Nadbiskup Uzinić predvodio misu povodom početka akademske godine

Misno slavlje sa zazivom Duha Svetoga predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić u zajedništvu s generalnim vikarom Mariom Tomljanovićem, povjerenikom za mlade Riječke nadbiskupije Ivanom Seletkovićem, studentskim kapelanom Ivanom Dominikom Iličićem i ravnateljem salezijanskog riječkog Oratorija, Mihovilom Kurkutom, a glazbeno je animirao zbor mladih Majke milosti sa Trsata.

Nadbiskup Uzinić je u svojoj propovijedi, nadahnutoj biblijskim čitanjima, okupljenim vjernicima uputio tri poziva: poziv na zahvalnost za primljene Božje darove, poziv na čuvanje od svakog, a osobito religioznog licemjerja i poziv na biti prorokom.

U prvoj je poruci Uzinić potaknuo mlade studente na prepoznavanje i zahvalnost na Božjim darovima te pozvao na uzdarje Bogu na iskazanim milostima, na način oplemenjivanja primljenih darova davanjem osobnog doprinosa, tj. suradnjom s njegovom milošću.

„Sve što jesmo i imamo je ponajprije Božji dar, milost, a tek nakon toga je to i plod našeg djelovanja. Nemamo, ako smo zahvalni, potrebu za hvastanjem, ali imamo potrebu za zahvalnošću. Zahvalnost nam također pomaže u širenju obzora kako bismo onda i druge mogli prepoznati kao Božji dar. I upravo zato što je dar, to nas potiče da na dar uzvratimo uzdarjem. Uzdarje na dar koji nam Bog daje je ponajprije oplemenjivanje tog dara koji nam je darovan, ali ne kao dovršena stvarnost, nego kao zadaća u vidu naše jedinstvenosti i neponovljivosti te onog plana koji Bog ima s nama i za nas. Svetost se ne sastoji u tome da svaki dan činimo težima stvari, nego u tome da svaki dan to što činimo, činimo s više ljubavi. To je način na koji se uzvraća na dar koji nam je Bog darovao i ostvaruje ovozemaljski poziv, ali i postiže onaj vječni poziv – poziv na svetost“, rekao je nadbiskup Uzinić i u nastavku propovijedi osvrnuo se na evanđeoski ulomak u kojem Isus oštro nastupa protiv farizeja i pismoznanaca jer su izvana ljudima izgledali pravedno, a iznutra su bili puni licemjerja i bezakonja (usp. Mt 23, 8), te je pojasnio karakteristike religioznog licemjerja.

„Pomisao da mi svojim djelima možemo obvezati Boga, umjesto da s vjerom prihvatimo Boga i njegov plan koji On ima s nama i drugima, a to je uvijek plan spasenja. Spasenje se ne može zaslužiti. To je bitna poruka kršćanstva: Bog nas je u Isusu Kristu spasio. Spasenje je također dar. Dvije su karakteristike koje osobito razlikuju religiozno licemjerje od drugih licemjerja: prvo je izvanjsko vršenje zakona i religioznih pravila bez da to mijenja našu nutrinu. Izvana je sve lijepo, ali to nije promijenilo unutrašnjost i to je problem. Drugo je vršenje i prenaglašavanje sporednih i manjih pravila, a zanemarivanje onih bitnih. Što je važnije: čisti tanjuri ili nahraniti siromaha? Nismo pozvani samo osobno sveto i moralno živjeti, nego smo pozvani biti prignuti na druge i služiti u ljubavi drugima“, istaknuo je nadbiskup i propovijed zaključio pozivom na postajanje prorocima u Crkvi i društvu kako ne bi bili zahvaćeni farizejskim porocima.

„Biti proroci. To je poziv koji ima Crkva u našem vremenu. Nije lako biti prorok. Nije lako prihvatiti proroka. Proroci uvijek i svima smetaju, priznaju se tek kad ih više nema. Ali zašto je važno biti proroci, osobito za vas studente koji usvajate znanja, koji sutra trebate preuzeti odgovornost u društvu i ne čekati od drugih da promijene ovo društvo, da učine boljom ovu Crkvu. Ne učiniti Crkvu proročkom, ne učiniti sebe prorocima, mi koji već jesmo kršćani, je nešto što nas može izložiti sličnoj kritici. Nastojmo biti pozitivan primjer, makar to značilo da nas se neće danas prepoznati“, kazao je propovjednik.