NEKA NAM MARIJA I JOSIP POMOGNU PLODONOSNO SLAVITI BOŽIĆ

1. Danas slavimo četvrtu nedjelju Došašća, dok žustro teku pripreme za svetkovinu Božića. Božja Riječ, u liturgiji, pomaže nam pozornost usredotočiti na značenje toga temeljnog događaja spasenja, koji je istodobno i povijesni i nadnaravni.
“Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel” (Iz 7,14). To Izaijino proroštvo ima temeljnu važnost u raspoređaju spasenja. Jamči da će “sam Bog” dati potomka kralja Davida kao “znak” svoje vjernosti. To se obećanje ispunilo Isusovim rođenjem od Djevice Marije.

2. Da bi shvatili značenje i dar milosti sada već predstojećeg Božića moramo se prema tome dati poučiti od Gospe i njezina zaručnika Josipa, koji će u jaslicama sa zanosnim divljenjem promatrati novorođenog Mesiju.
U današnjem Evanđelju Matej ističe Josipovu ulogu, kojeg opisuje kao muža “pravedna” (Mt 1,19), ističući time da je bio potpuno predan izvršenju volje Božje. Upravo zbog te nutarnje pravednosti, koja se u konačnici podudara s ljubavlju, Josip nije htio odbaciti Mariju, premda je uočio njezinu početnu trudnoću. Naumio ju je “potajice otpustiti” (Mt 1,19), no anđeo Gospodnji ga je pozvao da se ne boji uzeti je k sebi.
Ovdje na vidjelo izlazi drugi vidik osobnosti sv. Josipa: on je čovjek koji u molitvi osluškuje Božji glas. Od anđela doznaje da ono “što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga” (Mt 1,20), prema drevnom proroštvu: “Evo, začet će djevica…” i spreman je prihvatiti Božje naume, koji nadilaze ljudska ograničenja.

3. Ukratko, za Josipa se može reći da je, kao i njegova zaručnica Marija, istinski vjernik. Vjera združuje pravednost i molitvu i to je najprikladniji stav za susret s Emanuelom, Bogom s nama. Vjerovati, naime, znači živjeti u povijesti otvoreni za Božje pothvate, za stvarateljsku snagu njegove Riječi, koja se u Kristu utjelovila, sjedinjujući se zauvijek s našim čovještvom. Neka nam Djevica Marija i sveti Josip pomognu tako, plodonosno slaviti rođenje Otkupitelja.

Nakon Angelusa

Želim uputiti apel za osobe koje su otete. Posebno su mi u mislima oni koji su oteti zbog svoje vjere, osobito o. Giuseppe Perantoni, dehonijanski svećenik, koji je otet prije dva mjeseca na Filipinima. Neka sveti Božić, otajstvo dobrote i mira, pobudi samilost u srcima otmičara i potakne ih da te osobe oslobode. Za njih i za njihove obitelji jamčim svoju molitvu.
Pozdravljam sada od srca prisutne hodočasnike, osobito ministrante župe “Svete Marije Majke milosrđa” u Rimu i njihove obitelji. Svima upućujem srdačnu čestitku za Božić.