Nuncij Lingua u Jasterbarskom slavio blagdan Prikazanja Gospodnjega u Hramu

Svečanu liturgiju, zajedno s brojnim grkokatoličkim i rimokatoličkim svećenicima, služio je apostolski administrator Križevačke eparhije mons. Milan Stipić, a propovijedao je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua.

U dupkom ispunjenom hramu liturgiju je pjevao sav narod predvođen župnim pjevačima, a nazočni su bili i gradonačelnik Jastrebarskog Zvonimir Novosel te zamjenik gradonačelnika Stipe Bučar. Relikvije sv. Šimuna Bogoprimca darovala je Zadarska nadbiskupije župi Jastrebarsko 2013. godine i od tada se u toj crkvi one posebno časte, a blagdan Prikazanja u Hramu uvijek okuplja mnoštvo vjernika. Nuncij Lingua i prvi tajnik nuncijature mons. Janusz Blachowiak svečano su dočekani na vratima crkve s križem i kadionicom te je zajedno s mons. Stipićem i svećenstvom svečano ušli u raspjevanu crkvu.

U homiliji mons. Lingua kazao je između ostaloga: „Riječ ‘susret’ je ključna riječ ovog događaja. Mariju i Josipa, dakle, pokreće Zakon, a Šimuna i Anu, potiče Duh. Duh i Zakon dovode ih do susreta. Duh i Zakon vode nas do  susreta s Bogom. Između Zakona i Duha nema suprotnosti. Ponekad možemo pomisliti da je zakon protiv slobode i da slobodan duh ne podliježe zakonu. Ali, zakon nije protiv slobode i sloboda nije odsutnost zakona! Marija i Josip obdržavali su Zakon, ali istovremeno bili su poslušni Duhu. Šimun i Ana bili su potaknuti Duhom, ali u isto vrijeme bili su vjerni Zakonu.

Ako ste vjerni Zakonu, iskusit ćete slobodu koju daruje duh. U vršenju Božje volje, Zakon i Duh se susreću. Stoga je u Njegovoj volji naš mir! Isus kaže da nije došao da dokine Zakon, nego ga dopuniti i u ljubavi vidi ispunjenje zakona, kao što sveti Pavao piše Rimljanima: „Ljubav bližnjemu zla ne nanosi: punina dakle Zakona jest ljubav“ (Rim 13.10), rekao je nuncij.

Isus nije dokinuo ništa u Zakonu, nego je jedan Zakon dodao, „svoj zakon“, ono što on naziva „svojom zapovijedi“, „novom zapovijedi“: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“. Ono što Isus dodaje, novost „njegove zapovijedi“ jest uzajamnost. Isus zapovijeda ne samo da ljubimo druge, već da ljubimo “jedni druge”. Ali kako se može „zapovijediti“ uzajamnost? Mogu ljubiti, ali ako me druga osoba ne ljubi, što mogu učiniti? Tražeći uzajamnost, Isus nam poručuje da se puninu Zakona, tj. Njegovu zapovijed, ne možemo živjeti sami! Koliko je ovo važno! Da bismo živjeli Isusovu zapovijed i primijenili suštinu njegove poruke, mora nas biti najmanje dvoje ili više. Duh je važan. Ali Evanđelje ne možete živjeti sami. Čak i pustinjak koji se povuče u pustinju ili u neku planinsku spilju, mora biti u zajedništvu, barem duhovno, na daljinu, s bratom. U protivnom ne može živjeti novu zapovijed i stoga toga ne može živjeti novost koju je donio Isus“, istaknuo je nuncij Lingua.

„Uvjeren sam da je važno slagati se, barem s jednom osobom, da bismo zajedno živjeli Evanđelje. Nije dovoljna namjera, potrebno je nekome reći da želite živjeti zajedno Isusovu zapovijed. Lako je ne živjeti zapovijed ljubavi, ali poslušajte što kaže Papa Franjo: ‘I mladencima uvijek savjetujem: Svađajte se koliko želite. Ako lete tanjuri, neka lete. Ali nikada ne završite dan bez pomirenja! Nikad!”(Asiz, 4. listopada 2013.). „Ne dopustite da sunce zađe nad vašom srdžbom” (Ef 4, 26), to također govori i Biblija. Samo ako se svako jutro gleda očima ljubavi, tada se svaki dan ponavlja susret i doživljava sloboda duha u poslušnosti Zakonu ljubavi. Blagdan Susreta i sv. Šimuna podsjeća nas da moramo biti vjerni zakonima, ali otvoreni duhu koji govori u nama. Duh nas uvijek poziva na pomirenje, na prevladavanje različitosti i nesuglasica. Duh je taj koji nas potiče da se uvijek susrećemo na nov način, da gradimo mir svaki puta kada ga izgubimo. Svima želim da nađu snagu oprostiti, samo tako možemo iskusiti Božje milosrđe prema nama i živjeti u miru i u skladu s našom braćom, jer, mi svaki dan molimo u Očenašu: Oprosti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim“, zaključio je nadbiskup. Lingua.

Nakon liturgije pred relikvijarom sv. Šimuna bio je blagoslov djece i blagoslov svijeća koje se  tradicionalno vrši uz ovaj blagdan, po kojem se u narodu i naziva Svijećnica.