Predavanje pod naslovom „Kad život ne ide po planu – kako sačuvati smisao, odnos i vjeru u trenucima patnje“, uz podnaslov „Jobova priča kao put kroz patnju, odnos i potragu za smislom“, održao je dr. sc. Eddy Rot, spec. prop. psycht. et theot., mag. oec., mag. theol., gestalt psihoterapeut i logoterapeut. Predavanje je putem platforme Zoom pratilo desetak sudionika.

Predavač je pozvao sudionike da predavanju pristupe ne samo kao slušatelji nego i kao osobe koje su u vlastitom životu iskusile nešto bolno, neočekivano ili teško. Svi imamo određenu sliku o tome kako bi naš život trebao izgledati, no životni događaji ponekad tu sliku iznenada promijene. Takve situacije ne mijenjaju samo vanjske okolnosti nego mogu snažno utjecati i na naš unutarnji svijet i odnose. Tada se često pojavljuje pitanje: „Zašto baš meni?“

Govoreći o iskustvu patnje, predavač je istaknuo da je nastojimo izbjeći, ali od nje ne možemo uvijek pobjeći. Iako su razvoj psihologije i primjena različitih znanja donijeli brojne mogućnosti pomoći čovjeku, postoje granice onoga što možemo promijeniti ili ukloniti. Oslanjajući se na pristup Viktora Frankla, naglasio je da ne možemo uvijek birati ono što će nam se dogoditi, ali možemo zauzeti određeni stav prema onome što nam se događa.

Tu je temu približio biblijskom pričom o Jobu, ističući da u kriznim situacijama ne krećemo od početka, nego sa sobom nosimo sve ono što smo prethodno gradili. Način na koji živimo, odnosi koje njegujemo, naše vrijednosti i svakodnevne navike postaju važna podloga kada nastupe teški trenuci. Sudionike je potaknuo na razmišljanje o tome u čemu pronalaze oslonac kada ih snađe velika nevolja i na koga se tada mogu osloniti.

Poseban dio predavanja bio je posvećen odnosima i načinu na koji pristupamo osobi koja pati. Kada se suočimo s tuđom boli, često nam je teško samo biti uz osobu koja pati pa se pojavljuje potreba da ponudimo rješenje, objašnjenje ili opravdanje. Predavač je naglasio važnost sposobnosti slušanja, usmjeravanja pozornosti na osobu i dopuštanja da njezina patnja bude prisutna bez potrebe da je odmah objašnjavamo ili uklanjamo.

Govoreći o vjeri, predavač je istaknuo razliku između pitanja „Vjerujem li u Boga?“ i „Vjerujem li Bogu?“. Dok se prvo može odnositi na prihvaćanje Boga na razini razuma i uvjerenja, drugo govori o odnosu i povjerenju u Boga koji ostaje prisutan i usred patnje. U tom je kontekstu istaknuo da Job, unatoč svemu što mu se događa, ne gubi mogućnost odnosa s Bogom. Važnim je ocijenio i pitanje nazire li se nada dok patnja traje, a ne tek kada ona završi.

S tim je povezao pojam samonadilaženja, odnosno mogućnost da čovjek ne ostane zatvoren u vlastitoj patnji, nego da se otvori drugima i nečemu što nadilazi njega samoga. To ne znači nijekati teškoću, nego priznati ono što boli, izgovoriti svoju bol i potom se zapitati što sada možemo učiniti i kakav stav možemo zauzeti prema onome što ne možemo promijeniti.

Umjesto stalnog traženja odgovora na pitanje „Zašto mi se ovo događa?“, sudionici su potaknuti na razmišljanje o pitanjima: „Kako ću kroz ovo proći?“, „U čemu ću pronaći oslonac?“, „Koji ću stav zauzeti prema onome što ne mogu promijeniti?“ i „Kako ću živjeti s onim što mi se dogodilo?“. Smisao pritom ne mora značiti da smo dobili odgovor na svako pitanje „zašto“, nego ga možemo tražiti u odgovorima na pitanja kako dalje, s kim dalje i za što dalje. Patnja može biti dio naše životne priče, ali nije cijela priča i ne mora imati posljednju riječ.

Nakon predavanja sudionici su postavljali pitanja i uključivali se u raspravu svojim komentarima, a predavanje su ocijenili vrlo pozitivno.

Ciklus „Obiteljske večeri“ nastavlja se i tijekom listopada. Iduće predavanje održat će se 28. listopada, a najava s temom i pojedinostima susreta bit će pravodobno objavljena na mrežnim stranicama Đakovačko-osječke nadbiskupije i na Facebook stranici Bračnog i obiteljskog savjetovališta, izvijestila je Đakovačko-osječka nadbiskupija.