„Tužno je što je Kristova Crkva razdijeljena jer je time i Krist razdijeljen. On pripada svima i boli ga razdijeljenost njegova tijela – Crkve. Osim što smo tu radi molitve za jedinstvo kršćana, tu smo, ne samo da bismo posvijestili važnost jedinstva Kristove Crkve, nego smo tu da vidimo i sami što možemo učiniti“, rekao je nadbiskup Uzinić.

Podsjetio je da Molitvena osmina ne završava bez razloga na blagdan Obraćenja sv. Pavla. „Njegovo obraćenje je ono što bismo trebali i mi trebali napraviti. Trebamo se obratiti i biti zajedno jer to je ono što Bog želi – da budemo braća i sestre, što često nismo“, rekao je nadbiskup.

Što bi obraćenje trebalo biti, objasnio kroz prvo čitanje iz Djela apostolskih o obraćenju sv. Pavla. On je, prije obraćenja, bio revan u svojoj služni, revan u progonu kršćana. U trenutku obraćenja ne poziva više na revnost, nego na svjedočanstvo – biti Isusovim svjedokom. „Često smo i mi, kršćani različitih kršćanskih zajednica, revni, a zaboravljamo biti svjedoci Isusa Krista“, upozorio je mons. Uzinić.

Spomenuvši geslo ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana „Ljubi Gospodina Boga svojega i svoga bližnjega kao sebe samoga“ (Lk 10, 27), istaknuo je da pročitani evanđeoski ulomak o milosrdnom Samarijancu pokazuje stvarno značenje obraćenja kao i da je moguće biti religiozno revan, a ne biti Isusov svjedok. „Ranjeniku nije pomogao svećenik, niti levit, nego onaj koji je i sam isključen. Taj netko je prepoznatljiv u Isusu. Isus je milosrdni Samarijanac i on nas poziva da i mi budemo milosrdni Samarijanci jedni drugima, ali i da dopustimo drugima da nama iskažu milosrđe“, rekao je nadbiskup dodajući da je to moguće primijeniti i na povod okupljanja na molitvu za jedinstvo kršćana, na potrebu jedinstva Kristove Crkve. „Budimo milosrdni prema drugima, prema onima koji ne pripadaju našoj Crkvi, ali i dopustimo drugima da oni to mogu činiti nama, da oni nama mogu iskazati milosrđe tako da budu jedno s nama u ljubavi, u ljubavi koja se nadahnjuje na ljubavi Božjoj i konkretizira se u ljubavi prema svakom čovjeku. Ljubav na koju nas Isus poziva, ljubav prema Bogu i bližnjemu, može se razumjeti na pravi način samo ako ljubimo bližnjega“.

„Molitva za jedinstvo kršćana širi obzor i izvan kršćanskih zajednica“, poručio je nadbiskup pojasnivši da onaj koji ljubi čovjeka, zapravo ljubi Boga. „Kada to shvatimo, shvatit ćemo koliko je Isus širok, koliko je velik, da je potrebno da se obratimo šireći mu svoje srce kako bi u njemu, po Kristovom srcu, bilo mjesta za svakoga, osobito danas za braću i sestre kršćane koji ne pripadaju Katoličkoj Crkvi, ali s kojima činimo jednu jedinu Kristovu crkvu“, zaključio je nadbiskup.

Na molitvi su sudjelovali povjerenik za ekumenizam i međureligijski dijalog Riječke nadbiskupije Mario Gerić sa svećenicima Nikolom Uravićem i Emilom Svažićem.