Bio je to prvi pastirski pohod nadbiskupa ovoj Župi u kojoj se, zajedno sa župnikom don Josipom Kajićem i župnim vikarom don Antom Gubercem prvoga dana susreo sa župnim suradnicima s kojima se zadržao u razgovorima. Misu je slavio u nedjelju 20. veljače i na početku izrazio radost zbog mogućnosti susreta sa župljanima tijekom ovog pastirskog pohoda te im zahvalio na angažmanu u Župi i svjedočanstvu žive vjere.

U propovijedi nadahnutoj liturgijskim čitanjima dana (1 Sam 26, 2.7-9.12-13.22-23; Ps 103, 1-2.3-4.8.10.12-13; 1 Kor 15, 45-49; Lk 6, 27-38) poručio je da živimo u vremenu u kojemu se opet čuju ‘bubnjevi rata’. Često u filmovima slušamo argumente o razlozima zašto se nekome ne bi trebalo ili bi trebalo činiti zlo, da ta osoba ili oni pripadaju određenom narodu. I u prvom čitanju David govori Abišaju: »Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjeg i ostati nekažnjen?« David ističe činjenicu da je Šaul ‘pomazanik Božji’ kao razlog da ga se ne ubije. Što je to što nadilazi sve te različite pojmove kojima se međusobno razlikuje. Prije svega je to naše’ biti ljudi’, rekao je propovjednik. Pojasnio je da nečija nacionalna, rasna, klasna ili druga značajka ne smije biti razlog zbog čega bismo nekome zlo učinili. Svaki čovjek je naš brat i naša sestra. Svi smo sinovi i kćeri Božje, istaknuo je mons. Uzinić.

Dodao je da u evanđeoskom ulomku čitamo o važnom Isusovom koraku naprijed, odnosno ‘povratku natrag’ po uzoru na drugo čitanje o starom i novom Adamu. Stari je onaj koji je sagriješio, a novi Adam je sam Isus Krist koji na mržnju ne odgovara mržnjom, nego ljubavlju. On nam je primjer i poticaj kakvi vjernici trebamo biti. Često se zadovoljavamo starim ‘Adamom’ ističući da je dovoljno biti dobar čovjek. Da, to je nužno, ali je minimum i nije dovoljno. Pozvani smo biti oni koji će činiti dobro i u ovaj svijet unositi drugačiju logiku. Ta logika je milosrđe na što nas Bog poziva. On ne gleda tko kojemu narodu pripada, ili rasi ili religiji. Čak ne gleda je li netko dobar ili loš. On daje da njegova kiša pada i dobrima i lošima. On je Bog i Otac svih. Za sve se brine i do svakoga mu je stalo i nikoga ne isključuje. On je uzor nama kršćanima, poručio je propovjednik.

U tom nasljedovanju potaknuo je vjernike krenuti putem konkretnih, osobnih životnih situacija, obiteljskih odnosa, župne zajednice, do viših razina. „Često želimo i imamo pravo to željeti da ovaj svijet bude bolji, da Crkva bude bolja, da naše obiteljske i župne zajednice budu bolje, ali zaboravljamo da je proces poboljšanja onaj koji počinje od nas – da mi postanemo bolji. Trebamo početi od sebe i to je ono na što nas poziva Godina u kojoj se nalazi Crkva – Godina obitelji Amoris laetitia.“ Ova posinodalna apostolska pobudnica je realan dokument koji nas usmjerava na ono bitno – da obitelj može biti ‘radost ljubavi’. Osim toga, zadaća nam je postajati sve svjesniji da i Crkva mora postati obitelji te da smo svi u Crkvi braća i sestre koji se moraju brinuti jedni o drugima. To zajedništvo ne smijemo zadržati, nego ga širiti na sve ljude na što poziva i papa Franjo dokumentom „Fratelli tutti“. U njemu ističe da bi svijet bio ljepši kada bi u njemu vladala obiteljska atmosfera. Takva ljudska zajednica, koja poput obitelji nije lišena svađa i nesporazuma, iste bi rješavala kao članovi obitelji nastojeći tražiti načine za izlazak iz problema.

Na tom tragu mons. Uzinić istaknuo je sinodalni proces koji se odvija na razini, ne samo sveopće Crkve, nego i Riječke nadbiskupije i njenih župnih zajednica. Geslo “Zajedništvo – sudjelovanje – poslanje” poziva nas na uključenje. Taj proces znači da kao u obitelji, kroz zajedništvo, sudjelovanje i poslanje, svatko da doprinos da Crkva kojoj pripadamo i zajednica kojoj činimo dio, budu onakvi kakve ih Bog želi. On ljudski rod nije pozvao da budu na minimumu, nego nas je pozvao na rast, na savršenstvo unatoč našim padovima i slabostima. Uz Božju pomoć to je moguće, poručio je mons. Uzinić. Propovijed je zaključio zbornom molitvom Duhu Svetom za sinodalni put, za Crkvu, za ljudsku zajednicu, kako bi proces obnove koji kreće od nas, mogao doći do svoga cilja. Potaknuo je vjernike da mole Gospodina za crkveno i ljudsko zajedništvo u poslanju koje nam je Gospodin dao. On nam je dao poziv da idemo za Njim. Ne ispred ili mimo Njega, nego za Njim, zaključio je mons. Uzinić.

Prvi pastirski pohod mons. Uzinića Župi Podmurvice zaključen je agapeom kojega su u župnom dvorištu pripremili župljani.