Pozdravljajući nazočne župljane, biskup je kazao kako je dosadašnji župnik Ivan Pofuk među njima bio više od petnaest godina, i da veličina i specifičnost njihove župe traži svećenika koji bi njezin teret mogao nositi svježim snagama. Iz tih razloga dogovorno je napravljena zamjena: vlč. Pofuku povjerena je manja župa u Starom Gradcu, a vlč. Borisu Divkoviću, dosadašnjem župniku u Starom Gradcu, povjerena je župa u Gradini. Podsjetio je sudionike slavlja da je po crkvenim propisima potrebno uvesti novoga župnika u službu, i da tim činom on ulazi u posjed župe, te dobiva sve ovlasti koje Zakonik kanonskoga prava predviđa za jednog župnika. Zatim je tajnik Matej Siluković pročitao Dekret o imenovanju Borisa Divkovića upraviteljem Župe Sv. Ilije Proroka u Gradini i ukratko prikazao njegov životni put. Novoimenovani pak upravitelj župe potom je u skladu s crkvenim propisima položio ispovijest vjere.

Polazeći od tvrdnje sv. Pavla u današnjem drugom čitanju kako je „Crkva veliko otajstvo“, biskup je u homiliji kazao da je to moglo iskusiti mnoštvo hodočasnika koji su sinoć sudjelovali na proslavi blagdana Gospe Voćinske u Voćinu. Istaknuo je da je Crkva naum Božji, djelo uskrslog Isusa Krista, zajedništvo u Duhu Svetom, kojem pripadaju oni koji su kršteni, koji vjeruju u Isusa Krista, vole ga i nastoje živjeti u skladu s njegovom riječju. Biskup je podsjetio kako je Isus Krist punina Božje objave, koju valja vjerom cjelovito prihvatiti i po njezinim mjerilima oblikovati život. Spomenuo je da Jošua u današnjem prvom čitanju upozorava kako Bogu objave, očitovanu u povijesnim događajima, prvenstveno u oslobođenju Židova iz Egipta i sklapanju saveza, treba pristupiti tako da on bude prvi i najvažniji u životu, da njegovo mjesto ne zauzmu krivi bogovi, ljudske tvorevine. Jošua svjedoči da on i njegov dom žele služiti pravome Bogu i poziva sve starješine izraelskih plemena da se i oni opredijele za njega. Biskup je istaknuo kako Isus u današnjem evanđelju slično nastupa, uvjeravajući svoje učenike da trebaju prihvatiti njega kao kruh života i tko blaguje njegovo tijelo živjet će uvijeke, ali da su mnogi učenici smatrali to tvrdim govorom, te su odstupili od njega. Svojim pitanjem dvanaestorici „Hoćete li i vi otići“, Isus je posvjedočio kako se u navedenom s obzirom na prihvaćanje njega kao kruha života ne radi o nečemu ljudskom što je predmet našeg dogovora, nego o Božjoj stvarnosti koju vjerom treba cjelovito prihvatiti ili odbaciti. Nastupa Petar te u ime dvanaestorice ispovijeda: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: Ti si Svetac Božji“.   

Biskup je ustvrdio kako je Crkva zajednica onih koji s Petrom čvrsto ispovijedaju cjelovitu vjeru u Isusa Krista, kazavši nazočnim gradinskim vjernicima da njihov novi župnik ne dolazi u svoje osobno ime s nekom privatnom zadaćom, ili ih podilaziti u njihovim ljudskim prohtjevima, nego naviještati, životom svjedočiti i s njima slaviti Isusa Krista kao Božju istinu u čijoj se posvemašnjoj ljubavi na križu ostvarila naša pobjeda nad smrću. Pozvao ih je da se pod vodstvom svoga župnika obnove u vjeri te njihova župa bude mjesto u kojem trajno cjelovito ispovijedaju Petrovu vjeru u Isusa Krista: „Ti imaš riječi života vječnoga“. Zamolio je Gospodina Isusa da bude s njima, da dopre do svih gradinskih srdaca, ražari ih snagom svoga Duha i uvjeri kako je u njemu njihovo spasenje i smisao, punina života.  

Pri svršetku misnog slavlja jedan mladić i djevojka zahvalili su biskupu uime župljana što je u službu uveo njihova novog župnika, a novom župniku Borisu izrazili su dobrodošlicu. Na kraju je biskup poželio da bude blagoslovljeno sve ono što će novi župnik u suradnji s vjernicima a vjernici u suradnji sa župnikom nastojati ostvarivati. 

Iste nedjelje, prepošt požeškoga Stolnog kaptola Ivica Žuljević uveo je vlč. Ivana Pofuka u službu župnika Župe Sv. Petra Apostola u Starom Gradcu.