Misu na otvorenom pokraj novoobnovljene župne crkve suslavili su svećenici Jastrebarskoga dekanata na čelu s dekanom preč. Miroslavom Lesičarom, nekadašnji župnik vlč. Petar Ribarić i nadbiskupski tajnik vlč. Andrija Miličević.

Nadbiskup Kutleša se na početku homilije osvrnuo na naviještena liturgijska čitanja rekavši da su važna osobito za vjernike koji žive u svijetu koji je nekada okrenut protiv vjernika „jer svijet ima svoje zakone, a vidimo, duhovni život ima svoj način djelovanja i razmišljanja“.

Govoreći o starozavjetnom tekstu koji je citiran u evanđeoskom ulomku 4. korizmene nedjelje, rekao je da nije bit zmija koja će biti uzdignuta, nego da se čovjek obrati i učini ono što je bitno, da ide od zemaljskoga prema nebeskom. „Tako i sv. Ivan koristi tu sliku da pokaže da je Sin Čovječji podignut i da tko vjeruje, ima život vječni“, rekao je te dodao da Sveto pismo glagolom podignut, uzdignut želi reći da je Isus Krist, koji je bio na Zemlji, morao pretrpjeti, biti mučen, uzdignut na križ. „Ali isto tako, to nije kraj, nego upravo taj Isus Krist jest uzdignut u nebesa“, istaknuo je.

Pojasnio je da se tako i danas obećaje čovjeku da će lagodno živjeti. „Ali moramo biti svjesni: ako je Isus Krist prošao muku i nosio svoj križ, tako će i svatko od nas nositi i imati svoj križ. I Bog svakom čovjeku daje njegov križ da ga nosi i da taj križ bude njemu na spasenje“, naglasio je zagrebački nadbiskup. Dodao je da taj križ može biti čovjeku na spasenje, ali i da ga može udaljiti od vjere jer ne želi prihvatiti ono što mu Bog stavlja. Zatim je potaknuo nazočne da prihvaćaju svoj križ i sve ono što život nosi sa sobom.

Potom se osvrnuo na vjeru u Isusa Krista rekavši da ona podrazumijeva vjerovanje da je Bog ljubav i da je Isus Krist druga božanska osoba, tj. da je Bog. „Ako ove dvije činjenice prihvatimo, onda možemo vidjeti da mi kao vjernici takvoj osobi trebamo vjerovati. I ako joj vjerujemo, ako neku osobu volim, tada ću i vršiti i obdržavati njegove zapovijedi“, kazao je te istaknuo da je zato u današnje vrijeme važno prihvatiti Isusa kao Boga, „kao onoga koji je druga božanska osoba i po kojoj se spašavamo“.

Propovjednik je naglasio da je Isus Krist došao spasiti čovjeka od njegovih grijeha. „Nije došao da nama bude bolje, nego da mi budemo bolji ljudi koji će imati osjećaja prema drugima i koji će se znati prilagoditi ljudima, bližnjima, ali isto tako znati biti ponizni pred Bogom“, poručio je.

Govoreći o vječnom životu, rekao je da se vječni život može vidjeti već na Zemlji. „I u našem životu ga možemo vrlo jednostavno prepoznati. To je prvo da imamo mir s Bogom. Kakav sam u svojoj savjesti? Prihvaćam li Boga i sve one druge stvari što mi vjernici učimo o Bogu i što trebamo živjeti po moralnim zakonima koje Bog danas pred nas stavlja? A vidimo da se ruše na svakom koraku i da zdrav razum govori da se neke stvari ne mogu tako činiti jer, ako se čine, odlazimo u propast“, naglasio je nadbiskup Kutleša i dodao da se čovjek može opredijeliti za Boga ili protiv njega, ovisno o vlastitoj slobodnoj volji.

Potom je kazao da se vječni život očituje i u miru prema drugim ljudima. „Kako se odnosim i kako živim sa svojim ukućanima i onima koje mi je Bog dao u ovome životu? Jesam li čovjek koji će prihvaćati i ne praviti razliku i u svojoj obitelji biti čovjek koji će donositi mir? Ili ću biti čovjek koji će se vani pokazivati lijep i dobar, a u kući će biti šutnja i nitko neće moći reći jer ćemo se ponašati na jedan neljudski način? Bog je došao u obitelj. Bog je došao da posveti obitelj i zato svaki čovjek i svaka žena u svoju obitelj treba donositi mir jer, ako nema mira, teško će moći i sve drugo“, istaknuo je te dodao da čovjek treba imati i mir prema životu.

„Primijetit ćemo da je ono što je najvrjednije u našem životu – besplatno. I sve što mogu kupiti, ne vrijedi puno. Zdravlje ne mogu kupiti, život ne mogu kupiti, ljubav ne mogu kupiti i toliko mnogih stvari koje su bitne za moj život“, naglasio je.

Potom je istaknuo da je možda najvažnije imati i mir sa samim sobom. „Trebamo biti svjesni da je taj mir, ako ga ostvarimo ovdje na Zemlji, samo jedna sjena onoga pravoga mira što ga očekujemo u Kraljevstvu nebeskom“, poručio je propovjednik te potaknuo okupljene da rade na sebi da bi se društvo mijenjalo i išlo u pravome smjeru.

Govoreći o Božjoj ljubavi, nadbiskup Kutleša podsjetio je na naviješteni evanđeoski tekst rekavši da Bog šalje svoju inicijativu. „Obično mislimo da mi tražimo Boga i da je on onaj koji se treba naći. Bog je dao inicijativu u Isusu Kristu“, kazao je te dodao da treba slijediti njegov put – put ljubavi i prihvaćanja svakoga čovjeka.

Zatim je pojasnio kako je moguće povezati paradoks ljubavi i suda. „Ljubav i sud u današnje vrijeme teško možemo shvatiti jer nam se predstavlja po mnogim različitim nazorima da trebamo činiti što hoćemo i raditi što hoćemo, da je Bog milosrdan i da će nas on spasiti. Nije važno kakvi smo. Ali ovdje Isus stavlja pred nas vrlo važnu stvar: u životu kada se suočimo s nekom velikom osobom ili s nekim velikim umjetničkim djelom, iako gledamo to umjetničko djelo ili o njemu slušamo, ako ga ne prepoznamo, tada smo sami sebi prepušteni i donijeli smo osudu“, naglasio je zagrebački nadbiskup. „Kada se susretnemo s Isusom Kristom, ako u njemu ne prepoznamo veličinu, onda mi sami sebe osuđujemo“, pojasnio je.

Na kraju homilije potaknuo je vjernike da se u vremenu korizme posvete molitvi, odnosno obraćanju Bogu, da svladavaju svoje tijelo i da znaju kontrolirati ono što žive u današnjem svijetu. Također ih je potaknuo da se okrenu prema drugima čineći djela milosrđa. „Možda mi danas više gledamo da nekome damo nešto materijalno. Danas daleko više ljudima, posebno starijima, treba stati s njima, popričati, obići ih i dati im nekoliko riječi utjehe, a ne samo ono materijalno da dam i oslobodim svoju savjest. Daleko je teže s čovjekom sjediti sat-dva i prihvatiti njegovu patnju i suosjećati s njime“, rekao je.

„Upravo u našem društvu danas je to problem: nekako smo svi osamljeni. Svi žurimo, a svi kasnimo. Više idemo u škole, više diploma, a manje znanja. Idemo na Mjesec, a ne znamo posjetiti svoga susjeda koji je susjedna vrata do nas. Nemamo vremena jer želimo i trčimo za nečim što možda vidimo na kraju da nije bilo vrijedno svega onoga što smo učinili.

Zato stavimo brata, stavimo sestru u centar i znajmo prepoznati, kao što je Isus sve to činio, jer Bog je ljubav. Tako traži i od nas da mi budemo ljudi koji će biti ljudi ljubavi prema svim drugim ljudima, pogotovo prema našim bližnjima koje poznajemo“, zaključio je nadbiskup Kutleša.

Na kraju euharistijskoga slavlja, u ime Župnoga ekonomskog vijeća, mons. Kutleši zahvalio je Ivan Novosel, a potom je svima zahvalila i Klara Blažek. Riječi zahvale uputio je i župnik vlč. Stjepan Halužan, na osobit način zahvalivši zagrebačkome nadbiskupu.

Liturgijsko pjevanje predvodilo je Kulturno-umjetničko društvo Desinec uz pratnju Puhačkoga orkestra DVD-a Gornji Desinec.