Nadbiskup Puljić predvodio Službu Riječi na Gradskom groblju u Zadru

„Uz svetkovinu Svih Svetih, Crkva se sutradan spominje i svih vjernih mrtvih. Dok obilazimo groblja i palimo svijeće dragim pokojnicima, razmišljamo i o našem budućem grobu, o kraju i svršetku našega života. Dušni dan je osobiti dan kada o tome intenzivnije mislimo. Puno vremena, naime, provodimo ne obazirući se na to. Živimo kao da smrti nema ili kao da ona k nama doći neće“ upozorio je mons. Puljić, u tom kontekstu istaknuvši i činjenicu potresa koji je nepunih sat vremena prije Službe Riječi na groblju, pogodio šire zadarsko područje. „Osjetili ste danas potres. Nije svejedno biti uljuljan i na ovaj stresni način shvatiti kako je ovozemaljski život prolazan“ upozorio je mons. Puljić.

„Nema ništa u životu tako snažno, jasno i pravedno kao smrt koja nas čini sve jednakima. Pred njom nema razlike ni u staležu ni u godištu. Smrt ne poznaje privilegije i razlike. Nije izvan nas, već u nama. Sa sobom je nosimo. Svaki naš trenutak, sve što činimo i radimo, smrtno je, nestalno, propadljivo i prolazno. Jer, ‘nad svime se nadvija sjena smrtna’“ istaknuo je nadbiskup Puljić, rekavši da nam „zbog toga dobro dođu Jobove riječi: „Ja znam dobro: moj Izbavitelj živi. A kad se i ja probudim, k sebi će me dići, pa ću Boga svojega gledati“. Osobito su utješne riječi Psalmiste koje se pretvaraju u žarku molitvu: „Da živim u Domu Gospodnjem sve dane života svoga, da uživam milinu Gospodnju i Dom njegov gledam dovijeka“.

„Kad se nađemo na groblju, duša nam je ispunjena tišinom, a puno ogovori. Grobovi nam drže propovijed, upućuju poruku: ovdje gdje sam ja, doći ćeš i ti. I tebe čeka komad zemlje. Iskoristi vrijeme koje ti je Bog dao, kako bi se našao u mnoštvu onih koje je Ivan proročki najavio, kao mnoštvo spašenih“ potaknuo je mons. Puljić. U tišini beskraja na kojega Dušni dan podsjeća, nadbiskup je podsjetio kako je Isus za vječnu domovinu rekao da „uho ljudsko nije čulo, niti oko vidjelo što je Bog pripravio onima koji ga ljube“.

„Isplati se Boga ljubiti. Ne samo radi Boga, jer je on to zaslužio, nego radi nas, radi našeg vlastitog spasenja. Isplati se slušati, uvažavati njegove zapovijedi. Isplati se s Bogom razgovarati u molitvi, sudjelovati na njegovim svetim obredima gdje nam se daruje kao hrana i popudbina. Uzdignuti križevi na grobovima naših pokojnika govore da su i oni živjeli za takvu vječnost. Zato križ stoji na grobu. Križ kao znak vjere, znak truda i muke, znak da su činili nešto dobra na ovome svijetu, poput Isusa koji se dao razapeti na drvo križa. Preko križa oni nam poručuju, kako kaže Pavao u svojoj poslanici Solunjanima: „Nećemo da živite u neznanju glede nas koji smo usnuli ili pak da tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno“ (usp. 1 Sol 4, 13).

„Uz svetkovinu Svih Svetih i spomendanom vjernih mrtvih Isus poziva članove putujuće Crkve neka ne gube nadu. Dapače, upućuje riječi ohrabrenja: ‘Blago vama kad ste ožalošćeni, kad vas pogrde i prognaju. Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima’. Blago svima koji pođu za Isusom i uđu u to novo kraljevstvo koje je Otac nebeski pripravio malenima, siromašnima, umornima i uplakanima. Blago svima koji ove Isusove riječi shvate i prihvate“ rekao je mons. Puljić. Potaknuo je puk da se u duhu pridruži proslavljenom mnoštvu svetih „jer slavimo svoju domovinu, nebeski grad Jeruzalem, gdje Boga hvale preobraženi udovi Crkve, naša braća i sestre. Pred čudom blagdana Svih svetih stajao je i vidjelac, apostol Ivan te zapisao u Knjizi Otkrivenja: „Ja, Ivan vidjeh veliko mnoštvo što ga nitko ne mogaše prebrojati iz svakog naroda, plemena, puka i jezika“. Blago nama ako nas je Ivan vidio u tom silnom mnoštvu spašenih koji se klanjaju pred prijestoljem Jaganjca“ zaključio je nadbiskup Puljić.