Uvodeći u misno slavlje nadbiskup je pojasnio: „Danas slavimo blagdan Bogojavljenja cijelome svijetu. To obznanjivanje biva po znakovima kao što je to bilo pastirima i trima kraljevima. Pitajmo se u svojoj savjesti, koliko nam je stalo da te znakove pročitamo, po njima živimo i onda osobno doživimo Božje Bogojavljenje?”

U homiliji nadbiskup je naglasio tri teme: “Krist svjetlo naroda”, “Poslanje Krista kao svjetla svih naroda tek je na početku” te “Jesmo li mi žarki svjedoci Krista kao što su bili mudraci?”. U prvoj temi istaknuo je kako se „danas Krist objavljuje mudracima koji predstavljaju narode sve zemlje. Tako u bogoslužju kao da čujemo kako odjekuju zanosne uvodne riječi dogmatske konstitucije Lumen gentium: ‘Svjetlo narodâ je Krist’. On je naš otkupitelj, Vječni Sin Božji, dođe stanovati s nama i nastaniti se među nama po svom otajstvenom tijelu, Crkvi, ne samo da bude Spasitelj neke male skupine osoba, koji se zovu katolici, ili neke malo veće zajednice koja nosi naziv kršćanstvo. On je Spasitelj i Svjetlo cijelog čovječanstva, svakog muškarca i žene, svakog ljudskog bića koje dolazi na ovaj svijet”.

Nadalje je rekao kako i u trećoj zori kršćanskog tisućljeća mnogi još uvijek ne poznaju Krista, premda psalmist proglašava da će mu “svi narodi služiti”. Tu je i Izaija koji govori o Jeruzalemu kao “majci kojoj će njezini sinovi i kćeri doći izdaleka”, što predstavlja i Mariju, majku Crkve i cijelog čovječanstva. „Kakvi osjećaji ispunjavaju Marijino srce kad baca svoj pogled prema današnjem čovječanstvu? Sliku Marijinog srca vidimo i kod pape Ivana Pavla II., koji je posvetio Svetoj Djevici svoj pontifikat – ‘Totus tuus – Sav tvoj’, koji piše u pastirskom pismu o trajnoj vrijednosti misijske naredbe: ‘Misija Krista otkupitelja, povjerena Crkvi, još uvijek je daleko od svog ispunjenja. Pogledamo li čovječanstvo općenito, na samom kraju drugog tisućljeća od njegova dolaska, vidimo da je ta misija još uvijek na svojim počecima i da se moramo svim silama staviti u njenu službu’. A kad razmišljamo o onima koji ispovijedaju da su kršćani, koliko od njih doista živi svoju vjeru, lako postajemo svjesni da je Kristova misija tek u počecima”, napomenuo je nadbiskup.

Također se upitao: „Jesmo li svjedočili svoju vjeru u Krista? Jesmo li njegovi gorljivi svjedoci? Jedno nedavno istraživanje pokazalo je da u Sjedinjenim Državama 82% ljudi moli redovito, ali među katolicima samo je 10% pokazalo djelo evangelizacije u posljednjih dvanaest mjeseci. U spomenutom dokumentu Papa veli: ‘Otkad je Sabor završio, broj onih koji ne poznaju Krista se gotovo udvostručio. To je golemo mnoštvo ljudi, koje Otac ljubi i za koje je poslao Sina svoga, koje očito hitno treba misiju.’” Osvrćući se na Evanđelje spomenuo je: „Kad je Herod dočuo o Kristovu rođenju ‘uznemiri se i sav Jeruzalem s njime’. Herod je više volio tamu svoga grešnog života od Kristova svjetla. On se pobojao da ‘novi kralj’ koji se tek rodio prijeti i samoj njegovoj vlasti nad Jeruzalemom. No, Krist je tu, on nam se objavljuje: svjetlo naroda, svjetlo svakoga srca. On želi da mu damo dar cijelog našeg života da bi on mogao otkriti neočekivane horizonte naše budućnosti, kao što je učinio Mudracima koji su imali hrabrosti napustiti domovinu i slijediti zvijezdu tražeći ga. Molimo Mariju da nam pomogne nasljedovati vjeru Mudraca, i ona će nam sigurno pomoći. Sveti Ivan Maria Vianney nas uvjerava u nježnu majčinsku Marijinu skrb: ‘Tek nakon konačnog suda Marija će moći počinuti, od danas do tada, ona je previše zaokupljena sa svojom djecom’”, zaključio je nadbiskup Srakić.

Prije zaključnog blagoslova, nadbiskup je čestitao Božić vjernicima koji započinju božićno slavlje po julijanskom kalendaru – članovima Srpske pravoslavne Crkve i Makedonske pravoslavne Crkve. Liturgijskim pjevanjem misu je animirao Mješoviti konkatedralni zbor predvođen s. Brankom Čuturom.