U razgovoru za Vatikanski radio tri tjedna nakon susreta u Vatikanu dr. Zollner govorio je o svjedočenjima nekih žrtava zlostavljanja i o lošim i potresnim vijestima koje su nedavno objavljene. Neke su se stvari konkretizirale, osobito u mjesnim Crkvama, odnosno na području biskupskih konferencija, čiji su se predsjednici vratili kući i, prema naznakama koje sam dobio, ne samo da su izvijestili o onom što se dogodilo i o čemu su slušali, te što su shvatili u ta 4 dana susreta, nego su također pokrenuli postupke koji se odnose na ta pitanja, na primjer, preispitivanje i obnovu smjernica. Utvrdili su još jednu razinu suradnje s građanskim vlastima, usredotočili se na potrebu poticanja i na dosljedniji rad na sprečavanju zlostavljanja, rekao je o. Zollner

To se događa na području mjesnih Crkava i to je, prema mom mišljenju, glavni plod tog susreta kojem sam se nadao, jer je cijela Crkva bila okupljena preko predstavnika biskupskih konferencija, njihovih predsjednika i vrhovnih redovničkih poglavara. Glavna je svrha toga susreta bila za cijelu Crkvu u svijetu istaknuti potrebu da se na toj temi radi dosljedno i odlučno. Osim toga, tu su i stvari koje su bile najavljene i koje predstoje, rekao je o. Zollner.

Najavljeno je objavljivanje smjernica za vikarijat države Vatikan. Imamo novi zakon koji se odnosi na državu Vatikan, te za sve što se tiče osude i borbe protiv tog zla . Imamo i podsjetnik kao jednu vrstu smjernica za biskupe i redovničke poglavare, kako postupati s određenim slučajevima optužbi, kako ići dalje, kome pisati i kako pripremiti dokumente. Tu su onda i druge stvari o kojima razgovaramo na nekim od raznih sastanaka koje smo već imali nakon samog susreta i na kojima govorimo o skupinama stručnjaka, o pomoći biskupskim konferencijama za izradu smjernica, tamo gdje je potrebno. Najavili smo već i druge susrete, tako da će to uskoro sigurno donijeti više konkretnih podataka, najavio je Zollner.

Još nisu formirali nijednu radnu skupinu, no „možda to nije ni bilo odmah predviđeno, jer moramo zaista dobro raspraviti o tome kakvu bi vrstu obveze imale, kakav mandat bi mogle imati, koje će to biti osobe; to ne mogu biti samo oni koji su na raspolaganju, nego to moraju biti oni stručnjaci za rad na tom području i u prvom redu ne bi to bile biskupije, nego biskupske konferencije, posebno na područjima gdje su se zbog različitih razloga do sada mučili s pripremom nacrta smjernica. Osobno sam već primio zahtjeve i pozive za radne skupine i jednom kada budu postojale, ići će u određene zemlje, tamo gdje su predsjednici biskupskih konferencija već izravno tražili njihovu pomoć“, rekao je isusovac.

Bio sam u kontaktu sa žrtvama koje su svjedočile putem audio i video snimaka ili osobno. Od onih s kojima sam bio u izravnom kontaktu, osobito tri osobe koje su svjedočile tijekom susreta u Vatikanu, čuo sam da ih se vrlo dojmilo, od načina kako su ih prihvatili svi sudionici, Sveti Otac koji ih je pozdravio na kraju svjedočenja, odnosno na kraju liturgije tijekom koje se održalo to svjedočenje, pa do cijeloga ozračja u kojem su primljeni. Bilo je to ozračje snažnih emocija, spremno primiti poruku svjedočanstva koje je u sva tri slučaja bilo vrlo teško i jasno u opisivanju onoga što se dogodilo tim žrtvama zlostavljanja od strane svećenika, kao i u poruci biskupima koja je glasila: „To je vaša odgovornost, to je ono što morate učiniti i čega se morate pridržavati. To morate učiniti na transparentan i odgovoran način.“

Odmah nakon završetka susreta o zaštiti maloljetnika koji se održao u Vatikanu, imali smo vrlo loše, pa i potresne vijesti, rekao je Zollner, navevši osudu kardinala Georga Pella u Australiji zbog zlostavljanja maloljetnika i kardinala Philippea Barbarina u Francuskoj zbog nemara i neprijavljivanja slučaja. Znamo da se više ne radi o nedodirljivim ljudima, a države, vlade i nadležna tijela svakog državnog entiteta gledaju ono što se po njihovom mišljenju dogodilo, te primjenjuju zakone i mjere koje su kod njih na snazi. Crkva, to jest, Kongregacija za nauk vjere, već je godine 2011. u svom okružnom pismu biskupima i biskupskim konferencijama rekla da je potrebno slijediti i poštovati zakone u državi u kojoj živimo. Stoga, ako država u stabilnim demokratskim, kontroliranim i zakonitim prilikama dođe do zaključka da je predstavnik Crkve, đakon, svećenik, biskup ili kardinal počinio zločin, to nije dovoljno samo poštovati, nego se mora prihvatiti. To mora biti mjera za Crkvu, zaključio je o. Zollner.