Nadbiskup Zgrablić predvodio proslavu župne svetkovine u Privlaci

Koncelebrirano misno slavlje u župnoj crkvi, potom i procesiju s Gospinim kipom kroz središte Privlake, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Na početku mise nadbiskup Zgrablić blagoslovio je novi kameni ambon u župnoj crkvi. „Primamo Isusovu hranu sa stola njegove riječi i stola njegovog tijela te je ambon važan kao euharistijski stol, oltar“, rekao je.

„Ambon je mjesto s kojeg nam Bog progovara. Nakon čitanja, čitač kaže ‘Riječ Gospodnja’, a puk uzvrati ‘Bogu hvala’. To je sveto mjesto jer odatle nam govori Onaj koji je svet“, poručio je zadarski nadbiskup, potaknuvši okupljene da prihvaćaju Božju riječ.

Gledati ono što Bog nama čini u našem životu i ući u odnos duhovnog majčinstva s Bogom poticaji su nadbiskupa Zgrablića u duhu blagdanskog Evanđelja na Marijin rođendan koji ima duboke povezanosti s ljudima.

„Bogu zahvaljujemo za sve što je predvidio i učinio u životu Marije, ali otkrijmo i ono što Bog čini nama, u našem životu. Bog se želi rađati u našem životu, da ja budem njegova aktivna duhovna majka u rađanju Boga za ovaj svijet, pri čemu ću biti najdublje povezan s Bogom kao što je majka povezana s djetetom, slikovito rečeno“, poručio je mons. Zgrablić.

U naviještenom Evanđelju ne spominje se Marijino rođenje niti o njemu postoje povijesni podaci. „Datum 8. rujna slavi se jer je toga datuma u 5. stoljeću izgrađena i posvećena crkva nad kućom gdje su živjeli Joakim, Ana i Marija. Od tada se širio spomen Marijinog rođenja“, rekao je zadarski nadbiskup.

Evanđelje o Isusovom rodoslovlju počinje sa stalnim nabrajanjem muške linije rađanja, sve do Jakova, kad se kaže da se Jakovu rodio Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus Krist. „Na tom mjestu prekida se dotadašnja logika nabrajanja imena iz Isusovog rodoslovlja“, naglasio je. Potom slijedi spomen odnosa Marije i Josipa i Josipove uloge u Isusovom rođenju.

Među navedenim ljudima mnogi nisu bili sveti. „Među njima ima bludnica, ubojica, onih koji su radili nevolje. To je sažetak povijesti. U tom sažetku povijesti koji prethodi Isusu i mi možemo gledati sažetak naše povijesti, našeg života, kad Bog usprkos naše grešnosti izvodi nešto veliko u nama i našem životu“, kazao je nadbiskup Zgrablić.

U prvom dijelu Evanđelja govori se o naravi, rađanjima ljudi na prirodan, biološki način, a u drugom dijelu Evanđelja spominje se nadnaravni Božji zahvat u rođenju Isusa Krista od majke Marije, koja je začela po Duhu Svetom.

„Blagdanska liturgija govori nam kako se rođenje Isusa, kao što se dogodilo u Mariji, događa i u našem životu. Jer Bog želi da i u našem životu bude duboka, čvrsta veza koja je bila u Mariji koju je Bog izabrao i unaprijed je oslobodio od ljage istočnog grijeha – da se i u našem životu rodi Isus Krist. Da mi pod svojim srcem nosimo Isusa“, rekao je mons. Zgrablić.

Potrebu duhovnog rađanja Krista potvrđuje i Isusova riječ učenicima da su njegova majka i braća svi koji vrše volju njegovog Oca na nebesima.

„Isus nam naznačuje u koji odnos on s nama želi ući – u duboki odnos živoga Boga. Kao što je Bog izabrao Mariju, Bog je izabrao i nas da se rodi u našem životu. Dakle, trebamo vršiti volju Očevu“, potaknuo je propovjednik.

Odnos duhovnog majčinstva kojeg Bog želi uspostaviti s ljudima pojasnio je razmatrajući spomen Josipa u naviještenom Evanđelju.

„Josip je u dubokom odnosu i vezi s Marijom, on je zaljubljen u Mariju. Prema tome, otkrivati volju Božju možemo da budemo zaljubljeni u onoga koji predstavlja Mariju, u ono što se događa u Mariji. Da ljubimo i otkrivamo što Gospodin vrši u našem životu. Da smo za to zainteresirani, da u to želimo ući kao zaručnik koji se želi oženiti sa zaručnicom; da i mi želimo ući u sve dublji odnos kojeg Gospodin čini s nama u našem životu“, rekao je nadbiskup Zgrablić, istaknuvši da je Josip slika osobe koja vrši volju Božju.

Evanđelje kaže i da je Josip pravedan. „To je pravda i nepravda koja se razlikuje od našeg uobičajenog poimanja pravednosti“, pojasnio je.

„Josip je bio pravedan i Mariju nije htio izvrgnuti sramoti, nego je potajice napustiti. Dakle, Josip gleda što Bog čini u Marijinom životu. I mi gledamo što Bog čini u našem životu. Moraš to vidjeti. Vjera ti prihvaća ono što Bog čini u tvom životu. Gledamo Boga koji je velik i čini nešto veličanstveno – Bog želi da budeš njegova duhovna majka, da budeš čovjek po kojem se Bog rađa u tvom životu. Bog želi sklopiti tako duboki odnos života s tobom“, poručio je propovjednik rekavši da je čovjek pravedan kad pošteno vidi što Bog čini u njegovu životu.

„Mi smo pred Bogom često nepošteni, jer ne vidimo što Bog čini nama u životu. A što to Bog nama u životu ne čini, a da imamo“, naglasio je istaknuvši da Bog daje život i brojne milosti u njemu.

„Naša je nepravda da Boga ne vidimo i ne prihvaćamo. Stalno bismo trebali zahvaljivati Bogu za ono što čini u našem životu. Isus je došao otkriti nam volju Božju, da otkrijemo što Bog čini u našem životu. To vidi Josip! Ako prihvaćamo volju Božju, pravedni smo kao i sv. Josip“, rekao je mons. Zgrablić.

Dodao je da je namjera Josipa da napusti Mariju izraz njegove krajnje poniznosti. „Josip ne razumije što se događa s Marijom. Josip nešto što ne razumije radije želi napustiti, preuzeti sramotu na sebe, ‘Marijinu krivnju’ primiti na sebe, ali nikome učiniti zlo – to je krajnji znak Josipove poniznosti“, naglasio je.

„Da bismo ušli u slavlje Marijinog rođenja, da bi to bio događaj našeg života, moramo ući u pravednost i poniznost. Poniznost nije da osoba dozvoljava da se netko izruguje s njom, da podnosi nevolje koje joj drugi čini pa taj kaže da je to njen križ, da će biti ponizan. To nije poniznost. Nitko nema pravo drugoga vrijeđati i ponižavati. Nego poniznost je život u istini, kako je lijepo rekla sv. Terezija Avilska. Moramo živjeti u istini“, poručio je zadarski nadbiskup upozorivši na zarobljenost grijehom čije su posljedice velike.

„S jedne strane, poniznost je vidjeti neizmjernu Božju veličinu, koliko je Bog velikodušan prema nama i što Bog čini za nas. Bog nas neizmjerno ljubi i daje nam svoga Sina koji umire za nas, da nam kaže koliko je Bogu stalo do čovjeka. Poniznost je vidjeti tu veličinu. Bogu je do mene stalo. Bog na mene računa.

Prvi dio poniznosti je da čovjek vidi Božju dobrotu i ljubav. To je veliko svjetlo koje će nas obasjavati i u isto vrijeme ćemo vidjeti našu veliku grešnost. Isusov križ nam istovremeno pokazuje Božju ljubav i strahote našeg grijeha. Nismo svjesni koliko je velik grijeh kojeg činimo. Posljedice grijeha su tako velike da je, da uništi taj grijeh i smrt, Bog morao umrijeti za to“, rekao je.

Propovjednik je potom upozorio na dvije duhovne krajnosti: kad čovjek samo prihvaća Božju ljubav ne misleći na vlastite grijehe te kad gleda samo grijehe.

„U poniznosti istovremeno vidimo Božju veličinu, dobrotu i našu grešnost. Gospodina možemo slaviti jer znamo da nas je On otkupio, oduzeo naš grijeh, sve nam je oprostio, ljubi nas i ništa nam neće nauditi. To je istinska poniznost. To je život u istini. Kad vidimo istinu i što je Bog učinio u našem životu, vidimo i shvaćamo Božju volju za nas, primijenjenu u našem životu. Onda ne živimo u laži, nego u istini“, poručio je zadarski nadbiskup.

Razmatrao je i značenje Josipovog sna u kojem mu anđeo kaže da se ne boji uzeti Mariju, ženu svoju. „Što je u njoj začeto, doista je po Duhu Svetome začeto.“ Kazao je da se u snu događa poticaj za Josipovo prihvaćanje nastale situacije.

„Ne boj se uzeti! Prihvati! Imaj hrabrosti! Prihvati ono što Bog čini u Marijinom životu, jednom u povijesti, ali i ono što Bog čini u tvom životu, ovdje i sada. Ako si ovako živio, ne boj se to prihvatiti. Prihvati to“, potaknuo je mons. Zgrablić u duhu potrebe da svatko prepozna što je pozvan prihvatiti, koje situacije, osobe.

„Anđeo je Josipu rekao da će mu on nadjenuti ime Isus. Josip daje ime Isusu, ali ne bira koje ime će mu dati, nego ono što mu je rekao anđeo. Roditelji daju ime djetetu, dakle, oni koji su najdublje povezani, koji su dio djetetovog života.

To Bog i nama govori, da mi damo ime njegovom Sinu. Da uđemo u tako duboki odnos s Isusom kao što roditelji ulaze u odnos svoga djeteta da mu imaju pravo dati ime. Bog i nama želi dati povjerenje da uđemo u taj duboki odnos i Isusu damo ime. Ali ne bilo koje ime, nego što nam je Bog objavio, progovorio, to prihvaćamo“, rekao je propovjednik.

Naglasio je potom važnost poznavanja Isusa kakav se objavio umjesto „uzimanja“ samo onoga što odgovara vlastitom nahođenju.

„Boga poznajemo kada poznajemo njegovog sina Isusa. Poznajući Isusa i dajući mu ime, ulazimo u vječni život. ‘I nadjenut će mu ime Emanuel, što znači, s nama Bog’, kaže Evanđelje. Da mi Isusu damo ime Emanuel. Da znamo da je on s nama Bog, da je on prisutan s nama, u našem životu“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

„Blagdan Marijinog rođenja je velika zahvala Bogu da je Bog započeo nešto novo u Mariji, da je zaista započeo novi svijet za ovaj svijet. Zahvaljujemo za Mariju, našu nebesku majku koja je živjela u povijesti.

Ali Marijin rođendan ima duboke veze s nama u značenju da Bog bude Emanuel. I mi smo izabrani rađati Boga, primati ga, da Duh Sveti djeluje u nama. Da povjerujemo da je novost započeta u nama djelo Duha Svetoga, novi život kojeg je Krist dao svojim uskrsnućem. Veličajmo velika djela Gospodina kao što je to činila Marija“, potaknuo je.

Na kraju mise nadbiskup Zgrablić podsjetio je da je dugo surađivao sa s. Ivanom Šango, uršulinkom rodom iz Privlake. Pohvalivši plemenitost te redovnice, rekao je da je s. Ivana svaku osobu gdje je djelovala znala po imenu, u svom je okruženju uvijek pozdravljala ljude i zadržala bi se s njima u razgovoru.

Zahvalio je Privlačanima što čuvaju spomen na don Eugena Šutrina, privlačkog župnika kojeg su komunisti ubili 1945. u 31. godini života. Zadarski nadbiskup poželio je da taj Božji ugodnik bude proslavljen čašću oltara i da župna crkva u Privlaci postanje svetište don Eugena Šutrina.