Nadbiskup Zgrablić na Gradskom groblju: „Podignimo oči od zemlje prema nebu, od raspadanja prema preobrazbi, od umiranja prema uskrsnuću“

 „U poslijepodnevnim satima svetkovine Svih Svetih i na Spomen svih vjernih mrtvih, 2. studenog, mislimo na one koji su već prešli u vječnost, ali nisu ušli u puno zajedništvo s Bogom. Oni u nadi, ljubavi i preobrazbi života očekuju ulazak k Bogu u puninu života. Naše im molitve u tome pomažu. Molitva donosi veliku utjehu svakome koji tuguje za dragim pokojnicima. U mističnom tijelu Kristovom, u Božjem narodu, u Crkvi koja moli, a to samo mi, duše vjernika susreću se nadilazeći barijere smrti, mole jedni za druge i ostvaruju u ljubavi razmjenu darova“, rekao je nadbiskup Zgrablić, poručivši: „Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno preobrazili svoj život Kristu, ‘nisu čisti’, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju poslije smrti nastaviti preobrazbu kako bi postigli čistoću, svetost nužnu za ulazak u radost vječnosti. Tu konačnu preobrazbu Crkva naziva Čistilište. U tu molitvu uključujemo sve naše pokojne, sve koji su u Čistilištu, one kojih se nitko ne sjeća i za koje se nitko nema pomoliti.“

Nadbiskup je potaknuo da „naš pogled u ljubav Božju i zajedništvo s pokojnicima koji su s Bogom sjedinjeni u vječnosti i s onima u čistilištu, učvrsti vjeru u vječni život i dadne snage da živimo novu kvalitetu naše egzistencije, dok ne uronimo u puninu Božje miline i svjetlosti“. Podsjetio je pritom na misao Benedikta XVI. da je važno u našem pogledu u Božju ljubav vidjeti „kako život vječni za nas ne označava samo život koji traje zauvijek, nego jednu novu kvalitetu egzistencije koja je potpuno uronjena u Božju ljubav, koja oslobađa od zla i smrti i stavlja u beskonačno zajedništvo sa svom braćom i sestrama koji sudjeluju u istoj ljubavi“.

Rekavši da cvijeće i svijeće jesu lijepi znak ljudske zahvalnosti i poštovanja prema pokojnicima, nadbiskup je istaknuo da „svijeće ni cvijeće do pokojnika ne dopiru. Pozvani smo Bogu uputiti naše molitve i tako se povezati s našim dragima koji su već pristigli na posljednje odredište života. Naše molitve otvaraju nebo gdje su naši pokojnici i u Bogu se povezujemo s onima koji su nam prethodili u životu i vjeri.“

Premda nas zbog naše ljubavi, rodbinske i prijateljske povezanosti s pokojnicima  obuzima tuga i bol, nostalgija za našim dragima, oni „već kušaju radost pripadnosti Božjoj obitelji, kako kaže sv. Pavao, „dioništvo u baštini svih svetih“, rekao je mons. Zgrablić, potaknuvši: „Riječ Božja nas poziva da podignemo oči od zemlje prema nebu, od groba prema suncu, od smrtnosti u život, od umiranja prema uskrsnuću, od raspadanja prema preobrazbi, od čovjeka do Boga, od žalosti prema nadi.“

„S ljubavlju, poštovanjem, zahvalnošću i molitvom prisjećamo se svojih dragih iz obitelji, prijatelja, znanaca i onih koji su nas svojom žrtvom života zadužili. S molitvom se, kao s dobrim prijateljima, povezujemo s onima koji su ušli u puninu vječnoga života, vječno zajedništvo s Bogom. Sv. Ivan apostol nam govori: ‘Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo’. Što ćemo otkriti u tom pogledu? Mi smo djeca Božja i iz Očeve ljubavi primamo život. Naš život je dar Boga koji je Život. Bog je onaj koji stvara život – Životvorac. Naš život je plod ljubavi Božje. Grijehom svijeta i našim grijesima otpali smo od ljubavi Božje. No, Bog nije ostavio čovjeka sama, nije nas napustio“, utješio je mons. Zgrablić, podsjetivši na molitvenu riječ: „Bože, divno si čovjeka sazdao, a još ga divnije obnovio“.

„Božja ljubav prema nama doživjela je svoju puninu ne samo u daru našeg života, nego najviše u utjelovljenju, muci, smrti i uskrsnuću Isusa u kojem se dogodilo naše spasenje. U Isusovoj smrti Bog nije dozvolio da njegov ljubljeni Sin u grobu ‘truleži ugleda’, nego je snagom svoje ljubavi stvorio novi život, drugačiji od ovozemaljskog, proslavljeni život, u koji je prvi ušao njegov Sin Isus. To je život uskrsnuća. Taj novi život Bog želi darovati svakome. Mi ga primamo u sakramentu svetog krsta. Po tom činu Crkve mi se nakalemljujemo na Krista uskrsloga kao loza na trs“, rekao je nadbiskup. Vječni život je obilati rod kojeg donosi Kristov život kada ostajemo u Kristu.

Podsjetivši na misao Benedikta XVI.: „Novi život primljen u krštenju nije podložan propadljivosti ili vlasti smrti. Za onoga koji živi u Kristu, smrt je prijelaz iz ovozemaljskog hodočašća u nebesku domovinu, gdje Otac prima svoju djecu“, nadbiskup je rekao da u životima pokojnika koji su nakalemljeni na Krista struji novi život kojeg je Duh Sveti darovao Isusu.

„Život vječni nije samo ono što nas čeka poslije smrti. To je život na kojem mi već imamo udjela u mjeri u kojoj sada suobličujemo svoj život Isusu. Kristovom životu suobličujemo se i srastamo s novim životom kada mislimo i djelujemo onako kako je Krist djelovao, kada Kristove misli postanu naše misli, kada Kristov život postane naš život, kada Kristov način djelovanja postane naš način djelovanja. U taj Kristov život ulazimo napose po sakramentu svetoga krsta, ali i po drugim sakramentima, molitvom u kojoj s Bogom komuniciramo, djelima ljubavi u kojoj sudjelujemo u Bogu koji je izvor svake ljubavi, u prihvaćanju Božjeg Duha da djeluje u našem životu. Onaj koji istinski vjeruje u Isusa nanovo se rađa odozgor, preporađa se u snazi Duha Svetoga. Vječnost je već sada tamo gdje je ljudska duša po milosti sjedinjena s Bogom“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

„Mi sada u nadi gledamo i slavimo ono što sv. Pavao kaže: ‘Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube“, a što su naši pokojnici već ostvarili. U svakoj liturgiji u kojoj ispovijedamo vjeru ‘Vjerujem u općinstvo svetih’, ispovijedamo stvarnost koja se izgrađuje na zemlji, ali će se u punini očitovati u vječnosti“, rekao je mons. Zgrablić, u tom kontekstu citirajući sv. Ivana: „Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest“.

Nakon Službe Riječi, nadbiskup Zgrablić je na Gradskom groblju u pratnji nekoliko dijecezanskih svećenika i redovnika pohodio sve grobnice muških i ženskih redovničkih zajednica i grobnicu svećenika Zadarske nadbiskupije. Kod svakog groba mons. Zgrablić je predvodio molitvu za pokoj njihovih duša, poškropio grob blagoslovljenom vodom i položio upaljenu svijeću.