Osvrnuvši se na ulaznu pjesmu „Otvorite vrata Kristu“, biskup je podsjetio kako je sv. Ivan Pavao II. te riječi izgovorio 16. listopada 1978. na dan svoga izbora za Papu i na početku svoga pontifikata. „Te riječi imaju duboku snagu i pozivaju nas da na 20. godišnjicu smrti sv. Ivana Pavla II. razmislimo o njihovu značenju. One nas pozivaju da se ne bojimo otvoriti svoja vrata Gospodinu – vrata srca, života i ljubavi. Zapažamo kako je u današnjem svijetu potrebno da vjernici, Bogu posvećene osobe i svećenici još više otvore vrata Kristu Spasitelju“, kazao je te pozvao vjernike da u misnom slavlju zahvale Bogu za sve ono što je po sv. Ivanu Pavlu II. dao Crkvi, našem narodu i Požeškoj biskupiji koju je osnovao 5. srpnja 1997. godine.

U homiliji biskup se osvrnuo na prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije. „Prorok poručuje izraelskom narodu da je Bog poput majke koja ljubi, tješi i brine za svoju djecu. ‘ Može li žena zaboravit’ svoje dojenče (…)? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.’ (Iz 49,15) Izaija gleda na Boga na Boga kao majku punu ljubavi i nježnosti. Božja je ljubav veća od majčine ljubavi, uzvišena i nedokučiva“, ustvrdio je biskup. Rekao je zatim kako Isus u evanđeoskom ulomku produbljuje tu ljubav govoreći Židovima o svojoj povezanosti s Ocem koja je uvijek otajstvena i nedokučiva. „Njegove su riječi i djela usmjerene su na objavu Boga Oca. Iako Židovi vide i čuju što Isus govori, oni to svejedno ne prihvaćaju. „Slijepi su za i ono što vide. Slijepi su za ljubav i dobrotu. Osim što ne prihvaćaju Isusove riječi i govor o povezanosti s Ocem, oni ne prihvaćaju niti njegova djela ljubavi, koja svjedoče za Boga. Takvi smo koji put i mi kad ne prihvaćamo ljubav i dobrotu Boga i ljudi“, rekao je propovjednik.

Biskup je nadalje primijetio kako postoji zajedničke poveznice između Izaije proroka, Isusa Krista i sv. Ivana Pavla II., a to su ljubav prema Bogu i prihvaćanje njegove volje u svom životu. „Oni su svojim životom, vjerom i djelima posvjedočili koliko i kako ljube Boga Oca. Nisu ga ljubili samo riječima i govorom o njemu, nego svojim djelima, bićem i životom. Možda se u današnjem svijetu nama to čini teško i neprihvatljivo jer često nastojimo ostvarivati samo svoju volju. Prihvaćati i svjedočiti za volju Božju znači životom svjedočiti ljubav Božju“, poručio je biskup.

Biskup je potom govoreći o pontifikati sv. Ivana Pavala II. ističući primjere njegove ljubavi prema svemu stvorenome, od ljudskog života i čovjeka do prirode. „Nemoguće i nije potrebno sada nabrojiti sve što je on učinio u svojem pontifikatu, ali potrebno da shvatimo i prihvatimo njegov život i nesebičnu ljubav prema Bogu, Crkvi i čovjeku. Posebno se danas sjećamo kako je uvijek svjedočio ljubav prema našem narodu i prema našoj Crkvi, a posebno kada nas je pohodio u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kanonizirao je naše svece Nikolu Tavelića, Leopolda Bogdana Mandića i proglasio blaženima kardinala Alojzija Stepinca, Ivana Merza i Mariju Propetog Isusa Petković. Prigodom susreta s našim hodočasnicima u Rimu uvijek je govorio da nas voli i da je uz nas. Nije skrivao da smo mu drag narod, da cijeni našu vjeru, povijest, kulturu i vjernost Svetom ocu i Isusu Kristu“, naglasio je požeški biskup.

Nakon popričesne molitve sudionici slavlja su, predvođeni biskupom, uputili Bogu molitvu zahvale za sv. Ivana Pavla II. te preporučili njegovu zagovoru potrebe Požeške biskupije i svoje osobne nakane. „Obraćenje je uvijek rast u vjeri, ljubavi i nadi. Sv. Ivan Pavao II. nam je svjedok toga. Ova kapela i relikvija krvi sv. Ivana Pavla II. svjedoče o našoj povezanosti s njim. Vjerujem da nas on prati svojim nebeskim zagovorom. Neka nas njegov primjer nadahnjuje u predanosti Bogu te bude poticaj da i mi svojim životom ostvarujemo Božju volju i svjedočimo njegovu ljubav“, zaključio je biskup Martinović.