„Moramo naučiti moliti s Božjom riječju i moliti u Riječi Božjoj. Koliko je to bilo važno za prvu Crkvu, pokazuje i kako su nakon Isusovog uzašašća i svetkovine Duhova, kada su apostoli bili zauzeti posluživanjem oko stolova i brigom za udovice, rekli: ‚Nađimo između sebe dobre ljude, plemenite, na dobru glasu koji će se baviti time, a mi ćemo se posvetiti Riječi, naviještanju Riječi.‘ Shvatili su da je naviještanje Riječi snaga života Crkve, da bez Riječi ne može biti zajednice koja raste u vjeri. Kad su se oni posvetili naviještanju Riječi, Riječ Božja je rasla, piše u Djelima apostolskim. Rasla je zajedno s Crkvom, s vjerom svakog brata i sestre u Crkvi. Rasla je zajednica, rasli su pojedinci, rasli su Crkva i vjera, i Riječ“, naglasio je o. Damjan.

Cijeli dan monaške molitve benediktinaca je u druženju s Riječju Božjom. Od 5 sati ujutro do 21 sat monasi se svakoga dana okupljaju sedam puta na zajedničkoj molitvi, euharistiji i Lectio divina. Svaki dan svatko od braće pita se što ta Riječ taj dan, danas, govori njegovom srcu. Što ta Riječ danas traži od mene, što da promijenim, popravim. U čemu da budem bolji? Što mogu učiniti za druge, potaknut snagom i milošću Riječi koju danas slušam?

„Kršćani su pozvani na rast u vjeri, rasti zajedno s Riječju Božjom. Ako se bavim Božjom riječi, ona će rasti u meni. Crkva će rasti zajedno s nama, rasti će mir u našoj obitelji i blagoslov u našem srcu, prihvaćanje, opraštanje i razumijevanje u svakodnevnom životu. To su plodovi zajedništva s Božjom riječi. Gospodin u starom savezu kaže kako njegova Riječ ne silazi s neba, a da se ne vrati bez ploda. Molimo Gospodina da u svetom korizmenom vremenu obrati, prokopa, preore zemlju našeg srca, da sve dobro i plemenito što ulazi u naš život po Božjoj riječi, donese plod“, potaknuo je o. Damjan.

Bog govori čovjeku i poziva ga da raste u zajedništvu s njegovom Riječi. Kršćanin bi trebao započinjati dan da najprije vidi što mu Bog govori. „To je najvažnija poruka i vijest dana, što Bog danas kaže mom srcu? Kad pročitam Evanđelje dana, upitati se što sad ja mogu s tom Božjom riječju? Hoće li ona rasti u meni“, rekao je o. Damjan. Potaknuo je vjernike da se upitaju pred Gospodinom koji bi plod htjeli imati na kraju korizme za sebe, svoju obitelj, župu. Donosimo li svoju molitvenu nakanu svaki dan pred Boga? „Gospodin nam u svojoj ljubavi povjerava danas svoju riječ. Dao nam je riječ. Volimo susresti ljude koji, kad daju riječ, održe riječ koju su dali. Bog nama daje riječ. On će je održati. Bog želi da se u svetom i plodnom susretu između nas i njegove Riječi dogodi obraćenje našeg srca. Jer Riječ Božja uvijek poziva na obraćenje, na promjenu. Potiče nas da budemo bolji, da se s povjerenjem obratimo Bogu. Da poput Marije i apostola u svom srcu čuvamo i živimo od snage Božje riječi“, rekao je o. Damjan.

Prvih dvadesetak godina života Crkve, nakon Isusovog uzašašća i odlaska k Ocu, kršćani su u zajedništvu molitve htjeli što više sačuvati i sjetiti se Isusovih riječi. „Znali su da će svaka ta sačuvana, zapamćena, nezaboravljena Isusova riječ biti snaga zajednice i Crkve koja se rađa. Mojsije opominje svoj narod: ‚Nemojte zaboraviti Gospodina, Njegove riječi. Nemojte zaboraviti što je Bog već učinio za vas‘“, istaknuo je propovjednik.

U dokumentu Verbum Domini, papa Benedikt XVI. piše o odnosu Izraela prema Riječi Božjoj i kaže da prvi grijeh Izraela u pustinji, kad je izašao iz Egipta, nije bio idolopoklonstvo, zlatno tele. Nego, prvi grijeh Izraela bio je zaborav. „Zaboravili su Jahvu koji ih je izveo iz Egipta. Zaboravili su svoga Boga i onda su sebi sagradili zlatno tele. Kad u naše srce dođe Riječ Božja, razmatranje, molitve i vršenje Riječi Božje, mi Riječ Božju čuvamo od zaborava. I čuvamo svoje srce od grijeha zaborava“, poručio je o. Damjan, poželjevši da nam Gospodin u korizmenim danima pomogne da u otajstvu Riječi Božje otkrivamo otajstvo Božjeg života i tajnu našeg života.

„Riječ Božja treba postati stvarnost. Jer, kad ona postane stvarnost, Kraljevstvo Božje je među nama. Dok mi to znamo samo teoretski, ono ne postaje stvarnost. Lijepo je znati, još ljepše je učiniti. Isus poznaje Očevu riječ i poznaje tajne Očevog srca. On zna Očevu volju. Ali, ne samo da zna. On to sve i vrši. Ljubav i povezanost s Ocem su u poslušnosti Očevoj volji. Jer, sve što je Isus činio i govorio, bila je jeka Očevog srca. Otac Isusu nije bio stranac. Njegovo srce nije mu bilo nepoznato. Misli Očevog srca bile su želje i njegovog srca i on ih je provodio u djelo, jer ih je vezala ljubav“, rekao je o. Damjan. Kao npr., ako ljubav prebiva u srcu supružnika, oni se razumiju i bez riječi, pogledom, jer poznaju srce jedno drugoga.

„Isus želi da i mi upoznamo tajnu Očevog srca, da i mi budemo s Isusom jedno srce, jedna duša. Poziva nas da se oslonimo na njega, kao što se on oslanja na Oca, kao što je apostol Ivan naslonio svoju glavu na Učiteljeve grudi. Ako smo oslonjeni na Isusa, na Njegovu riječ, to je temelj naše hrabrosti, našeg predanja, naše vjere, ljubavi koja se dariva, žrtvuje“, poručio je o. Damjan.

Razmatrajući o tajni križa, propovjednik je rekao da nam je na križu Isus otvorio vrata zajedništva s Ocem i sa sobom. „Pogled na raspetog Isusa je poziv na ljubav. To je pogled koje samo srce puno ljubavi može izdržati. Isusa je na križ odvela ljubav prema Ocu i ljudima. Zato za kršćane križ nije samo ukras, nego izvor snage, putokaz. Najčešće na križ gledamo kao na nešto teško, bolno, mučno. Križ to zaista jest, ali nikad nije samo to, ako je Isus u našem srcu“, poručio je o. Damjan.

Prije nekoliko godina, Kružičević je proveo tri tjedna u egipatskoj pustinji u koptskom manastiru te je vidio kako tamo mole kršćani. U Egiptu svi, stari i mladi, čim uđu u crkvu, iz svojih džepova izvade križ. Imaju molitveni križ kojeg drže cijelo vrijeme molitve. Oni kažu: ‚S čim drugim da dođemo pred Očevo lice, a da on svrne svoj pogled na nas? Što drugo imati u rukama, a da to privuče pažnju Nebeskog Oca? Ali, Otac ne može odoljeti ako u našoj molitvi imamo znak križa, znak raspete ljubavi njegovog Sina.‘ Koptski kršćani uvijek imaju križ u ruci i zbog Svetog Pisma. Oni kažu: ‚Riječ Božju možemo otključati i razumjeti njeno značenje samo ključem križa. Križ je ključ razumijevanja Božje riječi, Božje stvarnosti, ali i naše stvarnosti.‘

Potaknuvši da na križ gledamo s više ljubavi, o. Damjan je rekao da je križ mjesto susreta i mjesto razumijevanja. I potpuni stranci, pod teretom križa, bez riječi razumiju jedni druge. Razumiju se, pritisnuti teretom istog ili sličnog križa.

„Križ i ljubav su dragocjenosti koje je Gospodin stopio u neraskidivo jedno, kao što je u njemu neraskidivo povezano boštvo i čovještvo. Isus je Bog i čovjek. Tako je i u križu trpljenje i ljubav neraskidivo stopio u jedno“, rekao je o. Damjan.

Već od prvih stranica Svetog Pisma, u Bibliji se spominje drvo, stablo, grm, stup, koji je trenutak osobite Božje blizine i osobitog Božjeg očitovanja čovjeku. Mojsije je na Sinaju došao pred grm koji gori, a ne izgara, iz kojeg čuje glas da izuje svoju obuću, jer je mjesto na kojem stoji sveto tlo. Kasnije će mu se Bog očitovati kao Bog otaca, Bog milosrđa, spor na srdžbu.

„Kod tog grma Bog će odrediti Mojsiju drugačiji životni put. Mojsije će se morati vratiti na mjesto s kojeg je pobjegao i biti Božji štap, Božja ruka, Božja riječ. Biti sluga Božji koji će izvesti narod iz ropstva i vodi ga polako u slobodu Obećane zemlje. Narod se pobunio u pustinji, a Bog mu je kao kaznu poslao zmije koje su ih ujedale i oni su umirali. Obratili su se Mojsiju koji je zavapio Bogu i Bog je opet ponudio pomoć, lijek. Dao je stup mjedi na koji će Mojsije staviti zmiju. I Bog kaže, tko god pogleda u tu zmiju, bit će spašen. Taj stup sa zmijom bio je znak koji je čovjeku pokazivao novi put. Put obraćenja, put povratka Bogu“, istaknuo je o. Damjan. Abraham i Sara kod hrasta Mamre ugošćuju trojicu anđela koji su zapravo slika Jahve koji obećaje potomstvo. Jahve navečer dolazi Gideonu pod stablo i kaže mu kako je Bog izabrao njega da povede Izraelski narod u borbi protiv neprijatelja. „I tako sve do drva svetog Kristovog križa. Drvo na Isusovim leđima postalo je na Veliki petak sveto stablo života koje je postalo vrata čovjeku, povratak u izgubljeni raj. Tog velikog i svetog petka o blagdan Pashe, kad su Židovi krvlju janjetovom škropili svoje nadvratnike i dovratnike, krv Krista, nevinog jaganjca izlila se po drvetu križa i dala mu život, a nama je darovala zalog vječnog života“, rekao je o. Damjan.

Kako je u početku Bog Adamu rekao da ne jede s tog stabla, nakon Velikog petka Bog otac u svojoj ljubavi i dobroti kaže svima nama: „Pristupi, uzmi, jedi i blaguj hranu vječnog života. Krista, njegovo tijelo, euharistiju, novi plod s novog stabla života“, rekao je predvoditelj obnove.

„Molimo Gospodina da znamo sa snagom i vjerom prigrliti svoj životni križ, životni križ naših bližnjih, jer Gospodin nam se uvijek i po križu dariva. I s križa nam je dao veliki dar, Majku, Novu Evu koja stoji pod novim stablom života. Ali, poslušna Božjoj riječi, hrabra u vjeri. Ne odustaje od onih koje voli. Zaboravlja na svoju bol jer je boli samo bol sina“, rekao je o. Damjan, poželjevši ženama da budu hrabre kao Marija, poslušne Božjoj riječi, u vjeri. Ne ostavljajući one koje vole, zaboravljajući svoju bol, da bi bili utjeha onima koje vole.

„Toliko puta smo izgubljeni jer ne pratimo Gospodina, nego pratimo korake ljudi. Isus nas poziva da ga slijedimo, inače ćemo trčati za mrvicama vlastite istine. Umarat ćemo se dok iz tuđih pogleda i riječi iščitavamo neko priznanje za nas, da vidimo tko smo u nečijim očima. U Božjem pogledu, u njegovoj riječi i ljubavi, u njegovom križu, otkriva se istina o sebi. To je prava istina koja nas poziva da pođemo, ako hoćemo, za njim, odričući se sebe i lažnih mrvica vlastite istine. Poziva nas da uzmemo svoj križ i idemo za njim. U drvo našeg križa urezana je naša istina. Ako čvrsto uzmemo svoj križ i pođemo za Učiteljem, bit ćemo slobodni od tjeskobnih pitanja tko sam ja za druge ili što ja značim drugima. Jer čut ćemo Isusa koji nam govori: ‚Ti si moj‘. Kad naše srce čuje Isusovo ‚Ti si moj‘, onda iz našeg srca nestaje strah, sumnja i tjeskoba“, poručio je o. Damjan, poželjevši da nas Gospodin poučava dok hodimo stazom života. „Često smo bezumni i srca spora. Ostani s nama, Gospodine i putem nam otkrivaj istinu o sebi i istinu o nama. Neka gori srce u nama dok nam govori i tumači Pisma, jer Njegova riječ je istina i mi smo njegovi“, poručio je o. Damjan Kružičević.