Obraćajući se okupljenim vjernicima, mons. Svalina u propovijedi je istaknuo kako je obitelj veoma vrijedna – izvorište ljudske zajednice, ali kako je u trajnoj opasnosti da se njezina uloga u današnjem društvu obezvrijedni.

Svi smo mi rođeni i izrasli smo u obitelji. Ona je naše gnijezdo, ona je gnijezdo čovječanstva. Koje je danas stanje obitelji, ako ju pogledamo u svjetlu Evanđelja i budućnosti? Za jedne je ona najveća svetinja na ovoj zemlji. Na njoj počiva cijeli humanizam i sreća pojedinaca. Za druge opet ona je nešto što je već prevladano, što je izašlo iz “mode”. A takvi obično zagovaraju neku otvoreniju zajednicu i ne drže puno do obiteljske veze.

Nažalost, potonje mišljenje kao da postaje sve brojnije. Mnoge obitelji su se “razbile” ili se nikad zapravo nisu niti stvorile. Obitelj je tako u velikoj krizi. Kad govorimo o obitelji, istovremeno se postavlja i pitanje vrjednovanja braka, jer brak je temelj obitelji. Ako je brak u krizi onda je u krizi i obitelj jer jedno bez drugog ne ide.

No, uz sve poteškoće bračne zajednice još ne poznajemo neko zajedništvo koje bi bilo bolje od obitelji. Dapače, misli se da obitelj nije idejni proizvod nego nešto što izvire iz ljudske naravi. Obiteljske poteškoće su poteškoće koje izviru iz samog čovjeka. Stoga, ako obiteljski čovjek nije spreman mijenjati se, ako nije spreman na poboljšanja, i obitelj će ostati problematična. Ne može se imati pitomu obitelj, a divlje roditelje. Obitelj je stvarnost kroz koju čovjek izrasta u čovjeka. I to traje cijeli život.

Čovjek trajno raste i trajno treba obitelj. Unutar obitelji čovjek se nalazi i prepoznaje kao čovjek. Sve su druge zajednice samo slika obitelji, neke su od poruka koje je biskup Svalina uputio okupljenim vjernicima.

Misu je koncelebrirao domaći župnik mons. Eduard Španović.

Nakon euharistijskog slavlja vjernici su se uputili u župnu dvoranu na tradicionalno druženje i božićno čestitanje, a kako je danas – po datumu – i sveti Stjepan, prvomučenik i na imendansko čestitanje svečarima.