Dvanaestero gimnazijalaca izvelo je scenski prikaz Viktor autora don Vedrana Torića, prof. Hrvatskog jezika u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu. Učenici su to pripremali pod vodstvom knjižničarke Ane Raspović. Tekst govori o iskrivljenim vrednotama i utjecajima kojima se podlažu mladi poput Viktora. Nije učio niti se trudio u školi, a unatoč tome ostvario je visoku društvenu poziciju. Problematizirali su i vrednovanje školskog sustava kojega se slabi relativiziranjem značaja ocjena i govorom o velikom broju informacija koje treba savladati, čime se potkopava svrha školovanja i kvaliteta obrazovanja kao životne vrijednosti koja nadilazi uobičajene pojmove materijalističke koristi. Viktor se pokajao za svoje loše postupke i vratio obitelji u domovinu iz inozemstva gdje je bio otišao.

Mr. don Ante Sorić, ravnatelj gimnazije, zahvalio je roditeljima učenika koji su na taj susret došli s  cijelom obitelji: braćom i sestrama gimnazijalaca, njihovim bakama i djedovima jer su školu i time „počastili obiteljskom atmosferom“. „Skromna betlehemska štalica po Isusovu utjelovljenju postala je Božjim domom. U tom domu dijete Isus iskusilo je uzvišenost ljudske ljubavi, roditelja Marije i Josipa. Sam Bog osjetio je što je dom, što je obitelj.

Nema te institucije na svijetu, pa ni škola ne može zamijeniti toplinu i ljubav, osnovne vrijednosti koje svi stječemo u našim obiteljskim domovima. Ali škola može i mora razvijati obiteljske vrijednosti koje su mladi primili u svojoj najranijoj dobi“, rekao je Sorić. Zahvalio je djelatnicima koji cijele godine pokušavaju betlehemske vrijednosti unijeti u školu, da razviju mlade ljude.

„Hvala svim djelatnicima koji se trude djecu odgajati, poučavati i najvažnije po čemu smo specifični – omogućiti im prostor susreta s Bogom. Znanje i odgoj važne su dimenzije mladog čovjeka. Ali, u toj dobi osoba mora primiti susret sa živim Bogom. Ako se čovjek u mladoj dobi susretne sa živim Bogom, ne moramo se bojati odlazaka, napuštanja vrijednosti. Naša škola uči da je teži put dobar put, da su uska vrata prava vrata, da je vrijedno kada se potrudiš“, poručio je Sorić i svima poželio blagoslovljen Božić.

Nadbiskup Puljić čestitao je Viktoru što je na kraju pobijedio.

„Nema ljepšega u životu nego kad pobijediš: napasti, tjeskobe, nesporazume. Viktoru je to uspjelo jer je imao divne roditelje koji su ga pokušali uvjeriti da nije dobro što je planirao učiniti, ali su ga i velikodušno prihvatili nakon njegove ispovijesti da je pogriješio“, rekao je mons. Puljić.

Istaknuo je da taj scenski prikaz predstavlja dramu o rasipnom sinu: „To je konstanta koja nas prati. Ali najljepše je kad čovjek dođe do spoznaje da je pogriješio i kaže ‘Oče, oprosti mi’“.

Zazvao je Božji blagoslov na sve koji u školi žive i rade, na učenike i profesore i obitelji iz kojih dolaze. „Vjerujem da su svaki otac i majka mogli osjetiti ponos što im se dijete priprema razmišljanjem kakvo su pokazali učenici. Kad blagoslivljamo u vrijeme Božića, obično se kaže da je to blagoslov kuća i stanova. Jest i to. Svećenik dolazi blagosloviti prostor gdje obitelj živi. Ali to je zapravo blagoslov obitelji. Blagoslov ljudi koji žive u obitelji, onih koji čine obitelj. Sv. Ivan Pavao II. kaže da je obitelj zajedništvo osoba. Svatko je različit, ali u zajedništvu koje Duh Sveti povezuje. Poželio bih da to zajedništvo najprije raste u obitelji i prenosi se na područja gdje pojedinci žive, rade i surađuju“, poručio je nadbiskup Puljić.