„Obitelji bez bake i djeda uvijek nešto nedostaje“, tvrdi književnica Nevenka Nekić, čiji pripovjedački opus govori o ulozi djedova i baka. „I naši su životi ukorijenjeni u baštini provincije i seljaka; iz anonimnoga puka niču naša imena i prezimena znamenitih umjetnika i znanstvenika. Upravo su djedovi i bake i danas čuvari one opuštajuće magme iz koje izviru daroviti unuci“, rekla je u intervjuu za Glas Koncila, upozorivši da „sve blago treće dobi danas mahom ostaje neiskorišteno“. “Starije danas posve isključujemo iz rada, što u materijalističkom svijetu znači da ih isključujemo i iz obitelji”, dodala je. 

Dok su djedovi i bake i danas riznice povijesti, oni sami najviše uče od unuka, istaknula je književnica. „Beskrajno povjerenje mojih troje unuka očitovalo mi je svu čistoću i plemenitost duše prema kojoj su najmanja ružnoća, grubost i laž ravni zločinu (…) Kod djece nema površnosti ni hladnoće koja se u nas starije često uvuče. Ona nas podsjećaju na Božji svijet”, istaknula je. No i bolest nosi svoje poduke.

„Izmaglica strašne boli čovjeka odvaja od stvarnosti, postavlja ga u prostor koji nije prostor, u vrijeme koje nije vrijeme, na prag novoga svijeta. Tek tada čovjek uviđa da sva tumačenja toga misterija – od fizioloških i psiholoških do transcendentnih i mističnih – ne mogu dohvatiti ono što postoji onkraj njegove spoznaje”, opisala je, među ostalim, Nevenka Nekić za Glas Koncila.