Nadbiskup, a zatim i svi vjernici, pod misom su pristupili obredu pepeljenja uz riječi „Obrati se i vjeruj Evanđelju!“

Čin je to koji na početku korizme označava poziv na obraćenje, na obnovu kršćanskog života. Pepelnica poziva na molitvu, milostinju i post – odricanje te je uz Veliki petak, za katolike jedini dan obveznog posta i nemrsa.

O odricanju je u propovijedi govorio i nadbiskup Uzinić, nadahnut korizmenom porukom pape Lava XIV. u kojoj Papa poziva na slušanje Božje riječi, ali i na važnost izgovorenih riječi. „Papa nas upozorava da nije dovoljno postiti samo od hrane, nego da post treba uključivati i druga odricanja koja vode trjeznijem načinu života. I zato nas poziva na vrlo konkretan, a često podcijenjen oblik uzdržavanja: uzdržavanje od riječi koje udaraju i ranjavaju bližnjega“, rekao je nadbiskup objasnivši da taj Papin poziv uključuje sve tri korizmene prakse: molitvu, milostinju i post.

„Te nam tri prakse, kad ih ne činimo radi dojma nego iskreno, mogu pomoći da se pripravimo za Uskrs, odnosno da budemo onakvi kršćani kakvi bi trebali biti. Molitva, osobna i zajednička, pročišćuje i usmjeruje naš odnos s Bogom, sa samima sobom i s drugima. Milostinja, kao konkretna pomoć onome tko je u potrebi, postaje nesebičan i slobodan dar koji nas oslobađa navezanosti na ‘imati’. Post, kao nutarnja odluka uzdržavanja od hrane ili od nečega drugoga, jača nas u borbi protiv zla: protiv neurednih strasti, onoga što nas zarobljuje, različitih ovisnosti i slično.“

Kolika je razorna snaga riječi koje udaraju i ranjavaju bližnjega, a time i važnost posta na koji Papa poziva, nadbiskup je objasnio pozivajući se na Isusov Govor na gori, u kojem Isus govori i o zapovijedi ‘Ne ubij’. Za razliku od prakse koja je poznavala iznimke, Isus zabranu radikalizira, ističe da tu nema i ne smije biti iznimke, nema ‘naših i vaših’, jer čovjek nije gospodar ljudskoga života. A ubiti se može na razne načine.

„Ratovi i nasilje ne prestaju, a savjest se katkada otupljuje i novim ‘racionalizacijama’. I nama blizu, nedavno smo u našem gradu svjedočili tragičnom ubojstvu mlade žene, a proteklih dana i neshvatljivom nasilju nad maloljetnikom. Pred očima raste i verbalno i fizičko nasilje, a u srcu se, gotovo nehotice, rađa pitanje: tko je sljedeći?“, rekao je nadbiskup.

Nastavio je objašnjavajući kako ubojstvo ne mora biti samo fizičko. „Ubijamo i ravnodušnošću – kad kažemo: ‘nije moj problem’. I nemoći – kad sami sebe uvjerimo da ništa ne možemo učiniti. Ubijamo i kad nekoga ‘prekrižimo’ neopraštanjem; kad u obitelji uporno otvaramo stare rane; kad u radnoj sredini širimo cinizam, ponižavanje i prijezir, kad u društvu otvaramo stare podjele. Sve to oduzima život – ako ne tijelu, onda dostojanstvu, nadi, miru i sigurnosti“, pojasnio je.

Nadovezujući se na Papin poziv na uzdržavanje od riječi koje udaraju i ranjavaju bližnjega nadbiskup je istaknuo i mogućnost ubojstva riječima. „Danas želim osobito istaknuti jedan oblik ubojstva koji je oduvijek postojao, ali je danas – zbog novih tehnoloških mogućnosti – postao neusporedivo opasniji: ubojstvo riječima – klevetom i ogovaranjem“, rekao je.

Za primjer poslužio se anegdotom iz života sv. Filipa Nerija koji je nekoj ženi koja je ispovjedila da je ogovarala više osoba dao neobičnu pokoru: neka razbaca putem perje od kokoši, a zatim neka ga pokupi. Ona je odgovorila kako je to nemoguće jer vjetar će ga raznijeti na sve strane. Sv. Filip joj je nato uputio pouku: kao što se ne može sakupiti prosuto perje, tako se ne može „vratiti“ ni riječ kad jednom iziđe iz naših usta.

„Ta slika pokazuje koliko doista možemo ranjavati riječima: i u razgovorima, i na društvenim mrežama – kad druge zlostavljamo, kad smo nemilosrdni u komentarima, kad druge sramotimo, etiketiramo i dehumaniziramo. Sredstva komunikacije mogu učiniti mnogo dobra, ali mogu postati i sredstva širenja zla“, uputio je.

Nadbiskup je pozvao na molitvu i dobra djela, ali i na drugačiji način posta. „Odlučimo postiti drugačije. Postiti od riječi koje bole i povrjeđuju, da naše riječi ne budu oružje mržnje, nego oruđe ljubavi“, potaknuo je.

Propovijed je završio Papinim riječima kao pozivom vjernicima da u ovoj korizmi manje govore ono što ranjava, kako bi više slušali Boga i bližnje. „Započnimo s razoružavanjem svoga jezika: odrecimo se oštrih riječi, brzopletih sudova, lošega govora o onima koji nisu prisutni i ne mogu se braniti te klevetanja. Umjesto toga, nastojmo odvagivati svoje riječi i njegovati ljubaznost… Tada će mnoge riječi mržnje ustupiti mjesto riječima nade i mira“, zaključio je nadbiskup.