Toga dana 1991. godine poginula su četvorica hrvatskih policajaca Milan Vranić, Drago Toljan, Vinko Krznarić i Zdravko Vuković, a teško je ranjen Darko Murat.

Obilježavanje je u srijedu započelo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pred spomen-obilježjem poginulim hrvatskim redarstvenicima.

Misu je predvodio policijski kapelan preč. Josip Šimatović, dok je liturgijskim pjevanjem pratila policijska klapa Sv. Mihovil. Komemoraciji i misi nazočili su brojni pripadnici MUP-a, državni dužnosnici, udruge proistekle iz Domovinskog rata, kao i roditelji poginulih.

Predslavitelj je na početku propovijedi pozdravio branitelje i obitelji branitelja te im čestitao što je domovina ostala predmet njihove ljubavi. Zahvalio je Bogu što im je dao sposobnost za žrtvu i velike pothvate. „U ovoj svetoj misi se sjećamo svih poginulih i nestalih i preminulih branitelja, isto tako i svih branitelja koji su izvršili suicid zbog doživljenih trauma. Molimo za žive branitelje, posebno za sve one branitelje koji su nažalost svoje traume koje su preživjeli pretvorili u vlastite križeve, te se i dan danas bore s različitim ovisnostima. I njima želimo poručiti – uz vas smo, iako se poneki put tako ne čini. Iako se ponekad čini da ovo sada nije ono za što ste se borili, uvijek je netko uz vas. Evo i mi svećenici molimo za vas“, poručio je preč. Šimatović.

Nadalje je poručio da „naši koraci danas na poseban način moraju biti pažljivi jer su ovdje i zemlja i kamen natopljeni krvlju, na ovoj zemlji, na ovoj travi , na ovom asfaltu ugasle su mlade nade našega naroda. Ovdje je zemlja preoravana oružjem, a ne marnim rukama i brižnim oruđem, ovdje je zemlja natopljena suzama umjesto znojem, ova četvorica braće dali su svoje živote za krst časni i slobodu zlatnu. Na taj način su postali svijetao primjer ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu“.

Propovjednik se zapitao što je to tako snažno i veliko za što vrijedi svoj život založiti. „Upravo ove dvije riječi koje sam rekao, a to su ljubav i vjernost, jer one uvijek idu skupa, nema ljubavi bez vjernosti. Ljubiti svoju domovinu znači biti vjeran domovini do kraja bez sustezanja, a ovo sveto hrvatsko tlo podsjeća na tu neraskidivu ljubav. Vjernost je uvijek na kušnji i vjernost uvijek treba potvrđivati, treba ostati vjeran do kraja. Nitko ne voli nevjerne, nitko ne voli onoga tko danas pokazuje jedno lice, a sutra drugo. I nevjera boli i nevjera uvijek ostavlja duboke rane, a vjernost traži od vas da ustrajete, vjernost traži one koji se neće lako pokolebati. Zato vjeran ne može biti netko tko je labilan, nesiguran u sebe i u druge, čiji je život od paučine ispletena mreža, krhkih uvjerenja labavih ideja ili ciljeva“, kazao je policijski kapelan.

Nastavio je stihovima pjesme Hrvoja Hegedušića. „Iz majčinog krika sloboda se rađa – koliko je majki trebalo ispustiti svoje krikove da bi se rodila naša domovina. Zbog tog krika nekih ljudi ne možemo biti pošteni, čestiti, pošteni u svojim obiteljskim odnosima, poslovnim odnosima, političkim odnosima. Mi smo ovdje okupljeni u ljubavi i vjeri, ne u mržnji i upiranju prstom na drugoga, u ljubavi i vjernosti da ova naša braća koja su imala snage dati svoj život za drugoga itekako danas nama imaju nešto reći. Isplati se biti pošten, isplati se biti čestit, isplati se ići dalje. Jednom prilikom je kardinal Puljić u našem svetištu na Udbini rekao jednu zgodnu rečenicu: ‚Ono zašto se ne umire, to odumire‘. Vi redarstvenici koji ste prvi stali u obranu domovine možete biti primjer kako ljubiti domovinu, kako ljubiti kako ljubiti bližnjega, kako živjeti u ljubavi i vjernosti“, zaključio je preč. Šimatović.

Glasnogovornica je podsjetila da je PU ličko-senjska tijekom Domovinskog rata imala 32 poginula policajca, koji su u početku bili prva oružana formacija koja je stala u obranu Hrvatske. Program obilježavanja 31. obljetnice smrti policajaca organizirala je Općina Brinje i PU Ličko-senjska.