U upućenoj homiliji aktualizirao je kralja Heroda i njegov strah od gubitka vlasti usporedivši ga s današnjim moćnicima ovoga svijeta koji mogu lako upasti u zamku da umjesto služenja, vladaju narodu i iskorištavaju ga. Vjernike je pozvao da u tami ovoga svijeta gledaju svjetlo koje dolazi od Boga koji je objavio svoju moć upravo u služenju. Rekao je da je kralj rođen u Betlehemu, ali da je objavio svoju vladavinu i slavu u Jeruzalemu na križu koji je postao njegovo prijestolje na kojemu je položio život za sve ljude čine je pokazao svoju volju da ne želi iskorištavati narod nego mu služiti i za njega se žrtvovati.

Vjernike je potaknuo na razmišljanje o opasnosti koja nam svima prijeti da se u našoj svakodnevici ne suprotstavimo Božjem planu s našim životom zbog vlastitih sebičnih interesa. Također ih je potaknuo da se otvore Kristovom načinu vladanja očitovanom u služenju bližnjima koje smo pozvani promatrati iz perspektive da su njihove potrebe jednako važne i hitne kao i naše.

Aktualizirajući evanđeoski izvještaj o kralju Herodu ukazao je na opasnost da u dubini našeg srca može postojati djelić Herodovog mentaliteta koji se očituje u našim navezanostima na vlastito vrijeme, posao, stvari, različite planove, moć i tomu slično. Tumačeći, nadalje, evanđeoski ulomak o mudracima s istoka istaknuo je važnost povezanosti vjere i razuma, te važnost čitanja Božjih znakova u prirodi i u ljudskoj savjesti. Aktualizirajući mudrace s istoka ukazao je na mogućnost da nas pogani i grešnici mogu preteći u kraljevstvu Božjem, ako ostanemo samo na razini poznavanja božanske objave i zakona bez da ih razumijemo srcem.

Zatim je naglasio da je Bog za svoje rođenje izabrao logiku koja ide protiv naših očekivanja, te je umjesto rođenja u palači u Jeruzalemu izabrao štalicu u Betlehemu pri čemu je citirao papu Franju rekavši da je Bog umjesto središta izabrao periferiju. Sve prisutne je pozvao da pokušaju što bolje slušati glas savjesti nastojeći ga prosvijetliti svjetlom vjere i pronaći što bolji sklad vjere i razuma što će biti u konačnici uzrok velike radosti. S okupljenim vjernicima je podijelio svoje iskustvo iz vremena dok je bio nuncij u Iraku i Jordanu za vrijeme jednog hodočašća u Svetu Zemlju na kojemu je u pustinji susreo jednog beduina. Posvjedočio je kako mu je taj susret donio veliku radost jer u tomu beduinu prepoznao vrlo mudrog, pametnog i gostoljubivog čovjeka koji živi zakon ljubavi prema bližnjem iako nije kršćanin. Homiliju je završio s važnom mišlju vezanom za svetkovinu s Bogojavljenja da će nam se Bog uvijek očitovati ako budemo imali ljubavi jedni za druge.

Na kraju misnog slavlja pater Ivan Dominik, starješina riječkog dominikanskog samostana je pozdravio sve prisutne i zahvalio se na osobit način apostolskom nunciju i članovima zajednice Vjera i svjetlo koji su uprisutnili čitanje svetog evanđelja obučeni u biblijske likove. Također je na poseban način zahvalio i mladima iz Zajednice dominikanske mladeži blaženi Pier Giorgio Frassati i korisnicima prihvatilišta za beskućnike Ruže svetoga Franje i svim prisutnima zaželio da im se Bog sve dublje objavi u njihovim životima kako bi se preko njih mogao objavljivati i drugima, osobito onima koji su u različitim egzistencijalnim potrebama, te teško preživljavaju na raznim društvenim periferijama.