Kada razmišljam o uskrsnuću uvijek je temeljno pitanje vjera: ili vjeruješ ili ne vjeruješ. U Ivanovu 20. poglavlju možemo vidjeti četiri događaja koja nam govore kako različiti ljudi dolaze do svoje vjere. Prvi je o tome kako su Ivan i Petar došli do groba, vidjeli povoje i ustanovili kako je Isusov grob prazan, drugi je kako je Marija Magdalena došla na Isusov grob, treći je kada Isus dolazi među svoje učenike, ali kada nije bilo sv. Tome i četvrti je onaj poznati događaj kada dolazi sv. Tomi.

Možemo vidjeti da ljudi dolaze do vjere u prvom redu gledajući. U sva ta četiri događaja oni su vidjeli, shvatili i srcem povjerovali. Znamo da postoje ljudi koji to nisu vidjeli, kao ni mi. Tu uviđamo jednu veliku razliku, da mi slušamo očima vjere. Mi moramo tu Radosnu vijest poslušati, doći do razuma i srcem prihvatiti. Neki su vidjeli, a neki čuli, no sve ostaje na čovjeku, želi li to prihvatiti ili ne. Stoga je to Božji dar koji trebamo čuvati, rekao je propovjednik.

Marija Magdalena spoznaje Isusa Krista na jedan drugi način. Ona dolazi na prazan grob, pomisli kako su ga razapeli, ubili, na kraju ne dopuštaju ni da ga pokopa kako je dostojno, već ga, smatra ona, ukradoše. U toj velikoj tuzi ne prepozna ga u prvi tren kada je razgovarao s njom. No prepoznala ga je kada joj se obratio imenom, „Marijo!“, tada joj se otvaraju oči, razum i srce  i shvaća da je to Isus, jer ga je poznavala. Često čujemo kako ljudi tražeći sebe odlaze u razne krajeve i razne religije, no vidimo, što se više traže to se manje nalaze. Prava je istina da mi trebamo naći Boga. Velika znanstvena književna i umjetnička djela najbolje možemo razumjeti kada poznajemo onoga koji ih je realizirao, jer možemo razumjeti radi li se o autobiografskom fragmentu ili imaginaciji. I u vjeri moramo najprije shvatiti i dohvatiti vjerom Onoga koji je sve stvorio. Tek kada to u vjeri prihvatimo onda će se naše srce smiriti u sigurnoj luci. Stoga tražimo sebe kod Gospodina, naglasio je mons. Kutleša.

Kada Isus dolazi među svoje učenike i govori im „Mir vama!“ primjećujemo da ih nalazi u velikom strahu zbog svih prethodnih događaja oko njega, boje se za sebe. Gdje je strah nema vjere, vjera nastaje iz povjerenja. Tek kada ga prepoznaju tada se  otvaraju vrata vjere, shvaćaju i prepoznaju ga. Time što ga prihvaćaju i ne boje ga se, ne boje se više ni običnih ljudi, mogu krenuti u svijet propovijedati i naviještati Evanđelje.

Četvrti način kako možemo doći do vjere vidimo u primjeru sv. Tome. On nije bio s ostalima kada ih je Isus prvi put pohodio. Kad mu o tome pričaju on tipično, znanstveno, kaže ‘ako ne vidim, i ne stavim svoje prste, neću vjerovati“, ako znanstvenim metodama ne dokažem, ne vjerujem. No tu se postavlja pitanje što je nevjera? Je li to samo nedostatak naše vjere, kao što je i tama nedostatak svjetla? Ovdje vidimo da je to nedostatak mnogih stvari koje su u čovjekovu srcu.

U prvom redu je to pitanje čovjekove oholosti. Tko smo mi da možemo shvatiti Onoga koji je sve stvorio? Mi ljudi želimo sve shvatiti i dokazati, no vjera nije znanstveno dokaziva. Vjera je jedno stanje srca koje čovjek mora otvoriti prema Bogu. Stoga i mi moramo u podložnosti Bogu reći ‘ja to ne znam, ali vjerujem’, kao što je rečeno u Svetom pismu, ‘vjerujem, ali pomozi mojoj nevjeri’. Vjera nas vodi u životu, ona nam daje snagu i vodi nas na pravi put. Mi ćemo čak i teškim trenucima uvjetovati Boga, no s njim ne možemo tako postupati, već trebamo otvoriti srce i prihvatiti ono što On nama daje, jer On daleko bolje zna što je bolje za nas.

Danas, kada preuveličavamo materijalno, a zanemarujemo duhovno, vidimo da mnoge stvari u društvu ulaze u jednu dekadenciju, koju shvaćamo, ali teško priznajemo. Danas imamo više materijalnog, ali nemamo zadovoljstva kojeg su naši preci imali. Imamo više znanja, a sve smo bolesniji, imamo više diploma, a manje znamo. Stoga i mi trebamo, kako kaže Evanđelje, prestati sumnjati i početi vjerovati. To je jedini način da idemo pravim putem, istaknuo je nadbiskup.

Kako reče Isus učenicima u Getsemanskom vrtu „Bdijte i molite!“ jer ako je čovjek budan vidjet će i spoznati stvari koje se događaju. Iz realnosti ovoga života na pravi je put moguće doći samo preko molitve, preko vjere, zaključio je mons. Kutleša te svima poželio da na svoj način nađu svoj put vjere. Ako Tražimo Gospodina sigurno ćemo ga naći, jedino kad nađemo Gospodina naći ćemo smisao svojega života.

Misu je slavio uz koncelebraciju kancelara biskupije mons. Sergija Jelenića, te katedralnog župnika preč. Milana Zgrablića.  Uskrsnu posljednicu, te sve ostale glazbene liturgijske dijelove otpjevao je katedralni zbor kojeg je na orguljama pratio Sandro Cerovac. Misa je bila u izravnom prijenosu na županijskoj radio postaji Radio Istra, a prijenos je komentirao David Gortan.