„Poruka evanđeoskog ulomka toga dana (Mt 4, 18-22) jest da smo svi braća i sestre, a primjer sv. Andrije apostola to dokazuje. Nije lako biti brat, rekao je nadbiskup i podsjetio na svetopisamske tekstove o primjerima kada je brat bratu postajao neprijatelj i konkurencija. Od braće Kaina i Abela, bratoubojstva se događaju kroz cijelu ljudsku povijest jer svaki put kada ubijemo čovjeka, ubili smo brata. I onda, u jednom trenutku ljudske povijesti, Bog je odlučio postati naš brat, no i njega smo ubili. Je li bilo moguće drugačije? Sveti Andrija svojim primjerom pokazuje da jest. On je bio i ostao brat. Nije mu smetalo što je i u onom vremenu dok je živio na zemlji i kroz cijelu povijest Crkve ostao u sjeni svoga ‘velikog’ brata – svetog Petra. Iako je on bio prvi koji je krenuo slijediti Isusa, to što je njegov brat postao ‘prvi’ u njemu nije izazvalo zavist. Andrija je brat koji je Isusu doveo svoga brata”, kazao je mons. Uzinić.

Andrija, kada je otkrio onoga kojega je čekala cijela povijest čovječanstva, to nije zadržao za sebe, nego je krenuo u potragu za svojim bratom i doveo ga Isusu. No, Andrija nije bio samo Petrov brat. On je ponajprije postao brat samom Isusu na način da je krenuo slijediti Isusa čim ga je ovaj pozvao na obali jezera. Nadbiskup je podsjetio i na evanđeoski ulomak iz Ivanova evanđelja (Iv 1,35-51) u kojemu Andrija i Šimun Petar pitaju Isusa o značenju riječi „stanovanja”, na što ih Isus poziva da ga slijede što i učine, kao i prispodobe o Isusu koji je u pustinji nahranio mnoštvo s nekoliko kruhova i riba. I tu se Andrija pokazao kao „brat” jer brat primjećuje potrebu drugih, ali i pronalazi načine kako pomoći. Andrija je primijetio dječaka s malo ribe i kruščića. „Vjerujem da je u tom mnoštvu i u tom dječaku primijetio potencijal postojanja ‘braće i sestara’”, kazao je propovjednik.Vjernicima je poručio da ono što imaju trebaju stavljati na raspolaganje jedni drugima. Kada se to dogodi, tada se događa „umnažanje”. Andrija je „brat” i zato je imao taj istančani osjećaj potaknuti druge na dijeljenje. I zato su se „svi najeli”.

Nadbiskup je istaknuo i još jednu činjenicu koja Andriju čini „bratom” –  bio je potpuno suobličen onome po čemu je Bog postao naš brat. Ovozemaljski život ovoga sveca završio je mučeništvom jer su braća zaboravila da su mu bila braća. No, on to nije zaboravio i to čini razliku između mučenika i onih koji to nisu, koji su žrtve. Mučenici su oni koji, iako su žrtve, nisu zaboravili da su i braća i ljube svoje ubojice, pojasnio je mons. Uzinić.

„Poruku je to i nama – budimo jedni drugima braća i sestre. Naše poslanje i poziv Crkve koja nastavlja Isusovo djelo, a On je došao da bi nam bio brat i da bi nam objavio Boga kao Oca, jest da budemo Crkva koja gradi bratstvo među ljudima. Poziv nas kršćana u svijetu u kojemu još uvijek brat ubija brata jest da nudimo drugačiju logiku. Poziv nas kršćana jest da budemo međusobno braća i sestre. Nije bez razloga važna ta poruka u ovom vremenu u kojemu se olako zaboravlja da nam drugi nisu neprijatelji i konkurenciju, nego braća i sestre. Zbog toga je papa Franjo napisao važan dokument ‘Fratelli tutti’ o bratstvu i socijalnom prijateljstvu”, istaknuo je nadbiskup dodajući da smo pozvani biti braća svima koje susrećemo.

Podsjetio je i na prispodobu o milosrdnom Samarijancu, a koja također poziva da osobito prepoznamo braću i sestre u onima koji su najpotrebniji. „Budimo braća. Budimo sestre. Počinjući od onoga da ćemo nakon što smo upoznali Isusa, krenuti u potragu za svojim bratom i njemu to reći. To je poslanje Crkve – naviještati evanđelje do kraja zemlje, preko različitih potreba s kojima se ljudi suočavaju”, kazao je mons. Uzinić.

Na kraju je posvjedočio nedavno iskustvo susreta s ministrantima tijekom jednog pastirskog pohoda. „Kroz razgovor s njima otkrio sam da se u toj zajednici ministranata dogodilo današnje evanđelje, odnosno dogodio sv. Andrija. Kada su se predstavljali, primijetio sam da je među ministrantima bilo nekoliko braće i sestara. Na upit zašto su došli u ministrante, odgovor je bio: ‘Zato što je to bio moj brat. Zato što je to bila moja sestra..’ Na takav način Crkva mora nastaviti svoje poslanje i takva bi trebala biti. Trebamo živjeti tako da budemo poticaj jedni drugima jer su u nama prepoznali brata i sestru”, rekao je mons. Uzinić.

Na kraju mise prigodnu riječ uputio je župnik vlč. Petar Belanić te načelnik Općine Mošćenička Draga Rikardo Staraj koji je nadbiskupu uručio dar i kako je kazao, po uzoru na izrečenu propovijed, „bratski pružio ruku”.

Po završetku liturgijskog slavlja nadbiskup Uzinić blagoslovio je obnovljene prostore župnog stana koje su obišli i župljani i za koje je župnik izrazio nadu da će postati mjesto okupljanja župne zajednice.