Nadbiskup Puljić: Otajstvo biskupske službe u nastupima kardinala Kuharića

1. Biskup je navjestitelj Radosne vijesti

Dirljiv je prizor kad kandidat za biskupsko ređenje dolazi pred zareditelja koji u šutnji polaže ruke na njegovu glavu, a onda skupa s nazočnim biskupima moli: „..Podaj, Oče, poznavaoče srdaca, ovom svome sluzi kojeg si izabrao za biskupstvo, da pase tvoje sveto stado i da besprijekorno vrši službu vrhovnog svećeništva..“ Sluga Božji kard. Franjo Kuharić zaredio je trinaestoricu biskupa (od 1987. do 1997.)

a) Biskup je opečaćen Kristovim poslanjem

Apostol Pavao piše učeniku Timoteja neka „bije plemenitu bitku vjere“ i neka vrši povjerenu službu „neporočno i besprijekorno do kraja“. U tom duhu kard. Kuharić veli da „biskup opečaćen Kristovim poslanjem ide k braći da brani čast Božju, zauzima se za istinu Božju i brani čovjeka“ (M. Srakić, 24.03. 1990.).

b) Biskup dolazi iz Jeruzalema, iz Uskrsne zore i Duhovske vatre (ognja)

„Odakle zapravo dolazi biskup, gdje je polazište njegova poslanja i izvor ovlaštenja“? „On dolazi iz Jeruzalema, iz Galileje, Samarije i Judeje kojom je prolazio Isus Krist s Dvanaestoricom apostola.. On dolazi iz zore uskrsnog jutra, iz vatre Duhova… Velika je to tajna i otajstvo“ (Ž. Puljić,14. 01. 1990). Jer, „Božje djelo povjerava se čovjeku, slabome čovjeku“.

2. Biskup „Božji čovjek“ koji teži za pravednošću, pobožnošću i blagošću

Tko je biskup, pita se kard. Kuharić. On je „u Crkvi predstavnik Isusa Krista, jer u njima (biskupima), kojima pomažu svećenici, nalazi se posred vjernika Gospodin Isus Krist, Vrhovni Svećenik koji ne prestaje biti prisutan u zajednici. Stoga, „biskup s braćom svećenicima, očevima i majkama, s vjernicima laicima ima dužnost pokrenuti duhovnu i moralnu obnovu“ (I. Prenđa, 9. 06. 1990.).

3. U nesalomivosti nade tajna je biskupskog poslanja

Sve dosada nabrojano iz poklada biskupovih obveza i dužnosti, može stvoriti osjećaj nemoći s brojnim pitanjima: Može li suvremeni biskup imati toliko nade i volje pa odgovarati na silne izazove pred kojima se nalazi? Svjestan kako ga je Isus odabrao i pozvao još iz utrobe majke njegove svjedočiti za njega, biskup ispovijeda vjeru i svjestan je kako može „sve u njemu koji nas jača“ (Fil 4, 13)…

a) Biskup nije privatni vjernik, već javni svjedok vjere

Od biskupa se očekuje da bude dobar pastir i brižan nadglednik, otac, brat i prijatelj. U njegovim riječima i gestama ne smiju ga blokirati niti paralizirati mi vanjske, ni unutarnje napetosti. I dok srcem dobrog pastira ide tražiti što je izgubljeno, on se ne boji razobličavati iskrivljene antropologije i otkrivati zavodljive ideologije koje šire poluistine o čovjeku i svijetu. Istim stavom jasnoće i odvažnosti on će upozoriti i na procese posvjetovnjačenja (sekularizma) u redovima Crkve. Kao svjedok nade biskup mora hrabro i s jasnoćom naviještati istinu, braniti život i promicati ljudsko dostojanstvo i ljudska prava.

Kad se tumači ulogu biskupa u služenju jednoj partikularnoj Crkvi, onda se veli kako on ima biti poput Pastira iz evanđelja: „Dobar pastir, brižan nadglednik, otac, brat, prijatelj, tješitelj, poslužitelj, učitelj, čvrst i nesalomiv u načelima, ali dobar i plemenit u djelima“ (suaviter in modo, fortiter in re). Spomenute slike pokazuju široki dijapazon pozitivnih odlika koje se očekuju od biskupa. Uz to on ima biti čovjek duboke vjere i dobrog razlučivanja, čovjek koji se nada i bori, a obdaren je blagošću, suosjećanjem i duhom zajedništva. Ove navedene odlike i atributi pokazuju kako „ući u apostolsko nasljeđe znači zapravo ući u borbu za Isusovo evanđelje koje se prepoznaje u ekleziologiji zajedništva“, jer, „snaga Crkve je u njezinu zajedništvu, a slabost u podijeljenosti i suprotstavljanju“ (J. Bozanić, 10. 06. 1989.).

b) Biskupska služba i ozračje duhovnog zajedništva

Misterij biskupske službe stvara ozračje duhovnog zajedništva koje je u samoj biti poimanja Crkve, a utemeljeno je u krštenju, i učvršćuje se po euharistiji koja joj je izvor i snaga. Kad su se astronauti sedamdesetih godina prošlog stoljeća vratili s mjeseca na zemlju novinar je zapitao jednoga od njih „što misli koji je najveći događaj u povijesti“? Mislio je da će astronaut samohvalno reći: Pa svakako naš let na mjesec. Ali, astronaut kao vjernik veli kako nije „najveći događaj što je čovjek uzletio na mjesec, nego je najveći događaj u povijesti roda ljudskoga da je Bog sišao na zemlju. To je braćo i sestre Isus Krist, najveći događaj cijele povijesti roda ljudskoga“ (J. Bozanić, 10. 06. 1989.).

Zaključak

U ovom letimičnom pregledu homilija kard. Kuharića s ređenja biskupa htio sam istaknuti misao njegova otajstvenog pristupa ne samo činu ređenja, već i službe biskupa u jednoj mjesnoj Crkvi. U svjetlu tumačenja Riječi Božje i ulaženja u smisao povijesti spasenja kard. Kuharić slikovito i razumljivo obrazlaže ulogu biskupa koji se „od ljudi uzima i za ljude postavlja da prinosi darove i žrtve za grijehe“ (Heb 5, 1). A pred otajstvenošću samoga odabira („niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i poslao“), on unosi dimenziju povjerenja i prijateljstva: „Vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam  čuo od  Oca svoga“ (Iv 15, 14).

I dok stoji pred konkretnim čovjekom s imenom i prezimenom, kojega će doskora pribrojiti apostolskom zboru, kard. Kuharić otajstvenim očima vjere predstavlja kandidata koji „dolazi iz Jeruzalema, Galileje, Samarije i Judeje kojom je prolazio Isus Krist s Dvanaestoricom apostola, iz Uskrsne zore i Duhovske vatre“. Zato sam i naslovio ovaj uradak „Otajstvo biskupske službe u nastupima sluge Božjega Franje kard. Kuharića“.

✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije

Zagreb, 1. srpnja 2022.