Nakon mise biskup je, uz prigodnu molitvu, blagoslovio reljef bl. Miroslava Bulešića koji je postavljen na bočni vanjski zid crkve, prema središnjem mjesnom trgu. Autor reljefa je umjetnik Dubravko Radman, koji je osim reljefa, za ovu prigodu isklesao i novu kamenu krstionicu za crkvu.

U homiliji je biskup Ivan Milovan podsjetio, kako su Marijini blagdani prosuti po cijeloj liturgijskoj godini. “Uz Isusa, Marija je stalno prisutna kao ona koja je prva i najvjernija suradnica Božja, prva kći Crkve, uzor svim drugim vjernicima na putu života”.

„Danas na blagdan rođenja Marijina rado pomišljamo na Marijine roditelje, svetog Joakima i Anu, Isusovog djeda i baku. Sigurno su se oni jako radovali svojih kćeri i rado su je primili, nosili je u naručju, s ljubavlju je odgajali, onako kako to roditelj sa najvećom ljubavlju čini“, rekao je biskup Milovan, te podsjetio, kako slike i kipovi sv. Ane prikazuju sveticu sa malom Marijom. Također je naglasio, kako je uz blagdan sv. Ane, papa Franjo proglasio Svjetski dan djedova i baka, kako bi se istakla važnost i nezamjenjiva uloga djedova i baka u životu obitelji.

Nadalje, govoreći o ulozi djedova i baka u obiteljima, posvijestio je, kako su u današnje vrijeme „mini-obitelji“, oni često zaboravljeni i napušteni. No, podsjetio je, kako je njihovo iskustvo dragocjeno i nezamjenjivo, kako u fizičkoj pomoći pri podizanju djece, tako i duhovno. „Od njih se može doživjeti posebna toplina, nježnost, razumijevanje i naučiti mnoge životne mudrosti. Ovaj blagdan nas podsjeća, da ne bismo smjeli zaboraviti naši starije, nego uvijek podržavati povezanost cijele šire obitelji. Što smo povezaniji, što smo više ukorijenjeni u užu i širu obitelj, to smo i više otporni na sve probleme života“.

U tom je kontekstu, biskup Milovan pojasnio i smisao dugog nabrajanja imena, tj. rodoslovlja Isusova u evanđelju. „Iako nam se čini pomalo suvišno, ipak svi su ona bili nezamjenjive karike u lancu rodoslovlja Isusova. Ovim nabrajanjem se želi istaknuti, kako je Krist duboko utkan u ljudsku povijest. On je došao radi nas ljudi, radi nas grešnika“.

Svatko od nas ima svoj dugi lanac predaka. I svatko može reći ‘imam baš te roditelje, nisam ih birao, Bog mi ih je dao, imam te pretke. Zahvalimo Bogu za roditelje, za pretke, jer od njih baštinimo fizičke, ali i duhovne crte. A opet, svatko od nas je na neki način Božji original. Svatko živi u svojem vremenu, ima svoje posebno životno poslanje koje mu je Bog povjerio, ovdje i sada na ovom mjestu, rekao je biskup Milovan.

Vraćajući misao na obitelj, pozvao je na promišljanje o njoj upravo o  blagdanu Svete Marije Male. „Prisjetimo se: Marija je rođena u obitelji, i Krist je rođen i odgajan u obitelji. Objava Božja nam kaže da je na neki način Bog obitelj. Nije osamljenik na nebu koji bi nas gledao što mi radimo na zemlji. Bog je isto zajednica ljubavi triju svetih osoba Otac, Sin i Duh Sveti. Takav nam se Bog objavio kao zajednica ljubavi, dakle na neki način Božja obitelj. Budući da smo stvoreni na sliku Božju, takve nas je Bog stvorio, čovjek je stvoren za zajedništvo ljubavi. Ne može se biti sretan u životu ako čovjek ne stvara zajedništvo ljubavi. Bez ljubavi se ne može biti sretan, bez zajedništva se ne može biti sretan“ rekao je biskup, te potaknuo vjernike da u obiteljima njeguju međusobno poštovanje, opraštanje i strpljivost, jer „samo tako se može doći do zajedništva i ljubavi. I zajednički nedjeljni ručak ima svoju važnost, da ne kažemo još i zajednička nedjeljna misa, ako je moguće. Stoga, molimo danas za otvorenost životu u našim obiteljima i radosno prihvaćenje djece, jer svaki je život svet od začeća do prirodne smrti“.

Podsjetio je i na važnost podupiranja obitelji od svih struktura. Ukazao je na jedan kuriozitet. Naime, od starina je običaj zvoniti kada netko od župljana umre. Neki su župnici došli na novu ideju: zvoniti kada čuju da se na području župe rodilo novo dijete u nekoj obitelji. „Molimo za što više novih rođendana u našim obiteljima i ohrabrujmo naše mlade koji danas teže donositi odluke za brak“.

Na kraju homilije, biskup Milovan je podsjetio kako je u Baderni od 1943.-45. župnik bio bl. Miroslav Bulešić. Posebno ukazujući na njegov dnevnik koji spominje i njegove teškoće i probleme, također je i pun obraćanja s velikim povjerenjem Bogu i Majci Božjoj. “Kome da povjerim svoje poteškoće? Samo tebi, Bože moj, samo Tebi, majko moja. Velika vjera, dakle, po uzdanju Boga i u Mariju”. A kad je dobio premještaj rekao je župljanima, “odvajamo se, ali ostajemo duhovno povezani. Euharistiju primamo vi i ja. Majku Božju častimo i volimo vi i ja”.

Neka zagovor Marije Male Gospe prati našu djecu i mlade na početku nove školske godine. Neka njezin zagovor prati sve naše obitelji i sve nas na našem svagdanjem putu vjere, riječi su kojima je biskup Milovan zaključio homiliju.

Autor reljefa, Dubravko Radman, živi u Baderni i od svojih djela, osim bl. Bulešića, posebno ističe reljefe nadbiskupa Pavlišića i nadbiskupa Ujčića koji se nalaze ispred župne crkve na Starom Pazinu te sv. Jeronima u Župi sv. Jeronima u Zagrebu. Autor je i mnogih križnih puteva te drugih djela povezanih s poviješću hrvatskoga naroda. Novu krstionici za crkvu u Baderni napravio je ponukan osobnom situacijom, zbog skorog krštenja unuka.

Bl. Bulešić u Baderni (jesen 1943. – jesen 1945.), iz životopisa i citati

„Na jesen 1943. godine Bulešić je imenovan župnikom u Baderni. U toj se župi slijedeće dvije ratne godine zdušno trudio u pastoralnom djelovanju te se istodobno hrabrio i nesebično zauzimao za ljude, osobito za one koji su u ratnom vihoru bili najugroženiji. U svibnju 1944. godine piše vlč. Ivanu Paviću: “Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda, mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu…” Na Poreštini, kao i po svoj Istri, tada djeluju tri vojske: partizani, fašisti i Nijemci. No kroz cijelo to vrijeme mržnje, uz istinsko rodoljublje, vlč. Bulešić je sačuvao univerzalnost i principijelnost katoličkog svećenika te je ispod bilo koje vojničke odore uvijek gledao čovjeka kao Božju sliku, o čemu svjedoči njegova izjava: “Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.” Zbog takvog odvažnog, dosljednog i načelnog djelovanja Bulešiću stižu prijetnje s raznih strana, te je on u osobnom dnevniku u proljeće 1944. zapisao, obraćajući se Bogu: “Ako me hoćeš k Sebi, evo me pripravna. Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja.”

Zatim, kao da naslućuje da bi se i sama njegova žrtva mogla iskrivljeno tumačiti, on sam pojašnjava za što je spreman položiti život: “Želim umrijeti samo za slavu Božju i spasenje duše svoje i duše svojih vjernika.” Protivnicima pak i progoniteljima poručuje: “Moja osveta je – oprost”. Nakon učestalih optužbi i kleveta, Bulešić na Božić 1944. godine u propovijedi sasvim otvoreno govori vjernicima svoje župe: “Ničega se ne bojim, jer znam da činim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred Bogom i pred ljudima. Puštam vama da sudite i da prosudite moje djelovanje. Ja, znajte, da ću se uvijek držati vjere, držati svojeg poštenja, koje neću prodati za ikakvu zemaljsku cijenu; bez straha ću svakome kazati ono što je pošteno i ono što nije pošteno. Prema tim ću načelima uvijek živjeti. A to su načela Kristova.” Kraj rata dočekao je Bulešić u Baderni, ali već u jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru.“

Baderna i Župa Rođenja Blažene Djevice Marije

Baderna se u arhivskim izvorima spominje od XVI. stoljeća, a naseljena je doseljenicima iz Dalmacije i Bosne (tzv. Morlaci). Zupa je osnovana 1600. godine odvajanjem od Svetog Lovreča. Župnu crkvu posvetio je 1843. godine biskup Peteani. Dograđivana je 1843. i 1878. godine, a obnavljana 1985. i 1988. godine. Zvonik je sagrađen 1927. godine. Odvojen je od crkve i visok dvadeset i dva metra s dva zvona. Iste je godine skinuta velika preslica s tri okna i tri zvona iz XVI. stoljeća. Župni arhiv datira iz 1673. godine. Vjeronaučna dvorana nalazi se u sklopu župne kuće. U župi se nalazi jedno groblje. Župom je od 1943. do 1945. godine upravljao blaženi Miroslav Bulešić.

Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Baderni jednobrodna je građevina s dvije kapele i sakristijom. Glavni je oltar izrađen od kamena i mramornih pločica sa svetohraništem i slikom na platnu koja prikazuje Svetu Anu, BDM kao djevojčicu, svetog Petra i svetog Pavla. U crkvi se još nalaze i oltar sa slikom svetog Antuna Padovanskoga (G. Corner), oltar s drvenim retablom, slikom BDM od svete Krunice (G. Corner, 1778.) i s kamenim svetohraništem, te kameni oltar okrenut prema puku s ambonom. Pjevalište je smješteno iznad ulaza u crkvu.