Nekad u toj svojoj zahvali možemo biti pomalo egoistični, zaustavljajući se nad onim što se nama osobno čini da je bila milost i dar u ovoj godini koja je za nama. Želio bih da večeras proširimo pogled. Želio bih da osobito u zahvalnost koja nas je okupila, uključimo zahvalnost za činjenicu da možemo večeras biti ovdje i možemo biti zahvalni. To je milost i to je dar. Želio bih da u svojoj zahvalnosti uključimo i zahvalnost za to što pripadamo zajednici Crkve koja nas oblikuje, koje smo mi dio. Crkva, koja je vama, vjeroučitelji, povjerila poslanje za ove mlade ljude. Crkva, koja je vas mladi, po uključenosti u vjeronauk ali i sustav odgoja i obrazovanja u protekloj godini željela na nov način uključiti u svoje poslanje, jer tom poslanju i vi pripadate, to je i vaše poslanje, poručio je propovjednik.

Na temelju svetopisamskih čitanja, vjernicima je mons. Uzinić dao neke od razloga na čemu sve možemo, kao zajednica ali i pojedinci, biti zahvalni. “Živimo u vremenu u kojem se o Crkvi svašta govori. No, što bi Crkva prema ovim ulomcima koje smo danas pročitali, trebala biti?”

Osvrćući se na prvi ulomak iz Knjige Kraljeva, koji govori o starozavjetnom proroku Iliji, istaknuo je kako je on živio u vrlo teško vrijeme za svoj narod i koje je bilo obilježeno odbacivanjem Boga. Kada se odbacuje Boga, to snosi svoje posljedice. Jedna od posljedica bila je suša koja je pogodila Izrael. Iz ovog ulomka propovjednik je istaknuo pogled na Crkvu u tom svijetu u kojemu se događa odbačenost Boga koje sa sobom donosi posljedice. To je i naš svijet danas, rekao je propovjednik i kao primjer naveo rat u Ukrajini, razne suše, poplave i drugo. Sve su to posljedice izdaje Boga jer nismo upravljali i ne upravljamo s onim što nam je On darovao.

U tom svijetu koji je i danas sličan onom Ilijinom svijetu, zajednica Crkve pozvana je biti poput Ilije. On je na strani skromnih, odbačenih, ugroženih. On je izabrao jednu siromašnu obitelj da u njoj i s njom preživi. To je opredjeljenje Crkve kakvu želi papa Franjo. Opredjeljenje Crkve siromaha za siromahe, ne na strani moćnika, nego na strani onih koji zbog njih trpe. To je mjesto i pozicija Crkve, koja i danas treba biti proročka, kao što je i bila zajednica predvođena Ilijom. Trebamo biti zahvalni što živimo u vremenu u kojem imamo Papu koji pokušava organizirati takvu Crkvu, kao i što se vas, mladi, kroz ovu srednjoškolsku pripremu putem vjeronauka formira da budete dio te Crkve, naglasio je mons. Uzinić.

Takvu Crkvu opisuje i Isus u evanđeoskom ulomku toga dana gdje se sažima ona novost koju je donio Isus. On zajednicu Crkve predstavlja s dvije značajne slike – jedna je sol zemlje, a druga je svjetlo svijeta, pojasnio je propovjednik. “Doista, moramo biti zahvalni Bogu što nas je uključio u zajednicu koja ima poziv i poslanje biti sol zemlje. Sol daje ukus. Ona štiti. Poslanje soli je biti za druge. Svjetlost ne svijetli radi sebe, ono osvjetljava put drugima.

To je poslanje Crkve – biti za ovu zemlju, na način soli, na način svjetla. To je veličanstvena zadaća i poslanje svih nas, biti za druge. Isto tako, zadaća nam je paziti da ta sol ne obljutavi. Imamo mi elemenata u kojima smo obljutavili – ali to nije Crkva, kao što ni sol koja je obljutavila i po kojoj se gazi više nije sol. Imamo mi i trenutaka mraka, kada se gasimo i jedva tinjamo. Ali zadaća svijeće nije biti skrivena, nego ona mora biti na svijećnjaku, da osvjetljava i pokazuje put drugima. Budimo zahvalni na zajednici čiji smo dio, i na obvezi da gradimo tu zajednicu.”

Mons. Uzinić spomenuo je i nastavak ovog ulomka, u kojem Isus spominje da nije došao dokinuti zakon i proroke, nego dopuniti. Isus bira zajednicu u kojoj je moguće, i treba opsluživati zakone, ali ne biti njihov rob, nego biti svjestan da su zakoni u službi čovjeka, a ne obrnuto. Danas je važno znati ovo poruku, jer se danas mnogi žele navezati na prošlost, na tradiciju do mjere da postajemo robovi prošlosti. Ali, ima i onih koji žele to potpuno zanemariti i žele stvarati nešto novo što nije utemeljeno na prošlosti, na tradiciji, a u konačnici niti na Evanđelju.

Isus predlaže ravnotežu i današnjoj Crkvi je upravo ona potrebna. “Kao što vi mladi u školi učite znanja koja su bila prije vas, ali ste i pozvani u otvorenosti Duhu Svetome i njegovim nadahnućima tome dati nešto novo, svojstveno ovom vremenu u kojem živimo. Samo taj sklad može pomoći Crkvi da nastavi biti ono što je njezin poziv i poslanje – sol zemlje i svjetlo svijeta.”

Naravno da nam se nameće i pitanje kako Crkva, koja to i jest može nastaviti to biti u našem vremenu. Iz tog proizlazi zadaća – da mi koji pripadamo toj Crkvi na različite načine, u zajedništvu i sudjelovanju, a svatko od nas na svoj način, vrši poslanje Crkve. To je zadaća koju dobiva svatko od nas, da mi sa svojim doprinosom budemo graditelji takve Crkve. Neka nam Gospodin pomogne da doista otkrijemo onakvu Crkvu kakva bi trebala biti i da za to budemo zahvalni, ali da mi sami takvoj Crkvi dademo svoj doprinos, zaključio je mons. Uzinić.

Na kraju mise povjerenik za mlade Riječke nadbiskupije vlč. Ivan Seletković uputio je prigodnu riječ te potaknuo sve na uključenje u proslavu blagdanasv. Vida, zaštitnika Riječke nadbiskupije i grada Rijeke.