Istina je prava novost.

Najnovije obraćanje biskupa Komarice u aktualnoj krizi pandemije

Banjolučki biskup Franjo Komarica uputio je 21. ožujka dopis svim župnicima, župnim upraviteljima, samostanskim poglavarima i poglavaricama u Banjolučkoj biskupiji, poručivši da upravo u ovakvim kriznim vremenima dušobrižništvo treba biti u središtu svih nastojanja predstavnika Katoličke Crkve.

Bože, obnovi nas,

razvedri lice svoje i spasi nas!“ (Ps. 80,4)

Draga braćo i sestre!

Aktualna, svakim danom sve dramatičnija situacija s pandemijom koronavirusa podsjeća sve nas, koji smo neposredno doživjeli i proživjeli užase zadnjeg rata, na tadašnju tjeskobu, neizvjesnost i strah za goli život i mogućnost preživljavanja.

Bog nam je tada pomogao te nismo bili klonuli duhom, nego smo mu se – zajedno s povjerenim nam Kristovim vjernicima – još više i tješnje, bili primakli, vapijući kao i apostoli na uzburkanom moru: „Gospodine spasi, izgibosmo!“ (Mt 8,25). Bili smo međusobno vrlo solidarni, a pokazivali smo solidarnost i istinsku brigu i za mnoge druge koji su nam se tada obraćali za razne vrste pomoći.

Pamtimo i nemogućnost slobodnog kretanja i uništavanje naših crkava, te prisilno ostajanje bez slavlja misa i sakramenata.

Kao svećenici i Bogu posvećene osobe nismo ni tada, a ne smijemo ni sada prestati biti dušobrižnici, istinski skrbnici za duhovno i tjelesno dobro naših bližnjih. Upravo u ovakvim kriznim vremenima dušobrižništvo treba biti u središtu svih nastojanja, nas kao predstavnika Kristove Crkve.

Svjesni smo kako je naša čvrsta i postojana vjera u Isusa Krista ne samo dragocjena nam pomoć, nego je i izvor našeg duševnog mira i strpljenja te dragocjena snaga naše prijeko potrebne solidarnosti sa svim našim vjernicima, osobito s najugroženijim osobama.

Također smo svjesni kako je u sadašnjoj našoj situaciji jedini ispravni vid naše kršćanske solidarnosti i ljubavi prema našim bližnjima i prema nama samima – biti otvoreni i osjetljivi za duhovne i tjelesne potrebe drugih, ali izbjegavati bliže fizičke kontakte s drugima, uvažavajući aktualne državne propise. Time aktivno pridonosimo da se ova smrtonosna pandemija ne širi i da se ona što prije prebrodi. Tako ujedno pokazujemo svoju otvorenost i ljudsku povezanost i sa svim drugim vjernicima i ostalim našim sugrađanima u zaštiti zdravlja i života svih stanovnika naše zemlje. Kao članovi Crkve svi smo dužni obdržavati propise državnih vlasti i moliti za njih i za sve zdravstvene djelatnike koji se bore protiv utjecaja i posljedica pandemije. Dužni smo odgovorno se ponašati prema svome zdravlju i zdravlju drugih oko nas!

U ovom – za duhovni i vjerski naš život – povlaštenom vremenu korizme i Uskrsa trebamo i našoj skrbi povjerene Kristove vjernike poticati na solidarnost s ustrašenim, trpećim, bolesnim i umirućim ljudima. Tu solidarnost trebamo mi prakticirati osobito u svojoj svakodnevnoj molitvi – osobnoj i zajedničkoj – te u svakodnevnom slavlju mise na nakane župne zajednice i za sve pogođene pandemijom – bilo da zbog nje sami trpe ili se protiv nje bore.

Svakodnevnim slavljem mise, makar i bez većeg broja svojih župljana ili pak sami – vi ste, braćo svećeni, svjesni – u duhu crkvenog nauka i crkvenih propisa – kako je to slavlje samoga Krista i cijele njegove Crkve. U tom se slavlju događa zajedništvo s cijelom našom mjesnom Crkvom kao i s univerzalnom Crkvom – Kristovog Mističnog tijela – i njenim pastirima. Time ujedno pokazujete da ste dio živog organizma i da ste međusobno najtješnje povezani vezom Duha Svetoga.

Potičem vas, braću svećenike, da nikome, koji to zatraži ne uskraćujete sakramente pričesti i ispovijedi. Telefonski ili na koji drugi način dogovorite se s dotičnim glede vremena i načina osobne ispovijedi i pričesti – uvažavajući pritom sve već ranije navedene ili nove važeće propise.

I vi i svi drugi, koji obavljaju bilo koju crkvenu službu, pozvani ste sada na vlastitu kreativnost u iskazivanju kršćanske ljubavi i solidarnosti prema drugim župljanima i ljudima u potrebi – koristeći pri tome sve raspoložive načine i putove.

Potičem vas da potaknete i sve članove vaše župne zajednice na intenzivniju obiteljsku molitvu; na praćenje slavlja mise putem medija (radija, TV-a, Interneta).

Potičem sve vas župnike i upravitelje župa da se, uz pomoć članova ŽPV-a, Caritasa i laičkih udruga te mladih volontera u župi pobrinete za nemoćne, starije i bolesne i osamljene osobe u župi, u njihovim egzistencijalnim potrebama.

Potičem sve vas župnike i svećenike da zvonjenjem oglasite početak slavlja mise u župi ili vašem samostanu.

Potičem sve da se – po mogućnosti – uključite u molitvu krunice Božjeg milosrđa u 15 ili 20 sati – na aktualne nakane: prestanak pošasti pandemije, ozdravljenje zaraženih, snagu i ustrajnost svih koji skrbe za ugrožene, za jakost, vjerodostojnost i svetost Kristove Crkve u ovom vremenu teških iskušenja.

Potičem sve vas svećenike, redovnike i redovnice da svakodnevno u prikladno vrijeme organizirate klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i da blagoslovite svoju zajednicu – župnu ili redovničku.

Neka se svaki dan, kao što je već ranije određeno, uz druge molitve i pobožnosti moli i krunica Božjeg milosrđa, Gospina krunica, Gospine (Lauretanske) litanije, molitva pape Franje za prestanak pandemije te molitva Gospi od zdravlja.

Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga“ (Rim 15,13).

Bratski vas pozdravljam u Kristu Patniku, Raspetom i Uskrslom – vaš brat

+ Franjo, biskup

Prilog: Molitva Gospi od zdravlja

Evo me pred tobom, dobra Majko, milostiva Gospe od Zdravlja. Istina je da zbog svojih grijeha nisam dostojan da me pogledaš; ali, ipak, kao tvoje dijete, uzdam se u tvoju majčinsku dobrotu. Udijeli meni i mojima potpuno zdravlje duše i tijela. Obrati grješnike, da Isusa više ne vrijeđaju, a tebe ne žaloste. Pomozi bijedne, utješi žalosne, ozdravi bolesne. Budi nam svima draga Majka, a mi ćemo biti tvoja dobra djeca! Amen.