Proslava Branimirove godine 1979. g. u Rimu i Ninu, koju je mons. Škvorčević nazvao „susretom tisućljeća“ kojim se obilježilo 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata, bila je povod požeškom biskupu da, s obzirom na promijenjene crkvene, društvene i političke okolnosti u odnosu na to vrijeme, svećenike potakne na promišljanje kako danas pastoralno djelovati u suvremenom, slobodnom društvu. Te nove okolnosti neki doživljavaju više kao teret, ali one su šansa i izazov, rekao je mons. Škvorčević. „Naše poslanje je Isus Krist. Jako puno se trudimo pastoralno organizirati neka događanja i kroz ta organiziranja provjeravamo koliko smo uspješni. Često se rade i određene statistike s obzirom na stanje u Crkvi, koliko vjernika dolazi na misu. Jedno od katoličkih načela je da milost pretpostavlja narav. Znači, mi moramo narav dobro organizirati, da bi Milost mogla djelovati. No, mi ne vjerujemo u svoju organiziranost, u organizaciju. Nego vjerujemo u Isusa Krista koji djeluje onako kako on zna i hoće. Mi mu otvaramo prostore i po našim organiziranim situacijama omogućujemo da on može ostvarivati svoje djelo. To je, po mom mišljenju, pastoralni pristup iz eklezioloških i teoloških polazišta“, rekao je mons. Škvorčević.

Biskup je pojasnio kako liberalni koncept uređenja države kakav danas većinski prevladava, služi kao okvir u kojem nijedan vrijednosni sustav koji vlasti legaliziraju, dakle, ni kršćanski, nema prioritet ili prednost pred drugim. I Drugi vatikanski sabor istaknuo je potrebu odvojenosti Crkve od države, vjere od politike. „Kome je onda prepuštena politika? No, to ne znači da Crkva treba biti neutralna s obzirom na ono što se događa u tom području“, rekao je mons. Škvorčević.

„Crkva je pozvana i treba se zauzimati da u politici budu vrijednosti kojih je i Crkva nositelj. Što god država odabrala i parlament ozakonio, to ne znači da će to svi morati i raditi. Pitanje je sad na našoj crkvenoj strani. Jesmo li mi toliko, što se tiče naših vjernika, evanđeoski izgrađeni, da nama uopće ne smeta kakav će netko sustav ozakoniti, jer mi znamo koja je vrijednost opredjeljenja naše vjere i mi to živimo, i po cijenu progona“, istaknuo je mons. Škvorčević.

U tom smislu, podsjetio je kako su prvi kršćani u Rimu bili šačica, ali dosljedni kršćanskom sustavu vrijednosti. „Bili su progonjeni, ali nisu oni izgubili bitku, nego je bitku izgubio car. Jer je Rimsko Carstvo bilo rastočeno na moralnoj razini. Tako da se srušila vojna moć koju su imali, moć na razini znanosti, prava, filozofije i pobijedila je šačica ljudi. Ne treba se bojati biti malo stado, ali biti ono što jesi“, poručio je mons. Škvorčević.

Biskup je upozorio kako globalizacijski projekt u mnogome nije utemeljen evanđeoski, čak ni na čovjekovoj naravi, npr. rodna ideologija. „Rađa se kultura koja nije evanđeoska. No, nije pitanje kako se boriti protiv suvremene kulture. Nego kako kulturu evangelizirati. Lakše je boriti se, pa sebi i drugima davati dojam da mi nešto radimo. No, povijest pokazuje, kulturu se ne može pobijediti. Ona se može istrošiti, ali možeš je evangelizirati. Potrebno je tražiti dijalog s kulturom. To je pitanje našeg pastorala. Kako mi djelovati u situaciji koja jest. Taj model nije lagan. Najprije mi kao vjernici moramo vjernički živjeti, jer opasnost je da mi Crkvu i vjeru pretvorimo u neku ideologiju koju grčevito branimo, kao da branimo vjeru i Crkvu“, istaknuo je biskup Škvorčević, smatrajući kako „pastoral koji se temelji na nečem gdje će ići samo protiv, nema šansu“.

Vjernici su pozvani obrazlagati zašto je nešto bolje, neki stav i postupanje; tumačiti da je to zato jer je to Božje, jer čuva čovjekovo dostojanstvo. „A ne samo govoriti drugima, ‘Ti to ne smiješ’. Papa Franjo kaže da nam treba pastoralno obraćenje. Mi imamo svijest da ljudi trebaju doći k nama u crkvu. Ali društvo se u mnogome okreće od Crkve. Papa Franjo stalno upozorava da treba izaći, a to je dinamizam kojega je Isus ostavio. Kad je odlazio s ovoga svijeta, rekao je učenicima: ‘Idite i propovijedajte svim narodima, svakom stvorenju’. Kako ćemo to ostvariti, ako očekujemo da netko dođe k nama. Treba ići ususret drugima“, rekao je mons. Škvorčević, istaknuvši da pastoral ne treba ići linijom koja je lakša, s obzirom da mnogi kažu da je hod prema drugima teži put. „Naravno da je teško. Ali pastoral treba ići za onim što je vrijedno. A ono što je vrijedno uvijek je teško“, rekao je požeški biskup.

Mons. Škvorčević smatra da se situaciju u Hrvatskoj može učiniti boljom kroz odgoj i obrazovanje mladih naraštaja u katoličkim školama, „ako vrijednosno želimo promijeniti situaciju u Hrvatskoj. Od katoličkoga dječjeg vrtića, preko osnovnih i srednjih škola, fakulteta do katoličkog sveučilišta – iz toga broja mladih ljudi može se roditi broj ljudi koji će za 10, 20 godina preuzeti javne obveze u Hrvatskoj i unijeti u te društvene situacije evanđeoske vrijednosti koje smo mi njima pružali. Biskup je dužan osnivati katoličke škole, ukoliko se drugim putem ne može osigurati katolički odgoj. Roditelji trebaju donijeti opredjeljenje po svim međunarodnim zakonima, prirodnim i crkvenim. To je težak put. Ali te obitelji znaju da je Crkva njihov prijatelj, pružila im je ruku i to na najkonkretnijoj razini. To je evangelizacijski pastoral u suvremenim okolnostima.

To je drugačije nego u Branimirovoj godini 1979. g., jer su drugačije okolnosti i šanse su drugačije. U odgoju i obrazovanju polazimo s naslova kršćanske antropologije, s naslova vjere. Kad kažemo da je čovjek stvorenje Božje, Ljubav ga je pozvala u život, stvoren je kao muško i žensko. Kršćanska antropologija u školi je najbolji odgovor rodnoj ideologiji. U svakom vremenu Zli je htio otimati duše. Uđimo u to. Ne dopustimo da pobjeđuje Zlo, nego Gospodin“, ohrabrio je biskup Škvorčević. Demokratska država učinila je mogućim djelovanje Crkve i u području kulture koje je također snažno, rekao je predavač. Biskup je potaknuo svećenike da promisle što oni to nazivaju pastoralom i kako pastoralno-evangelizacijski djelovati u novim hrvatskim okolnostima.

„Odgoj i obrazovanje je teži, ali siguran put i u evangelizacijskom djelovanju. Želim vam puno hrabrosti u tom nastojanju“ poručio je mons. Škvorčević svećenicima.

Naglasivši da je „prije četrdeset godina Branimirova godina bila u drugačijem crkvenom i političkom kontekstu u odnosu na danas“, biskup je rekao da je 1979. g. naše hrvatstvo bilo obojeno uglavnom etnički, pripadnošću hrvatskom etnicitetu. U suvremenim okolnostima prisutnije je i političko hrvatstvo posjedovanjem hrvatskog državljanstva.

Biskup je podsjetio da je 30. travnja 1979. g. misu u bazilici Sv. Petra u Rimu predvodio tada mladi papa Ivan Pavao II. Kardinal Franjo Šeper bio je jedan od njegovih prvih suradnika kao prefekt Kongregacije za nauk vjere. Mons. Škvorčević tada je bio student u Rimu i sudjelovao je na toj misi. „Bazilika je bila puna hrvatskog svijeta. Kad dođete u situacije gdje naš čovjek ponese svoju vjerničku dušu, pa ona progovori u molitvi, pjesmi. Prisutan je snažni duhovni naboj gdje osjetite kako smo snažni po onome što se događa u nama na duhovnoj razini. Papa je progovorio na hrvatskom jeziku i slavio je misu na hrvatskom jeziku. Bilo je to svjedočanstvo snage vjere koja je živjela na našim prostorima 13 stoljeća“, rekao je mons. Škvorčević.

„Bilo je nešto snažno, duboko u kontekstu naše Crkve, ali i naše političke situacije. To je bilo osam godina nakon 1971. g., kada je hrvatska snaga progovorila u želji za većom hrvatskom slobodom, za življenjem baštine kojoj pripadamo i očitovanjem onoga što mi jesmo. Nacionalnim kongresom 1984. g. proslavili smo 1300 godina kršćanstva. Za razliku od tada, sada imamo svoju državu. U Branimirovoj godini sjećali smo se s nostalgijom kako je Papa blagoslovio hrvatski narod u 9. st. Očitovali smo nostalgiju za hrvatskom slobodom, hrvatskom državom. Kao da nismo vjerovali da je moguće da se dogodi hrvatska sloboda i hrvatska država. A ona je rođena u krvi onih koji su voljeli. Uvijek kažem našim hrvatskim braniteljima kada se susretnemo:

‘Niste vi pobijedili zato što ste mrzili Srbe. Mržnjom se nikad ne pobjeđuje. Nego se pobjeđuje zato što ste voljeli svoju domovinu, hrvatsku slobodu, dostojanstvo hrvatskog čovjeka’. To je bio put kojim se pobjeđivalo i to uvijek ostaje izazovan put kojim se pobjeđuje“, poručio je biskup Škvorčević na svećeničkoj rekolekciji.