„Blagdan Gospe od Karmela ulijeva nam snagu i sigurnost da se ne bojimo nikakvih zavođenja i zastrašivanja. Ne treba se bojati. Mi imamo jače oružje. Imamo sakramente, imamo Crkvu. Imamo svece i zaštitnike. Pa čega se bojati?“, ohrabrio je nadbiskup Puljić, podsjetivši na uklesani zapis u kamenu na starim zidinama Šibenika: „Mene ne štite ni visoke zidine, ni more koje me okružuje. Mene u svakom trenutku čini sigurnim ruka moga Gospodara čiju sliku vidiš uklesanu na ovom kamenu“.

„Kako lijepa molitva!? Kako je to lijepo pročitati, osjetiti duh vjere, sigurnosti i predanosti – mene u svakom trenutku čini sigurnim ruka moga Gospodina. Zašto bismo se mi plašili Baalovih zavodnika, kad imamo Oca koji sve drži, svime upravlja i s trunkom vjere možemo sve nadvladati. Blago nama kad imamo takve zagovornike i kad imamo tu sigurnost koju nam vjera daje“, rekao je mons. Puljić.

Nadbiskup je u propovijedi govorio o poruci života sv. Ilije za nas danas, jer blagdan Gospe od brda Karmela doziva u razmatranje brdo Karmel koje je u Palestini bilo mjesto gdje je prorok Ilija vatreno branio vjeru Izraela.

„Tumači Svetog pisma kažu da je Karmel slika Božje nazočnosti, njegove blizine, ljupkosti, plodnosti, Božje milosti. Sveto brdo Karmel predstavlja mjesto naročite Božje blizine. Veliki mistik i naučitelj iz karmelskog reda, sv. Ivan od Križa, daje uputstva da se Bogom može naći ‘Usponom na brdo Karmel’ kamo se čovjek može popeti samo uz žrtvu i odreknuće“, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je na brdu Karmel prorok Ilija vatreno branio vjeru Izraela.

„Ilija je bio poznat po neslomljivoj odlučnosti u Božjoj službi. Isus ga je više puta u svom propovijedanju spomenuo i obasipao pohvalama. S njim je bio na gori preobraženja, Taboru. Arkanđeo Gabrijel navijestio je Ivana kao drugog Iliju koji će ‘ići pred Mesijom u duhu i sili Ilijinoj’ kako bi pripremio narod Gospodinu“, podsjetio je nadbiskup, opisavši kontekst vremena „vatrene borbe za vjeru Izraela dragog proroka Ilije s brda Karmela“.

„Prorok Ilija živio je u doba najdublje religiozne krize i velikog otpada od Boga u izraelskom kraljevstvu, u vrijeme bezbožnog kralja Ahaba i njegove opake žene Jizabele. Upravo na poticaj Izabele kralj je odlučio iskorijeniti vjeru u jednog i pravog Boga u Izraelu, dao je porušiti Jahvine oltare i svetišta, poubijati svećenike i proroke. A narod je, što silom što milom, pošao za bezbožnim kraljem. Premda je ostao jedini prorok u čitavoj zemlji, nije se dao slomiti ni zastrašiti. Nastupao je vatrenim žarom, silnim i poznatim govorima“, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je Bog pratio Ilijine riječi popratnim znakovima: kad je najavljivao sušu i glad (1 Kr 17, 1 – 18), krvavo istrebljenje i propast Ahabove loze (1 Kr 21, 21 – 24), kad je s neba molitvom snio vatru na žrtvu na Karmelu kao dokaz da slijedi pravoga Boga nasuprot Baalovih proroka (1 Kr 18, 30 – 40).

„No, prorok Ilija to je morao skupo plaćati. Bio je vječni beskućnik i patnik. Borio se na dva kolosijeka: s bezbožnim kraljem Ahabom te sa svojim sunarodnjacima koji su se olako dali zavesti od Baalovih sljedbenika“, upozorio je mons. Puljić.

Ilijino uzorno vojevanje na dva kolosijeka nadbiskupa je potaknulo razmišljati o „dvojici trajnih neprijatelja Kristovog duha i evanđelja, od kojih je jedan izvan nas, a drugi u nama. S njima se sveti Ilija uspješno i hrabro nosio i pokazao kako su to naša dva ‘zrakoplova koja treba obarati’“, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je čovjek ranjeno biće.

„Unutarnja slabost čovjeka i izvanjska zavodljivost dva su neprijatelja s kojima nam se treba boriti i nositi, poput proroka Ilije. Bez Božje pomoći čovjek je slab i nemoćan te lako podložan zavođenjima Baala i Baalovih napasnika. Jer ranjen je u svim svojim unutarnjim moćima razuma, volje, srca i savjesti“, rekao je mons. Puljić.

„Čovjekov razum trebao bi biti siguran instrument istine, a ipak lako podliježe zabludama. Volja, moć slobodne odluke trebala bi birati samo dobro, a ipak se tako lako prikloni zlu. Ljudsko srce, simbol afektivnog života, trebalo bi biti dobrohotno, srce koje ljubi Boga i ljude, a često je ispunjeno nepomirljivom mržnjom do iskorjenjenja. Savjest bi trebala bdjeti nad našim odlukama i točno ocijeniti što je dobro, a što zlo. A ona je tako često slijepa, pospana i mrtva“, upozorio je nadbiskup Puljić.

„Osim tih urođenih nutarnjih glasnika razuma, savjesti, srca i volje, čovjek je podložan i zavođenjima izvana, pa lako upadne u stupice i mreže starog ‘napasnika i zavodnika ljudskog roda od početka’. Isus je na to upozoravao kad je govorio o ‘knezu ovoga svijeta’ (Iv 12, 31), kad je opisivao ‘velikog lašca i ubojicu ljudskoga roda’ (Iv 8, 44) i ‘zakletog Božjeg neprijatelja’ (Lk 8, 12) te kad je slikovito opisivao ‘sijača kukolja po Božjim njivama’ (Mt 13, 39). Zašto je čovjek sebičan i sklon zlim nagnućima? Zašto ga je lakše pokvariti, nego odgojiti da bude uistinu dobar? Muči nas i činjenica da je uvijek bilo lakše rušiti, nego graditi“, potaknuo je na razmišljanje nadbiskup, ohrabrivši da nas unatoč svemu tome sveti Pavao, apostol naroda, tješi da smo darom krštenja primili Božje posinstvo.

„Mi nismo samo ranjena, nego i otkupljena bića. Spašeni smo predragocjenom krvlju Isusa Krista i postali posinjena djeca Božja. Stoga, usprkos moći suvremenih Baalovih proroka, njihova zavođenja i kvarenja, nismo bez nade. Imamo naše nebeske saveznike i pomoćnike. Imamo Mariju od Karmela, moćnu zagovornicu čiji je Sin  satro glavu zmije, imamo anđele i svete zaštitnike koji nas čuvaju i prate. Koliko su nam samo puta bili od pomoći i onda kad toga nismo bili svjesni“, poručio je nadbiskup, istaknuvši Gospinu blizinu i zaštitničku ulogu Marije koju nam je Isus ostavio preko ljubljenog učenika Ivana riječima: „Evo vam majke“.

„Budući da živimo u vremenu velikog materijalizma kad se vrednuje samo ono što teži, što je vidljivo, što blješti i što se nameće, valja nam moliti i zahvaljivati za pomoć i zagovor silama izvan nas. Crkva nas potiče njima se obraćati i pomoć prositi: ‘Svi sveti anđeli i arkanđeli, molite za nas! Svi sveti redovi blaženih duhova, molite za nas! Gospe od Karmela i svi sveci i svetice Božje, zagovarajte nas’“, potaknuo je mons. Puljić, poželjevši da ljudi još više pohode Gospina svetišta.

„Pođimo češće u Marijina svetišta kako bismo osjetili Isusovu blizinu koju nam On preko Marije daje, naklonost i ljubav. Isus je otišao k Ocu, ali nije nas ostavio same. Osnovao je Crkvu. Poslao je apostole da nas poučavaju koji to i danas čine diljem svijeta. ‘Dao sam vam sigurnost. Pa čega se plašite?’“, ohrabrivao je mons. Puljić, nazivajući Gospu našom vojvotkinjom.

„Marija se borila za nas, njoj pripisujemo pobjedu, ne samo u Lepantu, nego i tolike druge pobjede. Kao da i u Domovinskom ratu nismo svjesni Gospine intervencije. Preko krunice koju su naši branitelji nosili i vjere koju smo imali, Marija je naša vojvotkinja i zaštitnica“, rekao je mons. Puljić.

U molitvi je povjerio Gospi od Karmela našu sadašnjost i budućnost, da prati i štiti obitelji, djecu i mlade i „čuva ih pred suvremenim zavodnicima ljudskoga roda koji slijede bezbožnog Bala“.

„Obraćamo se i velikom Božjem borcu s brda Karmela, sv. Iliji, kojega je Isus hvalio poput Ivana Krstitelja i molimo neka u našem narodu uvijek bude nazočan njegov duh vjernosti, hrabrosti i odvažnosti, osobito u vremenima duhovne krize i velike idejne pomutnje. Kao spašena i otkupljena Božja djeca želimo se truditi i biti poput svetog Ilije revni poklonici istine i zauzeti širitelji dobrote, pravde, ljubavi, mira, ali i neustrašivi karmelski borci za Boga, Crkvu, čovjeka, vjeru i Domovinu“, zaključio je nadbiskup Puljić.

Turanjski župnik don Josip Lisica zahvalio je zadarskom nadbiskupu na dolasku i na podršci u izgradnji nove župne crkve za koju je Općina sv. Filip i Jakov, kojoj Turanj pripada, ustupila zemljišni teren te je napravljen i idejni projekt za njenu gradnju.

Župljani su darovali nadbiskupu sliku Turnja sa zvonikom i zaštitnicom Gospe Karmelske te su mu zahvalili na podršci u gradnji nove crkve što ih raduje, jer će se vjernici moći okupljati u većem crkvenom prostoru.

Kip Gospe Karmelske koji se nalazi na pokrajnom oltaru u turanjskoj župnoj crkvi, nakon mise postavljen je u središte crkve gdje će biti do svetkovine Velike Gospe 15. kolovoza.

Tradicionalno u tom periodu od mjesec dana, od Gospe Karmelske do Velike Gospe, Turanjci i drugi pridošli u to primorsko, turističko mjesto, svakodnevno dolaze pred Gospin kip u crkvu i obavljaju zavjet.

Privrženost Turanjaca Gospi Karmelskoj vidjela se i na župnoj svetkovini, kada su vjernici prilazili Gospinom kipu, predavali svoje potrebe, molili zaštitu i zahvaljivali za uslišane molitve.