„Simbol srca omogućuje nam da vidimo kako Bog djeluje i kako je prisutan u našem životu. Po njemu ulazimo u Božju bît, otkrivamo Božju volju. Papa Benedikt XVI. rekao je da je srce organ Božje volje. Zato srce nalazimo tako često u Svetom Pismu. U Starom zavjetu srce se spominje više od tisuću puta. U Novom zavjetu srce se spominje oko 1150 puta. Dakle, to je važna činjenica, da se Boga prikazuje kao srce, kao volju. To je njegovo milosrđe, njegova ljubav koja se otvara“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Rekao je da se može vidjeti kakvo je Božje srce u punini objave, u otkriću njegovog srca, kad je svoga Sina Isusa Krista poslao na ovaj svijet. Vječni, svemogući Bog, punina naše čežnje, veoma se ponizio kada je ušao u našu čežnju, u sve što mi jesmo. Čak je i naše grijehe preuzeo na sebe.

„Razmatramo probodeno Isusovo srce, da poraste naše dostojanstvo. Da vidimo što je Bog za nas učinio. Da nam Bog ne bude teorija, netko koga samo izvana promatramo. Iz Isusovog boka potekla je krv i voda, slika sakramenata, krsta i euharistije, koji nam daju snagu da uđemo u to srce, da možemo biti dio njega, da možemo ući u tu stvarnost postojanja. Ta veličina postaje snaga našeg života“, poručio je mons. Zgrablić.

S druge strane, razmatrajući probodeno srce, vidimo i našu, ljudsku grešnost. „Kako su naši grijesi teški i kolike posljedice ima naš grijeh, ako je Bog to za nas morao učiniti? Gospodin je došao uništiti naš grijeh da bismo mogli biti dio njegovog spasenja i punine života.“

Svim ljudima je zajedničko da žele imati puninu života, a to traže na različite načine. Nekada tu puninu nađu, a nekad neki zalutaju, traže ju na krivim mjestima i ne nađu to za čim čeznu – rekao je nadbiskup.

„Dobro za kojim svi čeznemo i osjećamo u dubinama našeg bića, to je Bog. Bog je najveće dobro koje nas privlači, kojem smo svi usmjereni. To dobro nam je tako blizu, s njime je potrebno samo zastati“, potaknuo je, podsjetivši na riječ proroka Hošee koji tu čežnju opisuje kao konop s kojim Gospodin privlači ljude i zove ih k sebi.

Koliku čežnju Bog ima za nama, pokazao je Krist na križu. Kada je rekao: Žedan sam, „bio je zapravo žedan naše ljubavi, žedan svakoga od nas, žedan našeg odgovora da nađemo mir našim dušama“, rekao je predslavitelj.

„Isus nam je pokazao kakvo je Božje srce. To nije samo teorija koju nam Bog govori, u smislu, ja te ljubim, želim ti dobro, ti si u mom srcu, nego Krist je prihvatio trpljenje, muku, umro je na križu. Njegovo srce probodeno je kopljem da bi nas on prigrlio i primio u svoje srce“, poručio je.

„U otvaranju Božjeg srca možemo spoznati našu veličinu, koliko je čovjek vrijedan. Jer, ako je Bog prepustio da se na križu razapne njegovog ljubljenog Sina, time nam je pokazao: Toliko si važan u mojim očima, u mome srcu – tu želim da budeš. Tu je ono za čime ti najdublje čezneš, tu sam ti pripravio mjesto – u samoj svojoj bîti, u mojoj volji i ljubavi, u onome što ja jesam – tu sam ti pripravio mjesto“, kazao je zadarski nadbiskup.

Istaknuvši da Bog od čovjeka ne traži ništa osim da ga ljubi, propovjednik je rekao da se Boga može ljubiti ako čovjek dozvoli da taj duh uđe u njega, ako se ne zatvori toj istini koju Gospodin čini, toj činjenici koja odgovara na želje njegovoga bića; kada spozna da mu to nije nametnuto izvana, nego da je to dio njegove intime, njegovoga srca, njegove bîti.

„Možda mislimo da ljubav prema Bogu mora biti neka emocija, da moramo nešto osjećati, živjeti u nekoj ekstazi. Redovito to nije tako. Jer svaka naša emocija, kakva god ona bila, pa i ona intenzivna, ima moć koja traje neko vrijeme, kraće ili dulje. Svaka pozitivna ili negativna emocija koju proživljavamo prolazi, mijenja se“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da se Gospodina ljubi tako da se prihvaća njegovu riječ i vjeruje joj se, da se prihvaća njegove zapovijedi.

„Ne zato što nam ih Bog nameće, nego te riječi omogućuju nam da Božja ljubav u nama živi. Ljubimo Boga prihvaćajući Božju riječ u našem životu. Ljubav koju nosimo u sebi moramo prenijeti drugome. Jer iza te ljubavi stoji Bog“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Pritom, nije bitno hoće li netko uzvratiti dobrim ili ne. „Dok je Krist umirao na križu, nije mislio: Ako ti budeš dobar, to će se primijeniti na tebe, ako ne budeš, neće se primijeniti na tebe. Isus nikoga nije isključio, nego je svima otvorio svoje srce. Neka i naše srce, poput Isusovog, bude svima otvoreno, da i one koji nam po naravi nisu simpatični, prihvaćamo radi Krista, radi njegove veličine, zato što Gospodin ljubi i tu osobu. Na taj način participiramo u Isusovom životu“, poručio je.

Tragom Isusove riječi: ‚Jaram je moj sladak i breme je moje lako‘, nadbiskup je rekao da svi imaju neki jaram, nešto što ih sapinje, što im je teško, čega bi se željeli osloboditi. Misle da bi im bilo lakše kad ne bi bilo nekog križa, kad bi bili više zdravi, kad bi netko bio bolji u njihovom okružju.

„Ni Krist nije skinuo jaram sa svojih ramena, nego je taj jaram prihvatio i uronio u ljubav koja ga je nosila do smrti na križu. Krist i nas poziva da svaku našu poteškoću, nevolju, stvarnost koja nam je teška, da ju povezujemo s Bogom, u Bogu nosimo i uronimo u ljubav. Božja ljubav želi biti naša snaga, jer ako u ljubavi nosimo teret, Gospodin nas nosi. Gospodin želi biti srce našeg života, da bismo mi mogli postati srce jedno drugome“, poručio je zadarski nadbiskup.

„Svakog puta kad smo na misi Gospodin nam otvara svoje srce, ulazimo u Božju blizinu, vječnost primamo na sebe. Ljubav koja nam je darovana u Isusovom probodenom srcu izlijeva se na nas, da bismo vječnost pretvorili u sadašnjost i da bi nam sadašnjost postala vječnost. Neka nam Srce Isusovo pomogne da to prihvatimo, da to živimo i da budemo autentični, radosni kršćani“, kazao je.

Na kraju mise, župnik fra Bojan Rizvan poželio je da njihova srca postanu slična Kristovom srcu. „To je nekad teško. Hvala svima koji su tijekom cijele godine s nama i često nam objavljuju blizinu Kristovog srca. Kad nam je nekad teško, a vidimo ljude koji dolaze, odgovorni smo prema pozivu kojeg nam je Gospodin darovao, vidimo vas kao znak ljubavi Kristovog srca“, poručio je.

Svetkovinu su župljanima čestitali i nekadašnji župnici na Voštarnici fra Veselko Grubišić i fra Josip Peranić. Svećeništvo je dar ljubavi Kristovog srca. Svećenici na svetkovinu Presvetog Srca Isusova slave svoj dan te je fra Bojan čestitao subraći svećenicima. „Molite da nas Gospodin učini svećenicima po srcu Kristovu, da bismo u svim kušnjama, nevoljama, protivštinama života pa i klevetama koje doživljavamo, ostali vjerni poslanju koje nam Krist po Crkvi povjerava.“

Na kraju mise, u ime prisutnih vjernika, ispred kipa Srca Isusova nadbiskup Zgrablić izmolio je posvetu Presvetom Srcu Isusovom.