Knjiga nudi detaljnu analizu uloge teologije i Crkve u vremenu koje karakterizira dinamička interakcija religijskih, kulturnih, političkih i društvenih promjena. Djelo polazi od ključnog pitanja: kako kršćanski život i djelovanje mogu biti vjerodostojan odgovor na izazove suvremenog svijeta? Autorica na to odgovara promicanjem dubljeg poznavanja vjere, teološkog razvoja temeljnih pitanja i aktualnog nauka Crkve, s ciljem da se kršćanska poruka spasenja uprisutni u stvarnosti današnjeg čovjeka.

Djelo nudi čvrst teološki temelj za razumijevanje i implementaciju sinodalnog hoda Crkve, posebno u hrvatskom kontekstu. Znanstvenu vrijednost knjige čini i bogat bibliografski aparat te sustavna i temeljita analiza pojmova i procesa koji oblikuju suvremenu ekleziologiju.

U prvom poglavlju prvog dijela ove knjige, s glavnim naslovom „Iznova učiti biti Crkvom“, propituje se odnos sinodalne prakse i razumijevanja Crkve te analizira primjena sinodalne metodologije u pripremi i provedbi 15. redovne opće skupštine Biskupske sinode, koja je održana od 3. do 28. listopada 2018. o temi „Mladi, vjera i razlučivanje zvanja“. Drugo poglavlje obrađuje slike, modele i paradigme Crkve od njezinih početaka do danas iz različitih kutova i na temelju relevantnih izvora i autora. Treće poglavlje tematizira pitanje žena u Crkvi u etapama Sinode o sinodalnosti Crkve. Ono ujedno pruža priliku da se usporede pitanja Crkve u Hrvatskoj s pitanjima koja se javljaju u Crkvi u drugim zemljama Europe i svijeta. U četvrtom poglavlju analizira se recepcija sinodalnog procesa u Crkvi u Hrvatskoj te pokušavaju objasniti neki razlozi zbog kojih koncept sinodalne Crkve u našem kontekstu nailazi na poteškoće prihvaćanja i provedbe, a povezan je s prevladavajućim modelom „Crkve naroda“ i etnoreligioznosti, koju zapažaju sociolozi religije.

Drugi dio knjige posvećen je Crkvi u poslanju u svijetu koji se mijenja. U drugom poglavlju tog dijela knjige prikazuje se sudjelovanje žena u dušobrižničkom djelovanju u nekim etapama povijesti Crkve koje su važne za današnju crkvenu praksu. Prikazuje se angažman žena kao pastoralnih pomoćnica u razdoblju sve veće sekularizacije, kada je Crkva na Zapadu počela sve snažnije poticati apostolat vjernika laika u prvoj polovici 20. stoljeća, a zatim se prikazuju promjene koje se događaju koncilskim redefiniranjem evangelizacijskog poslanja kao zadaće svih članova i članica Crkve. Naposljetku se govori o crkvenopravnom definiranju pastoralnih službi i djelovanja žena. U trećem dijelu knjige riječ je o značenju teologije i putovima teološke izobrazbe u Crkvi, koja se razumijeva u stanju poslanja i nalazi se u svijetu koji se mijenja.

Kao što sama autorica ističe, knjiga je ponajprije namijenjena Crkvi i teologiji u Hrvatskoj, ali je njezina relevantnost šira – odnosi se i na pitanja religioznog obrazovanja, teološke izobrazbe i oblikovanja vjernika koji su sposobni razumjeti i svjedočiti svoju vjeru u suvremenom kontekstu.