Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić potaknuo je sve nazočne da mole zagovor Svih svetih za osobno obraćenje, kao i za obraćenje svih ljudi: „za svetost koja će biti življena na ovoj zemlji kako bi se stvorili preduvjeti i za pomirenje među ljudima i kroz pomirenje s ljudima; da dođemo svi do pomirenja s Gospodinom Bogom; do vlastite svetosti i do vlastite proslave nakon uskrsnuća našega tijela. Neka nas dragi Bog blagoslovi po zagovoru svih svetaca u tim našim plemenitim nastojanjima“.

Na misi je sudjelovalo tridesetak vjernika, a pjevanje je animirao katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ uz orguljsku pratnju i ravnanje vlč. Marka Stanušića.

Prigodnu homiliju nadbiskup Vukšić započeo je riječima „Vjerujem u Crkvu katoličku i općinstvo svetih…“ podsjetivši da njima na misnim slavljima „ispovijedamo jedan ili dva članka svoje vjere“. Pojasnio je da je Katolička Crkva, promatrana iz perspektive svetkovine Svih svetih, sastavljena od tri dijela: „od nas koji smo još na zemlji – koji smo u hodu, na hodočašću prema nebesima, prema svetištu nad svetištima, prema svetomu Gospodinu Bogu. Prije nas s ovoga svijeta otišli su mnogi i nalaze se u dvostrukom stanju svoga crkvenoga života: jedni koji u čistilištu čekaju da ih obraduje gospodin Bog blagoslovom gledanja ‘licem u lice’ – oni koji još uvijek očekuju naše molitve, da se Bog smiluje njihovim slabostima i da im oprosti kako bi ih preveo u stanje ‘vječne sreće’. I treći – ‘Nebeski Jeruzalem’, kako ga vrlo često naziva Sveto pismo, jesu naša braća i sestre koji su otišli s ovoga svijeta i već se nalaze u stanju blagoslova u kojemu ‘licem u lice’ gledaju svoga spasitelja; u kojemu poput vojske brojne na nebesima slave Gospodina i zajedno s njima odaju mu čast i slavu“.

Kazao je da upravo svetkovinom Svih svetih „obilježavamo to općinstvo svetih“, a da se sutradan, na Dušni dan, „u svojim molitvama prisjećamo onih koji u čistilištu očekuju i zagovor svetaca s nebesa te proslavljene Crkve, i molitve nas vjernika – putujuće Crkve – kako bi dragi Bog svim trima dijelovima bio blagoslov i sreća“.

„Općinstvo svetih, draga braćo i sestre, jesu pojedini sveci koji su otišli s ovoga svijeta. Imena im ne znamo. To su zapravo oni koje Crkva nikada nije na neki službeni način kanonizirala. Mi vjerujemo da jesu – po milosrđu Božjem i dijelom po svojim zaslugama – u Kraljevstvu nebeskom“, istaknuo je vrhbosanski nadbiskup podsjetivši na riječi sv. Ivana koji u svom Otkrivenju detaljno opisuje to proslavljeno tijelo Crkve u nebesima: „Eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama i odaju slavu Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu.“ Njihova je uloga, pojasnio je nadbiskup Vukšić, prije svega odavanje slave Gospodinu Bogu i Spasitelju Isusu Kristu, „kao što je i naša glavna uloga na ovoj zemlji odavati i zahvaljivati za slavu, čast i za sve blagoslove koje nam je Gospodin Bog udijelio“. Dodao je da je „Nebeska Crkva“ zajednica kojoj je Krist Glava jednako kao što je i Glava ove Crkve, kao i one koja čeka „negdje u sredini“ također svoju vječnu proslavu.

Govorivši o tome, tko, zapravo, može proći iz ovozemaljskoga stanja u to stanje koje opisuje Knjiga Otkrivenja, nadbiskup je kazao da odgovor na to pitanje daje psalam prema kojem će na Goru Gospodnju uzići onaj čije su ruke nedužne i srce čisto, a duša mu se ne predaje ispraznostima. „Pjesnički rečeno, ali egzistencijalno teško provedivo“, riječi su kojima je nadbiskup Vukšić opisao sadržaj ovog psalma napominjući da, koliko god on zvučao jednostavno, pogotovo oni koji su doživjeli starost, iz vlastitoga iskustva znaju da je ovo vrlo zahtjevno i teško ostvarivo u ovozemaljskome životu.

„Međutim, moguće je! Moguće je i stanje ‘čistoga srca i nedužnih ruku’, kao što je moguće i stanje da se ‘ne predaje ispraznostima’. Dokaz tomu su upravo ovi sveci, kao i oni koje kroz cijelu godinu u kalendaru proslavljamo – da je to zaista moguće. Jedno od vrlo radosnih saznanja na današnji blagdan je upravo to da je svetost u ljudskom životu zaista moguća. Zapravo, osnovna poruka blagdana bilo kojega sveca kroz kalendarsku godinu je upravo to: optimistična poruka puna nade nama koji još hodimo ulicama raznih gradova i sela, prolazimo svojim vremenom, i u svojoj generaciji ostvarujemo i život i poslovanje i svetost. Oni su dokaz svima nama da je svetost zaista moguća jer oni su tim putom već prošli, a Crkva ih nam ostavlja poput ‘znakova pored puta’ da nas vode kako ne bismo skrenuli s pravoga puta“, kazao je nadbiskup Vukšić naglasivši da „obraćen i svet čovjek“, koji nastoji živjeti na obraćen način sličan Bogu, prakticirajući pravila svetosti u svome životu, predstavlja početak rješenja i različitih društvenih pitanja.