„Isus nas uči pjevati novu pjesmu. Note su nam njegovo evanđelje, zapravo on sam. Prema njemu se, kao svi pjevači prema notama, trebamo stalno oblikovati želimo li da naš život postane pjesma o miru, o Bogu koji ljubi svoje miljenike, sve ljude, koji je iz ljubavi prema nama postao jedan od nas, da donese mir. Bog je u Isusu Kristu naš dirigent i nadahnuće, neka on pjeva s nama i u nama“, rekao je.

Propovijed o glazbi koja pomaže shvatiti otajstva vjere, najbolje je primjerom potvrdilo pjevanje katedralnog zbora pod ravnanjem Nina Načinovića i impresivni zvuk orgulja koje svirao Dean Borbelj. Izvedba pjesme Tiha noć uz dodatne zvuke violine nikoga od okupljenih na božićnoj misi u katedrali nije ostavila ravnodušnim.

Nadbiskup je razumijevanje otajstva Božića pokušao dočarati uspoređujući ga s glazbom. Govorio je o glazbi kao naj savršenijoj od svih umjetnosti jer najbolje dodiruje osjećaje. Zbog toga je i Božić svima blizak, jer pobuđuje osjećaje, i vjernicima i onima koji nemaju veze s vjerom. „Ne smije se sve svesti na osjećaje, ali moramo priznati da u glazbi i pjesmi ima nečega što nas može dotaknuti i pomoći nam da bolje razumijemo ono što nam je inače teško razumjeti. Otajstvo Božića lakše je vjerovati i razumjeti uz glazbu. Glazba nas iz ovozemaljske stvarnosti često podiže prema onom nebeskom, ona u našu tugu može unijeti utjehu pa i radost. Ona nas povezuje s Bogom, i Augustin je rekao da tko pjeva dvostruko moli“, rekao je.

Podsjetio je na primjere kada je glazba svladavala prepreke koje se naizgled čine nesavladivima kao što su neprijateljstva među ljudima. Najljepši je primjer iz 1. svjetskog rata i spontanog božićnog primirja uz pjesmu Tiha noć. Iz novije povijesti podsjetio je na brojna okupljanja za mir uz pjesmu i glazbu, počevši od Woodstocka 1969. godine do svjetskog susreta mladih u Portugalu ove godine.

Sam Božić i rođenje Isusa najavljeno je pjesmom anđela Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! (Lk 2,14), što je i naslov nadbiskupove ovogodišnje božićne poruke. „To je pjesma mira i posebnog odnosa kojeg Bog ima s nama i mi s Bogom. Isusovo rođenje je najbolji dokaz za to. Na taj način Bog pokazuje koliko mu je stalo do čovjeka. Ova pjesma ne izražava samo slavu Bogu i lijepe želje, ona je ispovijest vjere.“

Pjesma je i svečani proslov Ivanova evanđelja koji govori o utjelovljenju. „To je vjerojatno pjesma prvih kršćanskih zajednica. Pjesma je ovo otajstvo Božića uspjela izreći na drukčiji način, omogućila dohvatiti otajstvo onoga što vjerujemo da se dogodilo“, rekao je. Nadbiskup je podsjetio da su i kasnije tijekom povijesti kršćani brojnim pjesmama pokušavali predočiti tko je Isus. Svjedoči o tome i bogata tradicija hrvatskih božićnih pjesama, koje govore o Bogu, ali i o čovjeku, situaciji u kojoj je živio i o zajednici u kojoj su nastale te pjesme. Pozvao je stoga na očuvanje tradicije iako je nužno tražiti i nove izričaje.

Potaknut naslovom jedne popularne svjetovne pjesme, nadbiskup je primijetio kako neke važne životne odluke mogu čovjeka staviti pred pitanje: što je meni ovo trebalo? „Kad to pitanje stavimo u kontekst Božića, ono glasi: Što je Bogu to trebalo? Što je njemu trebalo postati dijete, živjeti među nama, na kraju umrijeti za nas? A ponekad se čini kao da se ništa nije promijenilo. Ali promijenilo se. Isplatilo se. Kao što se u životu svakoga od nas isplati davati se, služiti u ljubavi“, protumačio je nadbiskup.

Pozvao je vjernike da njihov život, život Crkve postane pjesma. „Isus nas uči pjevati novu pjesmu. Note su nam njegovo evanđelje, zapravo on sam. Prema njemu se, kao svi pjevači prema notama, trebamo stalno oblikovati želimo li da naš život postane pjesma o miru, o Bogu koji ljubi svoje miljenike, sve ljude, koji je iz ljubavi prema nama postao jedan od nas, da donese mir. Bog je u Isusu Kristu naš dirigent i nadahnuće, neka on pjeva s nama i u nama“, zaključio nadbiskup Uzinić čestitajući Božić.