Prema tradiciji na Siropusnu nedjelju na kraju liturgije svećenik i vjernici uzajamno mole za oprost i izražavaju opraštanje jedni drugima kako bi u korizmu (Veliki post) ušli izmireni sa svojim bližnjima. Propovijed nadbiskupa Ševčuka prenosimo u cijelosti.

„Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“ (Mt 6,21).

Časni oci!

Draga braćo i sestre u Kristu!

Današnje evanđelje (Mt 6, 14-21) izravno nas uvodi u korizmu. S duhovnog stajališta možemo reći da je korizma borba, odnosno rat. To je borba dobra i zla za ono što je stvarno i ne prolazi, što „ni moljac ni hrđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.“ (Mt 6,20).

Prije svega, bojno polje tijekom korizme je čovjekov unutarnji svijet – posebice ono što čovjek radi iznutra, njegove misli, planovi, namjere i stavovi prema Bogu, sebi i vanjskom svijetu – odnosno njegovo srce. Danas se u Ukrajini vodi rat za srca i umove ljudi – borba koja pogađa cijelo čovječanstvo, sve ljude i potiče svakoga da se odluči. Unutarnje bojište je ključno. Ako u otajstvu, o kojem govori evanđelist i koje Otac vidi, prevlada zlo, čovjek će biti izvor rata oko sebe u vanjskom svijetu, izazivat će nova bojišta, gdje će ginuti čitavi narodi… Tada će to bojište sa svojim odvratnim licem i razornom silom izbiti van i prouzročiti veliku patnju ljudima. Ako zlo prevlada u čovjeku, u njegovom srcu, on će postati uzrok, izvor zla oko sebe i neće mu se moći oduprijeti u vanjskom svijetu.

Na kraju ovog evanđeoskog odlomka čujemo da kada je riječ o pobjedi, nije na prvom mjestu vanjski, nego unutarnji svijet. Što je potrebno za pobjedu u ovom ratu? Što je potrebno da se uništi neprijatelj, da se pobijedi zlo?

Gospodin nam daje posebno „tajno“ oružje. Kaže da je tajna pobjede oprost. To bi nas moglo iznenaditi: kako je razmišljati o oprostu tijekom rata? Ljudski gledano, u vrijeme rata treba govoriti o mržnji – mržnji prema onima koji nas napadaju. Međutim, ako na unutarnjem bojnom polju, koje je naše srce, djelujemo pod utjecajem mržnje, onda smo već poraženi od zla. Stoga današnje Evanđelje ne govori toliko o čovjekovom opraštanju koliko o ključu pobjede nad đavlom, a to je prije svega oprost koji dolazi od Boga.

Evanđelist Matej nam poručuje: „Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupe, otpustit će i vama Otac vaš nebeski.“ (Mt 6,14). Drugim riječima, možemo pobijediti đavla, rat i zlo samo ako dopustimo Bogu da nam oprosti. Zato je korizma vrijeme kajanja u kojem otvaramo svoja srca Božjem milosrđu. Jer upravo svojim opraštanjem, ljubavlju i milosrđem naš Bog, koji je ljubav, daje život svijetu i nadvladava anđele tame i njihove sluge.

Danas kažemo: Bože, oprosti mi moje grijehe. Neka se Tvoja pobjeda nastani u mom srcu. A Božja je pobjeda uvijek pobjeda dobra nad zlom, istine nad neistinom, mira nad ratom. Ulaskom u vrijeme pokajanja počinjemo učiti pobjeđivati. Za nas je tako važno znati tajnu pobjede i imati moć nad kojom je naš neprijatelj nemoćan.

Stoga molimo: Gospodine, kao što si Ti nama oprostio, tako i mi želimo oprostiti svima koji su nam oprostili. Ovo je stav pobjednika. Danas je vrlo važno pobijediti neprijatelja na unutarnjem bojištu. Tada ćemo to prevladati, braneći svoje gradove i sela, svoju Domovinu.

Da biste pobijedili neprijatelja koji je došao u našu zemlju, morate prvo biti duhovno i moralno nadmoćniji, jači od njega, ni u kojem slučaju ne oponašati njegovo ponašanje, položaj, jezik i uvrede! Potvrđujući pobjedu dobra nad zlom, postajemo ratnici svjetla i branitelji mira, te tako stječemo ono pravo blago vječnog i pravednog. Zato Krist kaže: „Jer gdje je vaše blago, ondje će vam biti i srce” (Mt 6,21).

Danas je ovo najvažnije blago koje nam kao narodu treba, blago pobjede dobra nad zlom. To mora biti naše najveće bogatstvo, koje će biti u našim srcima – Istina Božja, u kojoj je Njegova svepobjednička moć.

Također molimo: Gospodine, daj nam oružje kojim možemo pobijediti đavla i sve njegove anđele. Daj nam oružje kojim možemo dobiti ne samo rat, nego i sam rat i sve one koji ga izazivaju i donose u zemlju Ukrajinu.

Danas posebno molimo za našu vojsku, za one koji su stvarno pobijedili neprijatelja na bojnom polju vlastitog srca, jer oni iz ljubavi prema domovini svladavaju one koji nas napadaju s većom, prema ljudskom gledištu, snagom.

„Zgrćite sebi blago na nebu“ (Mt 6,20) veliki je poziv svima nama. Jer rat je uvijek uništenje. Rat je uvijek rasipanje resursa. Zlo, mržnja i grijeh isušuju i iscrpljuju dušu, čine da čovjek krvari i slabi. Umjesto toga, primljeno i preneseno Božje oproštenje, milosrđe i ljubav prema Bogu i bližnjemu oživljavaju i obnavljaju čovjekovu duševnu i fizičku snagu, daju mu sposobnost da izdrži borbu do kraja i stekne prednost nad neprijateljem. Stoga se na polju duhovne borbe ne može izgubiti niti raspršiti, nego naprotiv – dobiti i prikupiti takvo blago, koje „ni moljac ni hrđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu“ (Mt 6, 20).

Danas Krist traži od nas da zgrćemo… Kad pobjeđujemo zlo, pobjeđujemo uništenje, zgrćemo istinska, vječna blaga nad kojima su nemoćni ruski tenkovi i leteće rakete. O tom blagu nam govori naš Taras Ševčenko, koji je svojedobno naglasio važnost pričanja svijetu o tome „što je bilo u Ukrajini, zašto je pogibala, zašto je kozačka slava po svom svijetu stala!“ (pjesma „K Osnovjanenku“, 1839.) To su blaga naših predaka, koja su i danas naše zajedničko nacionalno blago i koja nas nadahnjuju na pobjedu.

Bože, daj Ukrajini pobjedu! Daj nam pobjedu nad neprijateljem! Daj mir našoj Domovini. I što je najvažnije – daj nam pobjedu nad grijehom i smrću u našim srcima, da s Tobom i u Tebi bude naše blago. Amen.

† Svjatoslav