Bura je te večeri zapuhala Rijekom, no nije mogla ugasiti vazmeni oganj i svijeću s koje se raspršilo svjetlo Kristovo.

Nadbiskup Uzinić predvodio je obrede u zajedništvu sa župnikom mons. Sanjinom Francetićem, mons. Emilom Svažićem i mons. Nikolom Uravićem. U noći Velike subote krštene su tri odrasle osobe koje su prošle katekumenat čime su se pripravile za primanje Božjeg dara u krstu, potvrdi i euharistiji.

U propovijedi nadahnutoj pročitanim evanđeoskim ulomkom (Lk 24, 1-12) kazao je kako je u Židova bio običaj da žene nakon pokopa posjećuju grob. U Isusovom slučaju postojao je razlog više zbog priprave koja je bila, te ga nisu ranije mogle pohoditi. Smatralo se da duša još četiri dana nakon smrti luta oko tijela i da je kroz to vrijeme moguć njezin povratak i oživljavanje. Biblija Starog zavjeta svjedoči da se to dogodilo, kao i evanđelja s tekstovima o Isusovom oživljavanju nekih koji su bili mrtvi, poput Lazara, rekao je nadbiskup. Jesu li se žene zbog toga uputile prema grobu? Nisu. Iz evanđeoskog teksta se vidi da nije tako, nego su se uputile jer su došle iskazati počast Isusu noseći miomirise kako bi njima pomazale njegovo tijelo. Pred grobom su zatekle iznenađenje. „Naišle su na otvoren grob i nisu našle Isusovo tijelo. Evanđelist spominje da su bile ‘zbunjene’. Viđenje dvojice ljudi koji su im se nakon toga ukazali ih je dodatno zastrašilo.“ Strah i zbunjenost su se dogodili jer su ove žene tražile mrtvaca, a Isus nije mrtav, nego živ, ali ne na način onih koji oživljavaju tri ili četiri dana kasnije, ili kako je on oživio Lazara, dječaka iz Naina ili Jairovu kćer jer će oni morati ponovo umrijeti. On je živ na nov način, na način uskrsnuća. Zato im dvojica kažu: ‘Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!’”

Kad god ono što nam je Isus govorio prilagodimo svojoj ljudskoj logici, umjesto sebe i svoju ljudsku logiku prilagodimo s Isusom, i nama se događa da Isusa Krista živoga, tražimo među mrtvima. Kad god ga svedemo na ljudske interese, ljudska pravila, a isključimo njegovu logiku i njegov zakon, on za nas nije živ nego mrtav, upozorio je mons. Uzinić. Vjernike je ohrabrio da je takav pristup donekle dobar, objasnivši kada Isusa tražimo u ovozemaljskim stvarima, a isključujemo ga iz molitvi i poslanja koje on ima s nama, mi smo ipak oni koji traže. Možda smo kao ove žene koje su ga tražile na grobu među mrtvima, ali važno je da ga tražimo, rekao je propovjednik.

„Ove žene su, iako su tražile Isusa među mrtvima, ipak one koje traže. Zato su za nas i za sve uzor pravih učenica. No, znamo da to nije dovoljno za susret s Uskrslim. Nije dovoljno da bi se povjerovalo u njegovo uskrsnuće“. Iz evanđeoskog ulomka vidimo kako nitko nije povjerovao da je Isus uskrsnuo. Žene su zbunjene i prestrašene, učenici misle da je to tlapnja, a Petar se čudi nad tim što se zbilo. Nitko od njih nije napravio taj odlučni korak. To je zato jer su se bavili ovozemaljskim, manje važnim stvarima i ne primjećuju bitno. Možda je to bio razlog zašto je Isus ženama koje su za njim plakale na križnom putu rekao da ne plaču nad njim, nego nad sobom i svojom djecom. One također nisu vidjele bit, nego izvanjsko, samo zemaljsko, samo muku, smrt i odbačenost. U križu nisu vidjele logiku služenja u ljubavi, dublju logiku, logiku koja je u svakim životnim okolnostima jedina sposobna dati smisao ljudskom životu. Takvu logiku imale su i žene koje su išle na grob. „To su često i naši osjećaji u suočavanju sa životom i križevima. Na to su upozorila ta dvojica koja se u drugom evanđelju spominju kao anđeli, koji i nama danas, tražiteljima Isusa Krista, daju važno usmjerenje: Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji..“ A Isus je govorio da je živ i gdje ga trebamo tražiti. Živ je u onome što je činio i govorio dok je bio s nama u Galileji. To su evanđelja sažela u njegov život i naučavanje koje čitamo na svetoj misi svakoga dan. Isus je živ u Evanđelju i cijelom Svetom pismo koje je osobito svečano govorilo u ovoj vazmenoj liturgiji i sažimaju cijelu povijest spasenja, a završavaju navještajem uskrsne radosti, poručio je mons. Uzinić.

U nastavku je istaknuo kako Vazmeno bdjenje podsjeća na još dva mjesta za susret sa živim Isusom. Kao prvo je naveo Crkvu kao zajednicu onih koji vjeruju u Isusa i ispovijedaju njegovo uskrsnuće. U tu zajednicu smo se uključili po krštenju. Ovo Vazmeno bdjenje šalje tu jasnu poruku da je Isus živ u Crkvi u koju smo se uključili po krštenju, da smo po tom krštenju i mi oživjeli i da je moguće Isusa Krista uskrsloga susresti u svakome od nas, poručio je propovjednik. Kao drugi način naveo je Euharistiju. Podsjetio je na tužna dva razdoblja kada se ona nije mogla slaviti, posljednja dva dana Vazmenog trodnevlja te dvogodišnje vrijeme pandemije kada se Euharistija nije mogla slaviti u zajedništvu s vjernicima poput vremena prije ograničenja i nakon što su ista ukinuta. Kakvi su to bili blagdani? Kršćani su govorili da bez Euharistije ne mogu živjeti jer je u njoj prisutan živi Krist koji nam se otajstveno daje kako bi nas, koji smo oživljeni u krštenju , mogao hraniti da budemo živi i kao kršćani u ovome svijetu nastavimo biti živa prisutnost Isusa Krista. Ta živa prisutnost Isusa preko nas mora osobito biti u odnosu prema braći i sestrama da im se učinimo bližnjima. „Bio sam gladan, žedan, gol, bos, u zatvoru, na mene su padale bombe, masakrirali su me, bio sam migrant, star, nemoćan.. Isus se očitovao na različite načine. Ti si me spasio, molio za mene, dao mi čašu vode.. Ili nisi?“

Zaključujući propovijed podsjetio je da su žene poslušale upute koje su dobile i vrativši se s groba, vijest javile jedanaestorici učenika. Ovime su postale navjestiteljice Evanđelja, a kasnije će prve susresti Uskrsloga i postati svjedokinje i ‘apostoli uskrsnuća’, kako će se nazvati Marija Magdalena. „Poslušajmo i mi ove večeri upute ove dvojice. Sjetimo se Isusovih riječi i njegova života kojima smo poučavani. Posvijestimo sebi poruku Kristovog evanđelja i prestanimo tražiti Isusa u grobu. Tražimo ga ondje gdje je živ, u njegovoj riječi u Svetom pismu, Euharistiji, u braći i sestrama. Postanimo svima kojima nas Bog šalje, riječima i životom, svjedoci Evanđelja kako bi Krist mogao doista nastaviti biti živ. Postanimo svjedoci Kristova uskrsnuća koje je potvrda i konačna točka na ono što je Isus Krist govorio i činio uključujući i križ“. Mons. Uzinić svima je na kraju zaželio blagoslovljen i radostan Uskrs.