Izražavajući dobrodošlicu vjernicima i domaćem sinu župe, nadbiskupu Marinu, Almaši je rekao: „Drago nam je što nakon osamnaest godina u ovoj crkvi – otkako ste ju obnovljenu blagoslovili 2003. godine – sada predsjedate euharistijskim slavljem. Naša tri sela su – svako sa svojom posebnošću i uspomenama – utisnuta u Vaše srce.“ Ističući da iako je marijanski blagdan, ipak je u središtu euharistija nastavio je kako nas „ona ujedinjuje ovdje međusobno, malu sabranu zajednicu u velikoj obitelji Crkve koja se okupila danas u Budimpešti na Međunarodnom euharistijskom kongresu u zajedništvu s papom Franjom.“

U svojoj homiliji nadbiskup Srakić, govoreći kako Ime Marijino nosi radost, rekao je da je „ona postala uzrokom naše radosti jer je rodila Krista koji je: ’izvor svetosti, zadovoljština za naše grijehe, život i uskrsnuće naše, mir i pomirenje naše, spasenje onome koji se u njega uzdaju, nada onome koji u njemu umiru, utjeha svih svetih’“, i ustvrdio da se i „na Mariji potvrdilo temeljno pravilo da čovjek ne može biti u nutrini vedar i radostan, ako ne pomaže drugima da to budu. (…)“

Nadbiskup Srakić zatim je pitao: „Kako doživjeti radost u ovo tragično vrijeme?“, i pojasnio: „Možda se mnogima riječ o radosti čini nepodnošljivom ili čak nedoličnom, neumjesnom. Ipak, poziv na radost upravljen je svima: i onima koji plaču nad svježim grobom milog roditelja, djeteta ili prijatelja. I onima koji su u jednom času mržnje izgubili sve čemu su posvetili cijeli svoj život,“ i zaključio: „Možemo s pravom reći da je radost povlastica onih koji su puni Boga. Svi čeznemo za nebom, gdje Bog stanuje, ali mi možemo već sada stajati u nebu s njim, biti sretni s njim upravo u ovom času. Ime tvoje kad čujem, u srcu se radujem! Marijo!“

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor mladih s filijala iz Zelčina i Ivanovaca. Za crkveni god vjernici su se pripravljali trodnevnicom, pješačkim hodočašćem iz okolnih sela i misom uočnicom koju je preslavio dr. Ilija Dogan i predvodio procesiju sa svijećama u perivoju crkve.