Uvodno je u homiliji nadbiskup Vukšić pozvao da Isusove riječi iz evanđelja „Pastir dobri život svoj polaže za ovce svoje“ budu misao vodilja euharistijskog slavlja u čast bl. Augustina Kažotića, pastira dijela Božjeg naroda u Zagrebačkoj biskupiji, a zatim u južnoj Italiji. Zatim je dodao kako se ta se Isusova misao najčešće razumijeva kao mučeništvo, odnosno žrtvovanje vlastita života. „No to „polaganje“ pastirova vlastita života treba biti i na drugim razinama, osobito u obliku primjera za nasljedovanje, primjera koji narod Božji i svaki član može nasljedovati“, rekao je.

„Blaženi Augustin Kažotić, kao i drugi sveci, iznad svega su veliki znak nade da je svetost u ljudskom životu zaista moguća“, istaknuo je mons. Vukšić. „Primjeri svetaca su kao znakovi pored puta. Pokazuju da je netko prošao tim putem, odnosno da je prolazak moguć, tj. da je svetost moguća, a zatim pokazuju pravi put, put do vrha, tj. do posvećenja na „maratonu svetosti“, kazao je.

Zatim je vrhbosanski nadbiskup istaknuo tri značajke po čemu je bl. Augustin Kažotić  suvremen ovim danima. Prvo, „blaženi Augustin je stalno bio blizak narodu Božjem i osobito blizak najsiromašnijem dijelu naroda Božjega. Velika je to pouka nama koje je Providnost pozvala da budemo, na putu posvećenja, predvodnici naroda Božjega. Narod je Božji, a ne naš. A mi smo sluge, prije svega Gospodina Boga, odnosno to bismo morali biti, i njegova naroda“, naglasio je.

Kao drugo mons. Vukšić je istaknuo da je Augustin Kažotić bio „vrlo osjetljiv za društvenu pravdu“. Tu je tvrdnju objasnio prikazavši kako su početkom 14. stoljeća, kad je Kažotić djelovao kao biskup, kao pastir naroda Božjega u društvu, u Europi, vladali su drukčiji odnosi negoli danas. Bili su to feudalno-kmetovski odnosi, a u nekim dijelovima i robovlasnički odnosi. Zatim je nastavio: „Društvena pravda jedva da je postojala. Pastiri naroda Božjega morali su biti glasnici društvene pravde. I jedna od stvari po kojima se pamti bl. Augustin je upravo to. Kad se Kažotićevo djelovanje pokuša aktualizirati u našem vremenu onda smo zahvalni Bogu što nema više feudalno-kmetovskoga sustava i što više nema robovlasničkih odnosa. Ali ne možemo ne primijetiti da je društvena pravda ugrožena. Dužnički odnosi na svjetskoj razini siromašnijeg dijela svijeta u odnosu na bogatije jest nova vrsta robovlasničkih odnosa. I u samim pojedinim nacijama, pojedinim državama raslojavanja na novu vrstu feudalaca, na novu vrstu kmetovske zarobljenosti i sitnih dužničkih odnosa tako je često prisutna. Pastir dobri ne smije a da to ne primijeti i ne smije ne biti glasnik društvene pravde i crkvenoga socijalnog nauka. Stoga velika hvala blaženom Augustinu i za tu poruku“, istaknuo je vrhbosanski nadbiskup.

Kao treću dimenziju koja Kažotića čini suvremenim mons. Vukšić je naglasio da je „bio vrlo osjetljiv na duhovnu slobodu crkvenih pastira“. Naveo je primjer, prema svjedočenju kroničara, kako je jedan od dominikanske redovničke subraće pitao Kažotića smije li primiti veliki dar od nekoga bogatog čovjeka koji je taj čovjek želio darovati tom fratru odnosno samostanu. A Kažotić mu je odgovorio da se „dar može primiti, ali nikada tako da darovatelj darovanoga učini ovisnim o sebi. Dar se prima, ali se sloboda ne žrtvuje.“

„Osnovna vrednota evanđelja i svakoga glasnika evanđelja jest sloboda i naviještanje slobode. I u naše vrijeme, Bogu hvala, postoji vrlo mnogo dobrih ljudi i dobrih ustanova, mnogo darovatelja koji prate potrebe ljudi. Ali je isto tako istina da, barem ponekada, postoje i oni koji bi svojim darovima htjeli šutnju pastira naroda Božjega, postoje oni koji bi htjeli zarobiti slobodu glasa u ime evanđelja. Stoga je blaženi Augustin i na tome planu zaista vrlo suvremen, doslovce za svako područje na kugli zemaljskoj“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Pri kraju homilije vrhbosanski nadbiskup istaknuo je još jednu poruka blagdana bl. Augustina Kažotića, koja je važna na razini Crkve u hrvatskom narodu. „Ona Crkva koja ne bi bila sposobna prepoznati velikane duha koji su živjeli u njoj i ne dovesti ih do časti oltara unaprijed se osudila da zauvijek ostane mala Crkva. I obratno, onaj narod koji prepoznaje vlastite velikane i odaje im počast, bez obzira na vlastitu demografsku veličinu, u duhovnom smislu jest velik narod. I svaka Crkva koja prepoznaje vlastite velikane duha i čini sve što je moguće da ih dovede do časti oltara, bez obzira na statističku snagu, jest duhovno velika Crkva jer živi s velikanima i velikane traži“, rekao je vrhbosanski nadbiskup.

Zatim je nadbiskup dodao da je važno iz „epskoga odnosa prema vlastitoj prošlosti, stradanjima i mučeništvu prijeći u stvarni vjernički odnos prema svjedočenju svetaca, njihovu mučeništvu i njihovoj življenoj svetosti te ih znati prepoznavati jer svetost u prošlosti i sadašnjosti hrvatskog naroda bila je češća negoli je njihov popis u formalnom kalendaru“, napomenuo je.

„Stoga, po zagovoru blaženoga Augustina Kažotića, neka nas dragi Bog blagoslovi, prije svega poniznošću i voljom, da tražimo i prepoznajemo velikane i svece iz vlastitog naroda kako bismo zajedno s njima, i narod i pastiri i Crkva u tome narodu, mogli rasti u vlastitoj svetosti“, zaključio je mons. Vukšić.

Za proslavu zaštitnika župe i samostana bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici vjernici su se pripremali devetnicom. Na početku, trodnevnu duhovnu obnovu vodio je starješina dominikanskoga samostana sv. Dominika u Trogiru i upravitelj Nacionalnoga svetišta bl. Augustina Kažotića u Trogiru fr. Petar Galić. Zatim su propovijedali novi dominikanski provincijal fr. Tomislav Kraljević, župnik u Resniku u Zagrebu vlč. Marijan Piskač, don Ivica Mršo s KBF-a u Sarajevu, gvardijan samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu fra Bože Vuleta OFM, profesor na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i župnik u Brinju, Lipicama i Letincu fra Draženko Tomić OFM i vicepostulator kauza za proglašenje svetih i blaženih Zagrebačke nadbiskupije vlč. Tomislav Hačko.

Liturgijska slavlja u devetnici i na samu svetkovinu animirao je mješoviti župni zbor župe bl. Augustina Kažotića.