Uz nadbiskupa suslavio je tajnik Apostolske nuncijature u Tokiju mons. Većeslav Tumir, domaći župnik mons. Adam Bernatović, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoj Lacković, župni vikar Blaž Jokić, a posluživao je đakon Nikola Klemen. Misnom slavlju nazočio je gradonačelnik grada Osijeka Ivan Radić i dogradonačelnik Dragan Vulin, a prijenos se mogao pratiti u programu Slavonske televizije.

Započinjući homiliju, mons. Hranić rekao je kako za svakog čovjeka smrt predstavlja mučno pitanje, što je posve razumljivo jer smrt je najteži udarac ljudskom životu. Ona izaziva duboka pitanja smisla života, koja potresaju ljudskom egzistencijom i kojih se jednostavno ne možemo osloboditi. Smrt je mnogooblična i jedino sigurno u ljudskom postojanju. „No, utjelovljeni Sin Božji Isus Krist, koji je umro i bio položen u grob, živ je iz groba ustao. On je pobijedio smrt! Uskrsnuo je i njegovo je uskrsnuće garancija i našega uskrsnuća“, naglasio je đakovačko-osječki nadbiskup te nastavio: „Radosna poruka kršćanske svetkovine Uskrsa, zato, glasi: Čovjek nije stvoren za trulež i ništavilo groba. Božja ljubav ne dopušta da propadne čovjek koji je na zemlji jedino stvorenje što ga je Bog htio radi njega samoga, nego ga ista Božja ljubav uskrisava iz pepela groba i nudi mu uskrsnu radost u zajedništvu s Trojedinim Bogom“.

Osvrćući se na naviješteni ulomak evanđelja, mons. Hranić rekao je kako je uskrsna poruka tolika novost, toliko neočekivana, velika i radosna vijest, koja stubokom mijenja naš život i u nj unosi svjetlo, smisao i radost, da gotovo da ju ne možemo prihvatiti, kao što to nisu mogle ni žene, ni učenici gledajući u prazan grob. „Samo susreti s njim, s Uskrslim, će mijenjati njih, njihove poglede na svijet, njihov odnos prema drugim ljudima i njihove međuljudske odnose. To da se bez susreta s uskrslim Isusom, kojega susrećemo na nedjeljnom okupljanju njegovih učenika, ne događa nikakva promjena s nama i u nama, velika je i važna lekcija i ovog današnjeg Ivanovog evanđeoskog odlomka“, poručio je nadbiskup.

Zatim je naglasio: „Poslije Kristova uskrsnuća i njegova praznog groba, groblja i grobovi za nas nisu više nisu mjesta na koja odnosimo i gdje ostavljamo svoje mrtve, one kojih više nema, koji više ne postoje, već su smrt i grobovi most preko kojega se ulazi u život vječni te mjesto gdje započinjemo konačni dijalog i zajedništvo vječnog života s Bogom. S Isusovim uskrsnućem pucaju okovi svakog oblika smrti, umiranja, zadaha groba, svakog oblika sputanosti i ropstva i po uskrsnoj poruci pobjede života nad smrću otvaraju se neslućeni horizonti. Besmisao postaje smisao, a iskustvo smrti i grob postaju vratima novoga rođenja. Otajstvo uskrsnuća budi, stoga, u nama nadu, smisao i pouzdanje. Poručuje nam da ljudski život i svi životni križevi i padovi, da sve nedaće što ih susrećemo na osobnom i društvenom području života imaju smisla. Vjerovati u uskrsnuće znači gledati dalje od groba, preko groba“.

Homiliju je nadbiskup Hranić završio je uskrsnom čestitkom: „Sa željom da snagom Krista uskrsloga uspijevamo trajno nadilaziti svaki oblik ropstva, truleži i smrti u vlastitom životu, da trajno uspijevamo umirati sebi, svom egoizmu, svojoj samodostatnosti te tako svjedočiti snagu uskrsne preobrazbe, koja ima ne samo osobnu, nego i društvenu dimenziju, te da se i po nama uspije trajno ostvarivati uskrsna preobrazba cjelokupne crkvene, društvene, gospodarske, političke, medijske i kulturne stvarnosti, želim vam svima sretan i blagoslovljen Uskrs. Sretan Uskrs želim i svim članovima Vaših obitelji; svim bolesnicima, bolničkom osoblju, svima osamljenima; hrvatskim braniteljima, vojsci i policiji; djelatnicima u medijima i svima koji rade u javnim službama te moraju raditi i danas na Uskrs; skori Uskrs ukrajinskom narodu i svima onima koji su otvorili vrata izbjeglicama iz Ukrajine i drugim unesrećenim osobama. Neka nam Uskrsli Gospodin svima daruje svoga Svetoga Duha!“

Na kraju misnoga slavlja prigodnu uskrsnu čestitku nadbiskupu i okupljenim vjernicima te zahvalu župnim suradnicima izrazio je župnik Bernatović. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čuture, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.