Nedjelja Caritasa u Gospiću
foto: L. Starčević // Nedjelja Caritasa u Gospiću
Gospić (IKA)
Na treću nedjelju došašća, 11. prosinca, euharistijsko slavlje u gospićkoj katedrali predvodio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić.
Koncelebrirali su ravnatelj Biskupijskog Caritasa preč. Luka Blažević, tajnik i kancelar preč. Mišel Grgurić, domaći župnik o. Anto Knežević, asistirao je bogoslov Krunoslav Brajdić i ministranti. Pjevao je katedralni zbor pod vodstvom Nikole Perišića.
Na početku je okupljene pozdravio ravnatelj Blažević riječima: „Nalazimo se u trećoj nedjelji došašća ili adventa, kada se pripremamo za susret s Isusom u božićnim jaslicama kao i na Njegov konačni dolazak. Ova nedjelja je u našoj Crkvi posvećena Caritasu. Danas smo, stoga, ovdje u našoj katedrali, zajedno s Vama, oče biskupe, s vjernicima, posebno s potrebnim obiteljima koje će danas primiti novčanu pomoć da im ublažimo koliko – toliko životnu situaciju.
Caritas je zjenica oka naše biskupije koji prvi treba vidjeti potrebe siromašnih i pomoći im. Caritas ne obilježavamo samo danas, nego Caritas traje cijele godine i cijeloga života. Uz druge akcije, spomenut ću božićnu akciju „Za tisuću radosti“ na koju se najviše odazivaju velike firme i tvrtke pa im od srca zahvaljujem. Potom je preč. Blažević pozvao da svatko dade koliko može, kako bismo nekima olakšali život i zahvalio je svima koji pomažu na bilo koji način.
Biskup Križić u propovijedi je najprije podsjetio na današnju nedjelju koja se u liturgiji zove ‘Gaudete – Radosna i Nedjelja Caritasa’, pozvao je sve na milosrdnu ljubav prema siromašnima i nastavio: „Strpljivost je jedna od temeljnih poruka ove treće nedjelje došašća. Prorok Izaija hrabri prognanike u Babiloniji da ih Bog nije zaboravio, stoga nek’ ustraju u vjeri, jer Bog im sprema projekt oslobođenja i spasenja. Naime, u progonstvu, u patnjama, čovjek lako klone i lako izgubi nadu, a nema ništa goreg nego živjeti patnju bez nade. Zato prorok u progonstvu hrabri narod pozivajući ih riječima: „Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava. Budite jaki, ne bojte se. Evo Boga vašega dolazi“ (Iz 35,3-4).
Narod mora biti strpljiv i izdržati sve nedaće u vjeri da iza toga dolazi oslobođenje, radost. Vidimo kako je strpljivost aktivna krepost i nema ništa zajedničko s inercijom, pasivnošću, pukom prepuštanju nekoj sudbini. Biti strpljiv ne znači proglasiti sve besmislenim ili nemogućim pa beznadno klonuti i od svega dignuti ruke. Strpljivost isključuje naglost i brzinu, ali ne isključuje zauzetost i patnju. Strpljivost ne napušta ideale nego ih njeguje i u srcu nosi.
Božji sat ne poklapa se uvijek s našim, ali Bog i kada kasni stiže na vrijeme. Glavni problem nije Božje kašnjenje nego naša vjera i naše pouzdanje u Boga. Lako je vjerovati kada sve ide kako želimo, kad imamo dobro zdravlje, kada obitelj dobro funkcionira, kada financijska situacija ne stvara posebne probleme, rekao je biskup. Vjera se kuša u poteškoćama, u tamama života. Pouzdanje u Boga daje misterioznu snagu s kojom je moguće i ono što se čini nemogućim. Drugo ime za strpljivost je ljubav. Samo snagom Božje ljubavi moguće je biti strpljiv. Patnja se može pretvoriti u blagoslov.
Isus pjeva slavopojke o Ivanu Krstitelju, nastavio je biskup. Definira ga većim od svih proroka, kao najvećim rođenim od žene. U čemu je ta veličina? Samo u jednom: u Ivanovoj velikoj poniznosti. Tu je veličina u Božjim očima.“ Biskup je propovijed završio riječima: „Nije lako postići ovu krepost poniznosti koja je temelj autentične duhovnosti. Ponizan čovjek nije nastran, nije ograničen, nije neinteligentan, nego čovjek Božjeg duha koji dobro poznaje božanske vrijednosti i za njih daje sve. On slijedi Isusov poziv: „Učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca.“ Čovjek poniznosti ima srca za slabe i potrebne, razumije one koji trpe i milostiv je prema siromasima i patnicima. To su ljudi za koje možemo reći da su utjelovljeni Caritasi. Ostaje nam samo vapaj: Daj nam Gospodine postići diplomu u školi ljubavi, velikodušnosti i poniznosti, poručio je biskup Križić.
Biskup je nakon Vjerovanja pozvao bogoslova 5. godine za Gospićko-senjsku biskupiju Krunoslava Brajdića da pristupi i primi niži red akolitata koji je posljednja stepenica do đakonata.
Riječ „akolit” dolazi od grčkog glagola slijediti, ići, hoditi s kim ili za kim, pratiti, dok mu je drugo značenje privoljeti, prilagoditi se, a treće pojmiti, slagati se. Taj grčki glagol označava samu dinamiku službe izvanrednog služitelja pričesti, akolita te želi pokazati povezanost s Onim kojega se dijeli, kojega se nosi drugima, a to je osoba Isusa Krista, tj. sam Bog. Služba akolita na koju se stavlja poseban naglasak je služba izvanrednog služitelja pričesti.
Obitelji koje je Caritas izdvojio za pružanje novčane pomoći nakon mise susrele su se u dvorani Caritasa s biskupom Križićem koji im je uručio pomoć i zadržao se s njima i djelatnicima Caritasa u druženju i razgovoru.