U pozdravnoj riječi podsjetio je kako je ta nedjelja nazvana Nedjeljom Dobrog Pastira zbog toga što se sam Isus tako predstavlja u današnjem evanđelju te navedenom prigodom posebno molimo za duhovna zvanja, svećenička i redovnička, koja prvenstveno ovise o molitvi. Podsjetivši ih da je osim toga danas druga nedjelja u mjesecu svibnju kada redovito slavimo Majčin dan, kazao je da našu zahvalnost majkama  želimo izraziti također molitvom, uključujući ih u ovo sveto slavlje. Izrazio je radost što upravo na Majčin dan može u požeškoj Katedrali primiti obitelj Hrvoja i Suzane Kremeček te krstiti njihovo peto dijete Bornu, čestitavši roditeljima po peti puta posvjedočeno majčinstvo i očinstvo, i zahvalivši za bogatstvo koje su na taj način darovali Crkvi i Hrvatskoj domovini, sa željom da Bog blagoslovi njihovu velikodušnu žrtvu ljubavi.

Biskup je započeo homiliju s pitanjem upućenog nazočnima kakav im je sluh, rekavši da ne misli pri tom na sluh njihovih fizičkih ušiju, kojima slušaju ono što ljudi danas u Hrvatskoj govore uglavnom jedni protiv drugih, nego na sluh srca kojim kao vjernici čuju glas Isusa Krista Dobrog pastira, poput ovaca iz današnjeg evanđelja. Uhom se čuje kratko i malo, a srcem duboko i daleko, ustvrdio je biskup. Napomenuo je da nas Nedjelja Dobrog Pastira želi podsjetiti kako postoji jedan Božji govor koji nazivamo „duhovni poziv“, svećenički i redovnički.  Istaknuo je kako treba moliti  da napose mladi imaju sluha srca, čuju taj poziv i na nj se odazovu. Molitva je naš silazak u srce, u vlastitu dubinu, sabranost u kojoj osluškujemo Božji glas. Ona nije prvotno naš govor Bogu, nego slušanje onoga što nam Bog govori da bismo to nastojali činiti.

Polazeći od Isusove tvrdnje u naviještenom evanđelju da je on Dobri Pastir, koji poznaje ovce i koga one slušaju te idu za njim, biskup je protumačio da „čuti Isusa“ i „ići za njim“ svjedoči o dinamizmu Božje prisutnosti u svijetu, kojem bi trebalo posvetiti više pozornosti na taj način da Bogu otvaramo prostore našeg duha i srca. Kazao je da unatoč tome što nam evanđeoska slika pastira može biti daleka, ona jasno govori da je pastir samo onda pastir kad je usmjeren na svoje ovce i živi za njih. Onaj pak pastir koji je okrenut prema samome sebi i želi samo iskoristiti ovce za svoje sebične interese, prema Isusovim riječima i nije pastir, nego najamnik. Pastir je odnos prema drugome, kako nam je to zorno prikazano u ulomku drugog čitanja iz Knjige Otkrivenja sv. Ivana Apostola slikom Isusa Krista Jaganjca u središtu  nebeske stvarnosti, koji je postao pastir tako što se na križu potpuno predao za nas, kazao je biskup. Istaknuo je da se najava proroka Ezekijela o jaganjcu koji postaje pastir, ostvarila u Isusovoj uskrsnoj pobjedi nad smrću. Ako vjerom prihvaćamo i živimo Isusov pastirski „za nas“, tada naš život ni u najtežim situacijama, uključujući i onu smrtnu, ne može biti izgubljen, utemeljen je na najčvršćem tlu, ustvrdio je biskup. Podsjetio je sudionike slavlja  da su u svetom krštenju  sebe povjerili Isusu Kristu, te ih je pozvao da tu pripadnost obnavljaju svakodnevnom molitvom, slušanjem Božje riječi i sudjelovanjem na svetoj misi. Spomenuo je da uskrsna svijeća svojim svjetlom jačim od mraka predstavlja Isusovu uskrsnu pobjedu nad smrću, te je pozvao sudionike slavlja neka se othrvaju napasti da žive usmjerenost protiv nekoga ili nečega, postajući dionici dinamizma mraka i negativnosti. Ustvrdio je da svjetlo svijeće nije jako zato što je protiv mraka, nego zato što ostvaruje ono što svijeća jest: da svijetli. Tako i mi u našem životu ne pobjeđujemo zato što smo protiv zla, nego zato što živimo ono što smo Isusovom snagom postali u krštenju, ustvrdio je biskup.

Povezujući Nedjelju Dobrog Pastira s Majčinim danom, biskup je podsjetio kako je majka poput pastira usmjerenog posvema prema ovcama, biće koje je svojom cjelovitošću „za“ svoje dijete i „za“ život. Žena koja nije za život i koja je možda protiv djeteta, ne može se nazivati majkom, premda  je djetetova fizička rodilja. Naime, majčinstvo je u izvornom smislu uvijek povezano sa sebedarjem, naglasio je biskup. Osvrnuvši se na aktualnu raspravu u Hrvatskoj o dopuštenosti abortusa  u određenom tjednu trudnoće djeteta za koje je utvrđeno da je bolesno, biskup je kazao kako nemamo pravo biti protiv nekoga zato što je bolestan, razmišljajući odstraniti ga ili ubiti, nego da upravo trebamo biti za onoga tko je slab ili bolestan. Spomenuo je kako je peto dijete rođeno u obitelji Kremeček imalo majku, jer ona nije bila protiv njega, smatrajući pomodno da je previše imati petero djece, nego je bila za njega. Očitovala je svoju majčinsku velikodušnost i žrtvu ljubavi krsnom snagom Isusa Krista, ustvrdio je biskup. Još je upozorio da nas za ono što učinimo protiv života neće kazniti Bog, nego sâm život. Naglasio je da smo očevici kako se priroda osvećuje čovjeku kad je on zagađivanjem i drugim oblicima nepoštovanja njezinih zakonitosti na različite načine ugrozi i uništi. Majke koje su počinile abortus znaju koliko je težak  teret koji nose na savjesti, teži negoli roditi dijete i odgajati ga. Bog nas kroz zakonitosti u prirodi i osobnom životu poziva da poštujući ih budemo na njegovoj strani. Biskup je poželio da bude blagoslovljeno sve što sudionici slavlje u tom smislu osobno nastoje činiti i druge uvjeravaju da se tako ponašaju, da surađuju s Bogom u njegovu životvornom djelovanju. Također je poželio da Bog u svakom sudioniku slavlju pronađe dobrog slušatelja i sugovornika, te još boljeg saveznika. Zamolio je Isusovu Majku da nam svima pomogne imati bistrinu uma i srca kojom pristupamo sebi i stvarnosti oko sebe, te uvijek budemo u skladu s Bogom, njegovi saveznici.

Na svršetku euharistijskog slavlja biskup je roditeljima Kremeček čestitao krsno preporođenje njihova petog djeteta, sa željom da njihovom zauzetošću ono i ostala njihova djeca  rastu u blizini Božjoj i u snazi Isusa Krista te na taj način postanu veliki ljudi. Svima pak majkama čestitao je Majčin dan, uz molitvu da ih prati Isusova Majka, vjerna službenica života, i pomogne da žive svoje izvorno majčinstvo te u  Hrvatskoj bude više života. Nakon svete mise biskup se susreo s članovima obitelji Kremeček, zadržao se u razgovoru o njihovu životu te je djeci uručio darove a roditeljima novčani prilog Požeške biskupije, uobičajen u takvoj prigodi.