„Neka nam bl. Miroslav bude uzor kao čovjek, svećenik i blaženik“

Misa, bez sudjelovanja vjerničkog puka zbog veličine župne crkve, održana je uz poštivanje svih naputaka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te preporuka i uputa župnim uredima u svezi koronavirusa. Sukladno naputku ordinarijata pozivu su se odazvali svećenici mlađi od 70 godina.

Mons. Kutleša je u prigodnoj homiliji, obraćajući se svećenicima istaknuo da po Isusovu uskrsnuću „prestajemo biti nadgrobno kamenje i postajemo živo kamenje u duhovnom zdanju koje je Tijelo Kristovo, Crkva.“ Biskup je to pojasnio razlamajući riječi Petrove poslanice, a sagledano u perspektivi života bl. Miroslava. Poput njega trebamo prihvatiti poziv na spasenje. „Upravo u tom prihvaćanju može nam pomoći blaženi Miroslav koji je u potpunosti predao Bogu svoj život i kao svećenik u potpunosti je želio vršiti Božju volju.“, naglasio je biskup. Poslanica nas poziva da budemo živo kamenje, čvrsto, koje može podnijeti težinu životnih nedaća, „bl. Miroslav je taj živi kamen koji je snažan, čvrst, koji se lako ne miče a ipak je živ, sasvim živ“, naglasio je mons. Kutleša.

Nadalje, kamenje uklopljeno u zid je čvrsto, makne li se jedan, nastaje nestabilnost. „Tako nismo spašeni samo po sebi, nego smo spašeni i zbog drugih. Zajedno i milošću Božjom ovisimo jedni o drugima, a svaki nosi svoj teret. Svaki kamen u zidu ima svoju funkciju. Uklonite jedan kamen i cijeli zid je oslabljen i ugrožen. Samo zajedno, radeći svatko svoj posao, građevina može biti čvrsta i sigurna.“, rekao je biskup.

„Upravo bl. Miroslav je bio taj živi kamen istarske Crkve  koji je bio ugrađen u građevinu Crkve kao čvrsti kamen koji je i nama danas putokaz i sidro u teškim olujnim vremenima. Bl. Miroslavu je bilo jasno da je Crkva zajednica i da u njoj vjernik nalazi svoje pravo mjesto samo ako je ugrađen u tu zgradu.“

Mons. Kutleša je nadalje pojasnio razliku između kamena temeljca, koji se polaže sa svim bulama i počastima, i kamena zaglavnog, onog o čijoj cjelovitosti i savršenosti odlika ovisi podržavanje sveg ostalog kamenja u nizu. No, za one koji odbacuju Krista, on postaje kamen spoticanja. Znajmo, poput bl. Miroslava, izabrati stranu i stati uz kamen zaglavni.

Obraćajući se nadalje okupljenima ordinarij je podsjetio da ponekad olako prelazimo preko toga da nas je Bog odabrao i pozvao na Jaganjčevu svadbu. Napose je istaknuo da s Isusom Kristom je Bog „sve krštene opremio da prinose ugodnu žrtvu samoga sebe“.

Ministerijalni svećenici Crkve dijele sakramente i samo oni to mogu činiti. Bl. Miroslav je svećenik koji je sam prišao Bogu, a druge je privodio Bogu, sukladno latinskoj riječi za svećenika, pontifex, gradio je most za druge kako bi došli Bogu. On je znao da Bog želi više od svega ljubav naših srdaca i službu naših života. To je savršena žrtva koju svaki svećenik mora činiti.

Biskup je na kraju pozvao svećenike da se preispitaju daju li oni svojim životom dovoljno svjedočanstvo za Gospodina, jesu li živo kamenje?

„Blaženi Miroslav je prešao taj put od nadgrobnog kamena do živog kamena u doslovnom smislu. Na dnu ove crkve bio je njegov grob, nadgrobni kamen, a sada se nalazi u živom žrtveniku oltaru na kojem slavimo ovu misu. Neka nam on bude uzor kao čovjek, svećenik i blaženik.“ zaključio je mons. Kutleša.

Na kraju su izmoljene litanije bl. Miroslavu i molitva za njegov zagovor koja se u mnogim župama redovito moli na kraju misnih slavlja. Koncelebrirali su umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan, generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac te tridesetak svećenika, a na misi se okupilo i desetak bogoslova iz pulskoga Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ te nekoliko redovnica. Svećenici su nakon mise u ophodu prošli iza glavnog oltara gdje se čuvaju blaženikov okrvavljeni talar te jastuk i komad žbuke s njegovom krvlju.

Mnoge župe diljem Porečke i Pulske biskupije, ali i na cijelom nacionalnom teritoriju, napose one koje imaju relikvije bl. Bulešića, u svojim su župnim zajednicama, osim svečane mise na dan stote obljetnice rođenja, organizirale molitvu devetnice ili trodnevnice te su na taj način nastojali svojim vjernicima napose približiti taj svijetli svetački lik uzornog mladog svećenika.

Svečano večernje misno slavlje u Svetvinčentu predvodio je mjesni župnik Darko Zgrablić, no ta je župa stotu obljetnicu rođenja prethodno, po već uobičajenoj tradiciji, proslavila misnim slavljem u blaženikovu rodnom selu Čabrunići, nedaleko njegove rodne kuće, na mjesnom trgu ispred njemu posvećene kapelice.