Nadbiskup Kutleša predvodio Vazmeno bdjenje u Župi sv. Marka Križevčanina

Zagrebački nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša predvodio je na Veliku subotu 8. travnja Vazmeno bdjenje u Župi sv. Marka Križevčanina na zagrebačkoj Trešnjevci, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Na misnom slavlju koncelebrirali su preč. Damir Bačun, župnik Župe sv. Marka Križevčanina, vlč. Ivan Lukić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta i vlč. Branimir Jagodić, pastoralni pomoćnik i sveučilišni kapelan na Hrvatskome katoličkom sveučilištu.
Bdjenje je počelo paljenjem ognja ispred župne crkve i Službom svjetla kojom se uskrsna svijeća u procesiji unijela u crkvu. Po završetku procesije pjevan je Vazmeni hvalospjev nakon kojeg je uslijedila Služba riječi.

Na početku homilije nadbiskup Kutleša osvrnuo se na čitanja pročitana za vrijeme Službe riječi. „Draga braćo i sestre, večeras se na poseban način prisjećamo svoga spasenja i izbavljenja dok slušamo ovih sedam čitanja iz Starog zavjeta. Bog je milosrdan i pokazuje veliko milosrđe prema izraelskom narodu. Dobro znamo da je izraelski narod kroz svoju povijest činio različite stvari i udaljavao se od Gospodina“, rekao je nadbiskup Kutleša i upozorio na posljedice udaljavanja od Boga koje dovodi čovjeka do duhovne sljepoće.

„Čovjek treba biti svjestan da je grešan i da jedino Božjom milošću i spasenjem Isusa Krista može nadići to stanje. Ako čovjeka stavljamo na pijedestal, onda stalno padamo i idemo u duhovnu sljepoću.“, kazao je nadbiskup Kutleša.

U nastavku homilije osvrnuo se na dva pitanja koja Isus postavlja Mariji Magdaleni. „Večeras s vama želim na poseban način razmišljati o uskrsnom događaju. Želim s vama razmišljati o dva pitanja koja čujemo u ovo uskrsno vrijeme, a koje Isus postavlja Mariji Magdaleni. Kada je bila na grobu, čuli smo pitanje: ‘Ženo, što plačeš’. Draga braćo i sestre, i mi bismo mogli sebi postaviti pitanje zašto mnogi od nas danas plaču. Najčešće ćemo čuti da ljudi plaču radi tuge, jer su žalosni“, istaknuo je mons. Kutleša te na primjeru Marije Magdalene pojasnio tri stanja tuge koja nas vode do plakanja.

„Prvo, plačemo jer smo razočarani. Koliko smo puta u svom životu doživjeli različita razočaranja. Koliko vjerujemo ljudima, koliko vjerujemo mužu, koliko vjerujemo ženi, koliko vjerujemo djeci, uložimo toliko truda, muke i ljubavi, a na kraju ne doživimo ni da nam kažu hvala. Drugo, čovjek osjeti zlo od zlih ljudi. Mi u svom životu doživimo toliko zla od drugih ljudi kojima smo činili dobro. Na kraju, mi tugujemo i kada voljena osoba ode s ovoga svijeta. Mnogi se od nas pitaju zašto Bože baš meni, ja sam dobar vjernik, činim pokoru, vršim sve što treba. Draga braćo i sestre, možemo vidjeti te tri stvari kojima je Marija Magdalena bila zaokupljena, ali kojima smo zaokupljeni i mi danas“, zaključio je nadbiskup Kutleša.

„Drugo pitanje koje je upućeno Mariji Magdaleni na grobu jest: ‘Koga tražiš’. I mi dolazimo i pitamo se što tražimo u crkvi, što tražimo od Boga. Koliko god se bojimo groba, nekako nam je lakše shvatiti grob nego uskrsnuće. Da bi čovjek shvatio uskrsnuće, treba daleko više vjere. Uzalud je i Isusova muka, uzalud je i Isusova smrt, ako nema uskrsnuća. Sve bi bilo bez ikakve koristi ako nema ove noći i uskrsnuća. Zato draga braćo i sestre, mi tražimo i Isusa koji je mučen, i Isusa koji je umro, i Isusa koji je razapet, ali isto tako i Isusa koji je uskrsnuo jer znamo da poslije muke i smrti dolazi uskrsnuće“, ohrabrio je okupljene vjernike nadbiskup Kutleša.

Govoreći o prolaznosti ovozemaljskoga i dostizanju Kraljevstva Nebeskog, istaknuo je važnost iskrenog i predanog življenja. „Nama treba poštenih ljudi jer ako su pošteni ljudi, bit će pošteno i društvo. Ako ne počnemo mijenjati sebe i ako ne budemo iskreni i pošteni, onda ne možemo očekivati od drugih ljudi promjene. Uskrsnuće treba tražiti marljivo. Kada su svi otišli, kada su svi ostali razočarani, Marija Magdalena je čekala. Vjerovala je i instinktivno znala da se nešto treba dogoditi“, poručio je mons. Kutleša.

„Kada pogledamo u svjetlu uskrsnuća, vidjet ćemo da naše patnje i boli imaju smisao. Iako možda bježimo od svojih križeva i želimo ići bez tih križeva, vidimo da čovjek u životu ne može bez toga“, rekao je te istaknuo važnost molitve kao trenutak susreta s Gospodinom. „Uskrsnuće trebamo tražiti osobno. Nitko nam to neće zaslužiti ako se mi ne potrudimo. Trebamo tražiti Isusa Krista osobno u molitvi. Jedna je stvar znati nešto o Isusu Kristu, a druga je stvar upoznati Isusa Krista“, rekao je nadbiskup.

„Draga braćo i sestre, mi vidimo da nema Uskrsa bez žrtve. Vidimo da je Isus Krist morao podnijeti žrtvu da bi došla smrt, ali isto tako uskrsnuće i uzašašće. Koliko god bježali od patnje i boli, Bog stavlja uvijek kroz život putokaz koji nas usmjerava što i kako trebamo činiti. Želim da u tome duhu proslavimo Uskrs, tražeći kao Marija Magdalena Isusa Krista“, zaključio je nadbiskup Kutleša.

Na kraju euharistijskog slavlja preč. Bačun uputio je riječi zahvale i izrazio radost zbog ovog velikog dana i prvog pastirskog pohoda mons. Kutleše ovoj župi. „S velikom radošću i zahvalnošću obraćam se vama, našem nadbiskupu koadjutoru. Dragi naš nadbiskupe, želim vam izraziti dobrodošlicu u ovu našu župnu zajednicu u kojoj se danas nalazite prvi put. Uvijek s ponosom ističemo da je našu župu utemeljio bl. Alojzije Stepinac s kojim dijelite i svoje biskupsko geslo. Hvala vam što ste među svojim prvim pohodima po župama Zagrebačke nadbiskupije izabrali baš nas. Osjećamo se posebno počašćenima i ponosnima, još više zbog toga što se to dogodilo danas, na Veliku subotu“, rekao je preč. Bačun te se zahvalio i na poticajnim riječima propovijedi.

U znak dobrodošlice, zahvale i sjećanja na ovaj susret mladi iz župe predali su poklon, buket i sliku župne crkve, rad iločkog slikara gospodina Ante Baktera. „Bilo mi je drago da sam mogao biti s vama i da smo skupa slavili pobožno, vjernički i iskreno ovaj veliki događaj. Ljudi uvijek osjete kad je nešto iskreno. Vidim vašu vjeru i posvećenost. Osjeti se da se u župi radi i kakvim se kršćanskim životom živi“, rekao je mons. Kutleša te podsjetio na važnost stava poniznosti. „Ako je čovjek ponizan, onda je i svjestan svojih ograničenosti. Ako se uzdamo u ljude, možda ćemo se i razočarati. Ali ako se uzdamo u Boga, on nas nikada nas neće razočarati, nego ćemo biti svjesni koliko smo maleni i koliko se trebamo truditi da bismo opravdali ono što nam je povjereno“, zaključio je nadbiskup.