Mons. Puljić i mons. Zgrablić su tu temu komentirali na pitanje novinarke RTL-a.

„Situacija s Domom županije nije u mojim rukama. To je stvar pregovora između Crkve i Države. To je počelo kao pregovor za obeštećenje nekih stvari koje Država nije mogla vratiti Zadarskoj nadbiskupiji, a to su bile velike nekretnine, i oni (Država, nap.) su ponudili to. Ako to Crkva dobije, neće prodavati tu zgradu. Budite sigurni. Neka javnost bude sigurna“, rekao je mons. Puljić.

Arhiv Zadarske nadbiskupije nalazi se u podrumu zgrade Ordinarijata i u velikom nabujalom kišnom nevremenu koje je bilo pogodilo Zadar bio je oštećen i djelomično poplavljen. Nije prikladno da se dugostoljetna građa Arhiva nalazi u  neprimjerenim podrumskim uvjetima, pa je nadbiskup Puljić Arhiv Zadarske nadbiskupije mislio prenijeti u prostor ponuđene zgrade Doma županije.

„Arhiv nije privatna stvar ni zatvorena, nego javna stvar. I u prostoru Ordinarijata je javan, tu ljudi dolaze istraživati. Ako bi Nadbiskupiji bila dana zgrada županije kao obeštećenje, tamo bi se prenijela i Metropolitana – to su stare vrijedne knjige koje bi se opet izložile. To ne bi bilo pod ključem. To je tako bilo predstavljeno javnosti, da će Crkva nešto zaključati. Ja sam tako planirao, moj nasljednik može sasvim drugačije odrediti“, rekao je mons. Puljić.

Nadbiskupu Puljiću je žao što se od te teme „bespotrebno učinio neki slučaj“.

„To nije bilo ništa ‘ispod žita’, to je bilo javno, mi smo pregovarali (Država i Nadbiskupija, nap.). Mi smo ovlastili našeg pravnika koji je pregovarao s nadležnim Ministarstvom. To je sve išlo svojim tijekom i mislim da je čak bilo došlo i do odluke, ali ta, rekli bismo, ‚zadarska afera‘, to je malo zaustavila. Ali to je bilo praktično skoro riješeno. Ništa se to ne bi zatvaralo, to bi bilo na uslugu građanima“, istaknuo je mons. Puljić. Rekao je da se u taj prostor može smjestiti još neki javni sadržaj, dostupan javnosti, ako treba.

Na prijedlog dijela zadarske javnosti da se u zgradi Županije ubuduće nalazi Glazbena škola, nadbiskup Puljić smatra da taj prostor nije toliko prostran da ondje može biti glazbena škola.

„Žao mi je zbog te nepotrebne afere. Ništa nije bilo nekorektno, pregovori su bili u tijeku i praktički privedeni kraju. Povjerili smo odvjetniku. To je pravna stvar koju Crkva i država rješavaju na taj način, ‚prebijanjem‘ nekih dugova“, rekao je mons. Puljić.

Mons. Zgrablić je rekao da je za vrijeme svoga sada desetodnevnog boravka u Zadru u razgovoru s nadbiskupom Puljićem bio usredotočen na događaje oko biskupskog ređenja, ali da su „o svemu razgovarali usput“.

„Nisam detaljno upoznat s tom situacijom, mogao bih samo načelno nešto reći. Crkvena dobra koja Crkva dobiva natrag od Države nisu nešto što Država poklanja ili netko poklanja Crkvi. Crkvi se vraća nešto što je njoj oduzeto. Crkvena dobra nisu svrha sami sebi, da tek tako postoje, da ih Crkva ima, posjeduje. Crkvi ne treba nešto što ne služi njenoj svrsi. Prema tome, materijalna dobra moraju biti u službi ovoga naroda. Crkva nije uljez u društvu. Ukoliko institucije i prostori Crkve, zgrada biskupije ili eventualno ta zgrada, ako ne služe dobru ovoga naroda, onda to ne treba vratiti Crkvi“, rekao je mons. Zgrablić.

Smatra da se i za zgradu Županije treba naći „pravi smisao da će to biti na opće dobro, ne za pojedinca, kao biskupa, neke male skupine. Ako ta zgrada ili bilo koja zgrada ne bude na dobro naroda koji tu živi, onda to Crkvi ne treba niti vraćati i bolje da to nema. Nego, neka služi općem dobru, neka se nađe pravi smisao koji će biti opći interes. Ne može biti ni usko crkveno vjerski smisao, nego neka bude interes (opći, javni, nap.)“, rekao je mons. Zgrablić.

Imenovani zadarski koadjutor za svog boravka u Zadru pohodio je Arhiv u podrumu zgrade Ordinarijata.

„Ja sam se šokirao što zapravo tu ima, što javnost nikad nije vidjela. Koje veliko bogatstvo povijesti ima u tom Arhivu dolje, što je u onim ormarima. Mi smo otvorili poneki ormar s inventarom. Ali to je prava šteta da to ne bude dostupno javnosti, da ne bude dostupno turistima. U podrumu gdje je sada Arhiv nemoguće je nekoga dovesti da se time služi“, rekao je mons. Zgrablić.

Podsjetio je da je Zadar i sveučilišni grad u kojem ima 5 tisuća studenata.

„Netko i studira. Pa valjda nekoga nešto zanima iz te bogate, duge povijesti. Bogati Arhiv nekoga zanima, ako studira umjetnost, povijest. Ima toliko bogatog materijala dolje u Ordinarijatu koji je nedostupan. To je nemoguće čak i pokazati, s obzirom gdje se to nalazi. U jednom velikom nevremenu dosta toga je nastradalo, nažalost. Silni su troškovi za to restaurirati, popraviti. Vidjet ćemo, razgovarat ćemo. Spremni smo i s društvom i s Gradom razgovarati, u dijalog, da to bude zaista na opću korist ovoga naroda koji ovdje živi“, poručio je mons. Zgrablić.

Arhiv Zadarske nadbiskupije iznosi oko 280 dužnih metara i sadrži 90 arhivskih zbirki i fondova, kao što su zbirka pergamena, isprava, matičnih knjiga. Obuhvaća prijepise iz razdoblja od 13. st. do 1945. i sve je dostupno javnosti.

U Arhivu se čuva 370 kutija parica matičnih knjiga (istovjetne kopije originalnih knjiga) i 510 originalnih matičnih knjiga iz župa Zadarske nadbiskupije. Najstarija matična knjiga je iz Katedralne župe sv. Stošije od sredine 16. st. (1569. – 1580.).

Javnost najviše traži uvid u matične knjige, ljude zanima obiteljska povijest, povijest obiteljskih stabala. U Arhivu se nalazi i arhiv 75 kutija nekadašnje Ninske biskupije koja je 1828. ukinuta Papinom bulom.

Dokumentacija koja se čuva u arhivima Katoličke Crkve je vrlo vrijedna i trag je crkvene, ali i civilne povijesti jednog naroda. Ti dokumenti vezano uz osobe i događaje njeguju sjećanje na život Crkve i ljudi u njihovoj svakodnevici.

U crkvenom Arhivu spisi se odnose na pastirske pohode biskupa po župama, izvješća o pohodima ad limina, izvješća nuncija i apostolskih delegata koji se dostavljaju centralnim ustanovama u Rimu, dokumenti nacionalnih sabora i biskupijskih sinoda, depeše misionara, spisi župa, kaptola i kapitula zajednica posvećenog i družbi apostolskog života.

„Građa u arhivima govori o vjerskoj, kulturnoj i dobrotvornoj aktivnosti brojnih i raznolikih crkvenih ustanova. Zbog toga crkveni arhivi zaslužuju osobitu pozornost jer dokumenti raznovrsne povijesti pokazuju obrise Kristova djelovanja u Crkvi kao sveopćem sakramentu spasenja. ‚U dokumentima crkvenih arhiva‘, govorio je papa Pavao VI., ‚sačuvani su tragovi prolaska Gospodnjega u ljudskoj povijesti‘“, rekao je svojevremeno nadbiskup Puljić, ističući potrebu da se vodi briga o toj građi sa zauzetom pažnjom.

Sv. Ivan Pavao II. je na predjubilejskom susretu s arhivistima Vatikanskog arhiva, 15. siječnja 1999. istaknuo da je svrha rada arhivista ne samo čuvati, nego „staviti na raspolaganje istraživačima cijeloga svijeta tekstove neiscrpnog kovčega blaga, kulture i umjetnosti koji prenose memoriju Crkve“ te ih je potaknuo da poštuju i čuvaju tu velebnu baštinu.

„Za preduvjet čuvanja arhivskog gradiva potrebno je imati dobru infrastrukturu, opremljenu zgradu i spremišta u duhu pravila koja su općeprihvaćena. Arhivsko gradivo valja čuvati u potpunoj sigurnosti ali učiniti da bude dostupno korisnicima. Same zgrade, uz dobru zaštitu od groma, vlage, topline i svjetla, moraju biti sigurne od provala s kontrolom ulaza i izlaza. Da bi se čim prije moglo doći do traženih podataka, važno je identificirati arhivske jedinice prema općim međunarodnim normama. Opis arhivskoga gradiva sadrži identifikacijsku oznaku, naziv, vrijeme nastanka, sadržaj, kontekst, opseg i povijest jedinice. Zbog lakšeg korištenja arhivskih fondova i zbirki objavljuju se arhivski vodiči s opisom svih fondova i zbirki pojedinog arhiva te kratkim historijatom arhiva i bibliografijom“ rekao je nadbiskup Puljić prigodom objavljivanja Vodiča Arhiva Zadarske nadbiskupije.

„Osim podsjećanja na tragove prolaska Gospodnjega u ljudskoj povijesti, crkveni arhivi služe i za prisjećanje na ‚časnu prošlost‘. Oni imaju svoju pastoralnu i evangelizacijsku ulogu i zadaću u sadašnjosti. U tom vidu, Povjerenstvo za crkvena kulturna dobra koje je osnovao papa Ivan Pavao II., objavilo je 1997. brošuru ‚Pastoralna uloga crkvenih arhiva‘.

Knjižica je prevedena i objavljena u seriji ‚Dokumenti‘ Kršćanske sadašnjosti. U poglavlju ‘Zajedničke smjernice Biskupskih konferencija’ naglašava se kako valja buditi i njegovati svijest da ‘arhivi imaju ne samo kulturno, nego duboko pastoralno značenje u vidu dijaloga sa suvremenim društvom’“, poručuje nadbiskup Puljić.

Istaknuo je da „Papinsko Povjerenstvo za crkvena kulturna dobra naglašava da su ‚upravitelji crkvenih dobara, sukladno kanonskim odredbama, odgovorni za zaštitu arhiva‘. Čuvati arhivsku baštinu i prenositi je budućim generacijama važna je i odgovorna obveza svih, a posebice onih koji su stručnim znanjem i dekretom zaduženi za to. Arhivi su mjesta crkvenog sjećanja koje treba štititi i prenositi, oživjeti i vrednovati, jer predstavljaju najizravniju vezu s baštinom kršćanske zajednice, pa pomažu i učinkovito doprinose povećanju osjećaja crkvene pripadnosti.“