Kao i prva dana župnik u Lanišću vlč. Josip Mašina je nakon ispovijedi, molitve zlatne krunice i litanija bl. Miroslavu održao hodočasnicima duhovni nagovor prije misnog slavlja koje je predvodio fr. Mate Kolak iz pavlinskog samostana u Sv. Petru u Šumi.

Vlč. Mašina posvetio je nagovor liku bl. Miroslava Bulešića kako bi se vjernici bolje upoznali s njegovim životom i porukom. U središtu su bile dvije velike teme: oprost i euharistija uz naglasak da njegov primjer nije samo povijesna uspomena nego praktičan duhovni poziv za svakoga.

Naglasio je da Miroslavova poznata poruka o osveti kao oprostu nije bila samo lijepa misao, nego dio njegove duhovne oporuke nastale u vremenu pritisaka, prijetnji i nepravde. Oprost je prikazan kao čin snage, hrabrosti i unutarnje slobode, a ne kao slabost ili popuštanje nepravdi.

Istaknuo je da neopraštanje hrani gnjev, a gnjev može prerasti u duhovnu štetu i trajno opterećenje srca. Vlč. Mašina je pozvao na osobno preispitivanje: kome treba oprostiti, postoji li u srcu stara uvreda, bol ili svađa koju još uvijek nosimo. Oprost nije opisan kao zaborav ili umanjivanje zla, nego kao predanje boli Bogu i odbijanje da se uzvrati zlom na zlo. Kao uzor naveo je Miroslavov stav da se za povrijeđene ljude moli, a ne da se bira mržnja ili osveta.

„Euharistija je stvarni susret sa živim Kristom koji mijenja čovjeka i daje mu snagu za život“, poručio je župnik te nastavio: „Miroslavovo svećeničko razumijevanje naglašava da njegove ruke, usta i cijeli život više ne pripadaju njemu, nego su darovani Bogu“.

Posebno je istaknuo blaženikovu ljubav prema misi i pričesti te radost zbog vjernika, djece i majki koji pristupaju sakramentima, a hodočasnike je potaknuo da na misu dolaze na vrijeme, sabrano i s vjerom jer ne čekaju običan susret, nego Boga koji ih čeka, a pričest ima plod u životu tek kada je srce prethodno otvoreno za Božju riječ i kada čovjek vjeruje u stvarnu Kristovu prisutnost.

Nakon euharistije čovjek bi trebao postati ponizniji, spremniji na ljubav, služenje i promjenu načina govora, odnosa i ponašanja, naglašeno je. Vlč. Mašina je spomenuo i primjer svoga prezimenjaka i rođaka Ive Mašine kao dodatni poticaj na borbu protiv prosječnosti i protiv malih, ali stvarnih grijeha. Biti Kristov znači težiti unutarnjoj čistoći misli, želja i pogleda te dopustiti da cijeli život bude usklađen s Božjom voljom.

Fr. Mate je uputio propovijed hodočasnicima usredotočivši se na poziv da se život kršćanina usmjeri prema Bogu, milosrđu i oprostu, a ne prema formalizmu, ogorčenosti ili osveti. Povezao je osobno iskustvo, biblijske slike, primjer bl. Miroslava da je svetost moguća, ali se ostvaruje poniznošću, ispovijedi, zajedništvom i spremnošću da se drugome oprosti.

Bog otkriva i ono zlo koje dolazi od čovjeka, ali ne zato da bi osudio, nego da bi omogućio preobrazbu. Grijeh je pogrešan izbor: čovjek stoji na raskrižju i bira put koji nije usmjeren prema dobru, iako je mogao drukčije. Čovjek nije sam u borbi protiv grijeha: uz njega su nebo i Crkva kao zajednica.

Fr. Mate je istaknuo da je kršćanska vjera zajednička, a ne individualistička: tuđi pad ili dobro utječu na cijelu zajednicu. U tom kontekstu postavlja se i praktično pitanje poznajemo li ljude koji sjede pokraj nas te je upozorio udaljenost i nepoznavanje unutar zajednice. Orijentirati se prema Bogu važno je usmjerenje svakodnevnog života.

Propovjednik je istaknuo bl. Miroslava kao dokaz da svetost nije nemoguć ideal, nego konkretan put koji se može slijediti. Miroslavov život je putokaz prema nebu, osobito zbog njegove vjernosti, žrtve i oprosta. Zlo je nemoguće iskorijeniti zlom, nego se mijenja samo oprostom i drugačijim odgovorom na povredu. Miroslavova krv i svjedočanstvo prepoznaju se kao snažan znak da kršćanin ne smije uzvratiti nasiljem, nego milosrđem.

Župnik u Svetvinčentu vlč. Stipe Breko je nakon ispovijedi, predvodio molitvu zlatne krunice i litanije bl. Miroslavu te održao hodočasnicima nagovor. Misno slavlje je predvodio labinski dekan preč. Blaž Bošnjaković. On je svoju propovijed usmjerio na duhovni život, posebno na potrebu da čovjek ne ostane na vanjskoj pobožnosti nego da Bogu prepusti svoje srce i svakodnevni život. Naglasak je na unutarnjoj promjeni, otvorenosti prema Božjoj prisutnosti i spremnosti da se živi dublje, iskrenije i u skladu s vjerom.

Istaknuo je da prava vjera nije samo oblik ili navika, nego odnos u kojem čovjek dopušta Bogu da djeluje u njemu. Materijalne stvari, vanjski dojmovi i prazne riječi ne mogu zamijeniti duhovnu stvarnost, a zatim je naglasio da se život vjernika treba promatrati kroz unutarnju obnovu, radost i stvarno predanje, a ne kroz površno ponašanje. Čovjek ne bi trebao oslanjati na vlastitu samodostatnost, nego na Božju pomoć i vodstvo.

Jedna od ključnih misli dekana Bošnjakovića bila je da Bog treba imati prvo mjesto u srcu, jer tek tada čovjek može ispravno živjeti, Bogu se mora dopustiti prostor, što znači odricanje od kontrole i priznavanje Božje vlasti.

Upotrijebio je primjere drugih ljudi kako bi pokazao da se vjera prenosi i razumije životnim svjedočanstvom. Oni koji su doista bogobojazni nisu nužno oni koji se najviše ističu riječima, nego oni koji žive vjeru u praksi. Spomenuo je i da treba pažljivo slušati pouku i biti spreman učiti, umjesto ostajati zatvoren ili pasivan. Duhovna zrelost dolazi prihvaćanjem pouke, a ne tvrdoglavim držanjem vlastitih stavova.

Na koncu je preč. Bošnjaković potaknuo hodočasnike da ne ostaju na praznim izjavama, nego da pokažu vjeru stvaranim životom. Na tom putu potrebno je više ljubavi, unutarnje iskrenosti i duhovne ozbiljnosti. Božja slava treba se očitovati u životu i prostoru zajednice, a ne ostati samo kao ideja ili želja.

Središnja misna slavlja 79. obljetnice mučeništva blaženoga Miroslava Bulešića slavit će se na uočnicu u Lanišću u nedjelju 23. kolovoza u 19 sati, a u Svetvinčentu na samu svetkovinu bl. Miroslava Bulešića u ponedjeljak 24. kolovoza, objavljeno je na mrežnoj stranici Porečke i Pulske biskupije.