Svjetski dan vjerske slobode obilježava se zadnje subote u siječnju, a Udruga za vjersku slobodu u RH svake godine nagradu, koja nosi ime prvog predsjednika Udruge dr. Branka Lovreca, dodjeljuje istaknutim pojedincima koji su pridonijeli razvoju vjerskih sloboda i prava u Hrvatskoj te njihovom doprinosu ekumenskom i međureligijskom dijalogu. Udruga je stoga u 2023. uručila priznanja nadbiskupu Mati Uziniću te Ivanu Zvonimiru Čičku, predsjedniku Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava.

Laureat Ivan Zvonimir Čičak priznanje je posvetio svojim roditeljima, jer ono što je naučio o vjeri i ekumenizmu naučio je od njih. Kako je istaknuo, smatra da ekumenizam nije nekakva naklonost, već „način života”. Dok se doživljava politička obnova ekumenizma, Čičak smatra da se društvena obnova neće tako brzo dogoditi. Također smatra da oni koji se smatraju vjernicima moraju prednjačiti u ekumenizmu.

Zahvaljujući najprije na priznanju, nadbiskup Uzinić je u svome obraćanju poručio kako mu je to poticaj za budući rad te pokušava koristiti svoju poziciju kako bi riječju, dijelom i osobnim primjerom „stvorio ozračje u kojem se nitko neće osjećati ugroženo zbog svog identiteta i slobode koja mu pripada”.

Govoreći na temu „Sloboda vjere i nevjere u suvremenim krizama kolektivnih identiteta”, riječki je nadbiskup podsjetio kako Katolička Crkva baštini princip slobode vjerovanja, koji je izražen u deklaraciji „Dignitatis Humanae” usvojena na Drugom vatikanskom koncilu.

Nadbiskup Uzinić je poručio kako smatra da je širenje područja slobode vjere i nevjere, prostora slobode življenja vlastitog identiteta potrebno, posebno „u svjetlu suvremenog naglašavanja raznih identiteta kojima pripadamo”. Pozivajući se na radni dokument za drugu etapu Sinode o sinodalnosti, koja nosi naslov „Raširi prostor svog šatora” (Iz 54, 2), nadbiskup je podsjetio kako ono slikovito izražava nakanu sinode da se u Crkvi čuju glasovi svih i da se nitko ne osjeti isključenim.

Nadalje, mons. Uzinić je napomenuo kako stvarnost čine kolektivni identiteti. „Većina ljudi na ovome svijetu pokušava se definirati preko nekog oblika identiteta koji nadilazi njegov osobni identitet. Mi vjernici definiramo se putem pripadnosti Božjem narodu i Crkvi, vjerskoj zajednici. Također, gotovo svi ljudi na ovom svijetu definiraju se putem pripadnosti određenoj naciji. Ima nadalje i onih koji svoje identitete traže u okrilju raznih filozofija, svjetonazora, rodnih i spolnih identiteta itd. No unatoč svim našim postignućima, unatoč tome što su nam spoznaje i znanje u raznim pitanjima gotovo na dlanu, a što sa sobom nosi i porast broja različitih identiteta, među nama je zajedno s porastom broja identiteta primjetan i porast isključivosti”.

Nekada su ti identiteti „izrazito određujući” ocijenio je, te se ljudi iza njih skrivaju te nerijetko grade zidove kako bi se „obranili” od tuđih identiteta. „Ako nekoga ostavimo iza zida ili izvan našeg šatora, on za nas postaje manje vrijedan. On postaje nedostatan da bi bio s naše strane zida i u našem šatoru te ukoliko želi biti s ove strane i ući u šator, treba ispuniti određene uvjete koje mu postavljamo. Nažalost, istina je da se danas u tome posebno ističemo upravo mi pripadnici različitih vjerskih zajednica”. Često se upravo ta gradnja zidova opravdava božanskim autoritetom, Svetim pismom ili vjerskom tradicijom, kazao je.

„Živimo u vremenu sve veće polarizacije koja proizlazi upravo iz krivog razumijevanja vlastite slobode, vjere, nevjere i slobode naših identiteta. Nažalost i mi vjernici smo spremno prihvatili takvo stanje. Čak ga nerijetko i stvaramo te tako i sami doprinosimo toj polarizaciji”. Međutim, nastavio je mons. Uzinić, to nije bratstvo, koje nadilazi te razlike bez da niječe pripadnosti. Zajednica braće i sestara „nije zajednica u kojoj su jedni bolji od drugih, jedini ispravniji od drugih. To je zajednica ravnopravnih”.

Ipak, biti zajednica ravnopravnih u tom pogledu ne znači relativiziranje „ istina u koje vjerujemo ili stavljanje raznih ponuda na istu razinu”. Istine u koje vjerujemo „jesu i trebaju ostati nadahnuće”, naglasio je riječki nadbiskup.

Najprije treba, bez obzira na što osoba misli, govori i čini, gledati na drugoga kao brata ili sestru, napomenuo je mons. Uzinić, koji smatra da je takvo bratstvo ne samo ostvarivo, već nužno. „Bratstvo i sestrinstvo nije samo cilj, ono je sredstvo, put prema boljem svijetu i način da prevladamo ono što nas razdvaja, a da pritom svatko od nas ne izgubi svoj vlastiti identitet”.

„Ako krenemo od lica drugoga čovjeka, od njegove osobne stvarnosti, onda ideje, ideologije i vjera drugoga i slično postaju mjesto na kojemu možemo početi razgovarati, raspravljati i u konačnici uvidjeti da nema te ideje, ideologije, identiteta koji nas i druge može isključiti od zajedništva s Bogom”, naglasio je nadbiskup Uzinić u svome obraćanju.

Riječki je nadbiskup u izjavi za Hrvatsku katoličku mrežu kazao kako se na ovotjednim zasjedanjima Hrvatske biskupske konferencije (od kojih je 23. siječnja bio zajedno s Biskupskom konferencijom Bosne i Hercegovine) govorilo o drugim vjeroispovijestima u kontekstu Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Međutim, uvijek je to važna tema koja bi se mogla pripremiti za neka buduća zasjedanja, kazao je.