Komemoraciju su uz brojne hodočasnike i predstavnike braniteljskih udruga uveličali umirovljeni general Mladen Markač kao izaslanik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, saborski zastupnik u ime Hrvatskog sabora Tomislav Lipošćak, karlovački župan Damir Jelić, predsjednik skupštine Karlovačke županije Ivan Vučić te niz gradonačelnika i načelnika.

Misu je u Saborskom predvodio biskup Bogović a koncelebrirali su mjesni župnik don Goran Antunović, donedavni župnik dr. fra Draženko Tomić, čuvar svetišta Gospe od Čudesa i župnika Oštarija i Cerovnika pop Ante Luketić i ogulinski župnik župe sv. Križa Josip Štefančić.

U svojoj homiliji biskup Bogović je poručio: „Padom komunizma Hrvatska se našla u prilici da ostvari svoju državnu samostalnost i u neprilici da nestane i kao federalna jedinica. Put prema samostalnosti pokrenut je demokratskim putem, put prema uništenju svake samostalnosti nametan je nasiljem iznutra i izvana. Trebalo je organizirati obranu, trebali su nam branitelji. Oni su se počeli okupljati po cijeloj Hrvatskoj. Jedno takvo i jako okupljanje zbilo se oko obrane Saborskog. Po toj braniteljskoj spremnosti Saborsko je prepoznato u našem narodu.

Bez tog braniteljskog osjećaja u našem narodu, bez spremnosti da se i vlastitim životima brani svoje obitelji, svoja sela i gradove, svoj narod, ne bi bilo Hrvatske samostalne države. Valja se toga prisjetiti i obnoviti ideale koji su tada pokretali našega čovjeka. To obnavljamo i današnjim okupljanjem. Ovom prilikom htio bih vam svima reći nešto o plemenitoj i svetoj ulozi branitelja.

Isus je obećao apostolima da će na njih i na one koji na njihovu riječ povjeruju i pokrste se poslati Duha Svetoga. Znakovito je da Isus tog Duha naziva Braniteljem. Znamo što znači riječ branitelj. Njegova zadaća je braniti one koji su ugroženi, napadnuti. On u prvom redu gleda ugroženo dobro koje treba sačuvati. Zato je biti branitelj uzvišena služba i uloga. Bog je, doista, uvijek za čovjeka, za njegovo spasenje i uzdignuće. On nikada ne želi da čovjek bude ponižen u svom dostojanstvu. To je bitna sastavnica Radosne vijesti koju su apostoli na uskrsno jutro doživjeli a na dan Duhova počeli širiti svijetom.

Kada je Isus poslao u svijet svoje apostole i učenike govorio im je da će u svijetu imati muka, da će ih svijet zamrziti, da ih šalje kao janjce među vukove. Koji je onda apostolima oslonac u radu i naviještanju? Poslat će im Branitelja. Time im je zagarantirao da ih ni mržnja svijeta, ni njihove slabosti neće u konačnici nadvladati jer Kristovi učenici imaju takva Branitelja koji im osigurava sigurnu pobjedu. Mogli su se apostoli, vidjevši što se dogodilo s njihovim Učiteljem, povući u stranu, opustiti se i prilagoditi se prilikama, naći svoj mirni kut negdje u zavjetrini. Mogli su reći: ništa se ne može, prilike su takve. No oni su osjetili ljudsku nevolju i na Kristovom tragu, preuzimajući i Kristovu sudbinu, krenuli u svijet da ga brane od zla. Osjetili su se odgovornim za svakoga čovjeka. Krenuli su, dakle, težim putem, napornim putem zato da bi drugima svojim životom stvorili više svijetla na njihovom životnom putu. Dragovoljno su prihvatili ulogu i službu branitelja ljudi. Prihvatiti ulogu branitelja doista je vrlina nad vrlinama. Pokušajmo to pročitati u braniteljskom duhu 1991.

Mogli su branitelji, vidjevši što se događa s njihovom braćom, otići u Njemačku, ili opustiti se i prilagoditi se prilikama, naći svoj mirni kut negdje u zavjetrini. Mogli su reći: ništa se ne može, prilike su takve. No oni su osjetili nevolju svoga naroda i krenuli da ga brane od zla. Osjetili su se odgovornim za svakoga čovjeka. Krenuli su, dakle, težim putem, napornim putem zato da bi drugima svojim životom stvorili više svijetla na njihovom životnom putu. Dragovoljno su prihvatili ulogu i službu branitelja ljudi. Prihvatiti ulogu branitelja doista je vrlina nad vrlinama.

Jasno je da je Sin Čovječji postavši čovjekom imao mnogo razloga da svijet optuži i osudi. Za to se nije trebalo mnogo mučiti. No on je došao da pokaže način kako se svijet može spasiti, kako se ljudima može pomoći, kako ih se može obraniti da ih zlo ne uništi. Tu čistoću Kristova pogleda na svijet nećemo nikad dosegnuti, ali trebamo prema tome rasti.

Nama se nameće konfuzija da i nisu postojali s jedne strane napadači a s druge branitelji nego da su obje strane jednako napadačke. Zato je korisno da naznačimo osobine napadačkog i braniteljskog mentaliteta.

Gospićko-senjski biskup u miru Mile Bogović

Napadački mentalitet ide za tim da se na drugoj strani uočavaju samo slabe strane. Što manje dobra a više zla, veći je razlog za napad. Treba stvoriti dojam da na drugoj strani i nema dobra. Zato se napadom samo dobiva jer se time zlo uklanja. Napadač sužava vrijednost onoga kojeg napada na ono što ne valja, na ono što treba uništiti. Eventualni nedostatak poistovjećuje s cijelom osobom. Nastaje potreba za više zloće na drugoj strani. Onda se ona povećava i umnaža. Prisjetite se kakva je bila predratna propaganda o hrvatskom narodu i hrvatskoj državi (genocidan narod i zločinačka država!). To je napadački mentalitet koji ima za cilj uništavanje.

Takav mentalitet dolazi do izražaja i u vrijeme kada oružje miruje. I tada se drugim sredstvima ističu negativnosti onoga kojega se želi napasti. Dobro je razrađen sustav optuživanja, a nerazvijen osjećaj za praštanje. Cilj je isti kao i u ratu, samo što su metode drukčije. Uvijek se moglo razjariti svjetinu da traži krv; uvijek će biti Pilata koji će osuditi nedužne i oprati ruke.

Braniteljski mentalitet ide za tim da se zaštiti ugroženo dobro: pravda, sloboda, mir; tj. da se ljudima osigura pravda, život u slobodi i miru. Branitelj gleda ljude i vrijednosti koje treba zaštititi, spasiti. Kod branitelja je razvijen osjećaj spremnosti na opraštanje i za zaštitu vrijednosti koje napadač posjeduje. On je spreman žrtvovati se za ideale.

Za taj osjećaj nije potrebno veliko znanje. To mogu osjetiti i nepismeni. Često se to događa više kod manje obrazovanih nego kod onih koji se previše oslanjaju na svoju mudrost (mudrovanje). Vidimo da neki visoko školovani kadrovi govore da i nije važno jesi li bio branitelj ili napadač, dapače da pojam napadača i ne postoji u međunarodnom pravu. Pokazuje se snaga istočnog grijeha: mnogi smatraju da imaju pravo uzeti ulogu Boga i određivati što je dobro a što zlo. Društvo koje ne pravi razliku između obrane i napada slijepo je za razliku između dobra i zla. U tu krizu upalo je ovo vrijeme, a mi osjećamo i te kako posljedice takvih nejasnoća.

Klanjamo se pred križem Gospodina našega Isusa Krista. Ne zato što se radujemo njegovoj muci, nego zato jer je tom mukom pokazao koliko je spreman žrtvovati se za nas.

Poklonimo se pred križem na kojemu su umirali branitelji. Ne zato jer uživamo u njihovoj muci, nego zato jer se divimo njihovoj ljubavi prema nama, prema svome Saborskom, prema svome narodu i svojoj domovini.

I na kraju. Ovaj naraštaj koji je doživio slobodu ne smije zaboraviti ni onu muku koju su ponijele tisuće i tisuće naše braće 1945. godine. Nedavno sam taj vapaj poslao s Udbine, pred nekoliko dana o tome sam govorio potpredsjedniku Vlade i ministru obrane, ministru branitelja, a neću se umoriti ići i dalje. Trebamo obraniti njihovo ljudsko dostojanstvo“, poručio je gospićko-senjski biskup u miru mons. dr. Mile Bogović.

Prije mise biskup je predvodio molitvu odrješenja kod spomenika poginulim braniteljima Saborskog.