Na početku mise nadbiskup Vukšić pozdravio je sve prisutne te istaknuo da su na današnju svetkovinu Tijelova na dvostruki način pozvani slaviti taj sakrament – „prije svega blagdanom koji nas danas ovdje okuplja, a onda, još važnije, sakramentom koji svaki put slavimo na oltaru Gospodnjem“. „Ovo je sakrament Božje blizine, Božje prisutnosti među ljudima… ovo je trenutak koji možemo usporediti s onim događajem Mojsija na svetome tlu kad ga glas s nebesa poziva da se izuje. Izujmo se od vlastitih grijeha, od vlastitih slabosti; priznajmo ih i molimo Božje milosrđe da nas blagoslovi kako bi smo obraćeni, s Božjim oprostom, mogli napredovati u životu, i u ljudskom i u vjerničkom smislu“, pozvao je u uvodu vrhbosanski nadbiskup.

U propovijedi istaknuo je da je blagdan Tijelova, kojega se – kako je podsjetio – u narodu naziva i Brašančevo, prigoda da se na osobit način razmatra o sakramentu euharistije tj. „sakramentu Božje prisutnosti“.

Govoreći o samome sadržaju blagdana i samog sakramenta euharistije, podsjetio je na riječi jednog pjesnika da je to sakrament kojemu „prošlost traje, a budućnost već je prisutna i trenutak sadašnji u vječnost se spaja“. „Ovo je i spomen na Isusovu žrtvu; ovo je čin njegove žrtve zato katekizamski kažemo da je to spomen-čin Isusove muke koja se svaki put obnavlja kad slavimo sakrament euharistije i svaki put iznova, pod prilikama kruha i vina, vjerujemo da je Krist prisutan među nama“, riječi su pastira Crkve vrhbosanske koji je naglasio da o tome na izvrstan način govori himan-pohvalna pjesma sv. Tome Akvinskoga, nastala u 13. stoljeću, i koja u novije vrijeme na današnji blagdan bude često naviještena narodu kao objašnjenje i pjesnički izričaj toga sveca i velikoga teologa o značenju i sadržaju euharistijskoga slavlja.

„Isti taj sadržaj, na malo drukčiji način, pripovijeda naša hrvatska katehetska liturgijska pjesma ‘Zdravo tijelo Isusovo‘ i ‘Zdravo krvi Isusova’. To su pogotovo dvije poeme, dva pjesnička izražajna, s jedne strane visokoga intelektualca i s druge strane narodnog duha, koji pripovijedaju o sadržaju euharistijskoga slavlja i o načinu Božje prisutnosti pod prilikama kruha i vina. ‘Tvoju smrt naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo i tvoj slavni dolazak iščekujemo‘ jesu riječi koje na vrlo jednostavan način kazuju kako se u slavlju euharistije spajaju, ljudski kazano, i prošlo i sadašnje i buduće vrijeme… spajaju se u ‘jedno sada’, u jedan trenutak Božje prisutnosti… Naviještamo, sjećamo se njegove smrti koja, po sakramentu euharistije, bude ponovno čin. ‘Tvoje uskrsnuće slavimo‘ jer se i sami nadamo da će njegovo uskrsnuće iz prošlosti i postati i naša budućnost. ‘Tvoj slavni dolazak iščekujemo‘ kao konačni trenutak spasa cijeloga svijeta“, riječi su nadbiskupa Vukšića koji je potom progovorio o porukama ovoga blagdana.

„Prije svega, radosno je uočiti da se po sakramentu euharistije Isus učinio suvremenikom svake generacije i svakoga čovjeka od onoga časa kada je on živio na ovoj zemlji, pa do njegova ponovnoga dolaska. On je naš suvremenik; on se u ovom svetom prostoru svaki put  kad se zajednica vjernika okuplja čini prisutnim; on je tu; on je tu da bude s nama jer je, zapravo, i došao na ovaj svijet, općenito govoreći, radi nas, da bude s nama, odnosno da bi, po tom njegovom – biti s nama – mi jednoga časa zauvijek postali s njim i bili s njim; suvremenik i suputnik svake generacije i svakoga čovjeka do kraja svijeta!“, kazao je nadbiskup Vukšić koji je pojasnio da su Tijelovo i euharistija ujedno i poruka crkvenog zajedništva jednoga naroda Božjega – baš kako je i kruh koji se u euharistiji prikazuje nastao od mnoštva zrna, i vino od mnoštva grozdova.

„Svaki čovjek, barem na neki način, svrstava se iza nekoga ili nečega. Svaki čovjek se, na određeni način, prepoznaje u nekoj vrsti svoga idealnog zamišljaja osobe, ideje, misli… Mi kršćani se svrstavamo – i to je simbolika procesije na kraju ove svete mise – iza Isusa Krista: On je naš predvodnik, on je nama pokazatelj pravoga puta; a mi – zahvalni zato što je naš prethodnik i zahvalni zato što nam pokazuje pravi put – krenut ćemo za njim u procesiji na takav način – na simbolički način – pokazati i priznati, prihvatiti da nam je čast što je on naš prethodnik i da je naša posebna milost i poseban njegov blagoslov što možemo, svrstani iza njega, hoditi za njim i njegovim putom“, posvijestio je mons. Vukšić i na kraju propovijedi potaknuo na molitvu dragome Bogu da ih stalno blagoslivlja kako bi svojim pristankom, svojim djelovanjem i svojim razmišljanjem mogli biti njegovi suvremenici i biti s njim; biti suvremeni na način njegovih vrjednota i bili dio Božjega naroda kao jedno od zrnaca ili jedan od grozdova i kako bi cijeloga života mogli hoditi pravim putem zajedno s Isusom Kristom prema vječnome životu!

Nakon pričesti uslijedila je euharistijska procesija s četiri postaje unutar katedrale uz pobožno sudjelovanje svih prisutnih. Nadbiskup je misu predvodio uz suslavlje 12 svećenika, asistenciju dvojice đakona i sudjelovanje redovnica raznih družbi, bogoslova i drugih vjernika. Liturgijsko pjevanje predvodio je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Svetkovina Tijelova slavi se u četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva. U središtu je čašćenje Oltarskog Sakramenta pri čemu se osobito ističe nazočnost cijelog Krista u posvećenoj hostiji. Povijesno gledano najvažniji poticaj za uvođenje toga blagdana bila su viđenja redovnice Julijane iz Lütticha u XIII. stoljeću. Za cijelu Crkvu tu je svetkovinu propisao papa Urban IV. 1264. godine. U hrvatskom se jeziku za svetkovinu pored naziva Tijelovo koristi se i naziv Brašančevo.