Komemoracija je započela kolonom sjećanja od osnovne škole do spomen obilježja u nazočnosti predstavnika braniteljskih udruga, više gradonačelnika, načelnika, ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda i karlovačke županice Martine Furdek Hajdin. Uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća. O povijesti Saborskog u Domovinskom ratu s težištem na širi značaj obrane tog dijela Hrvatske govorio je povjesničar i domaći sin Ivan Vuković.

Molitvu ispred spomenika žrtvama prevodio je policijski kapelan, župnik i udbinski dekan preč. Josip Šimatović u zajedništvu s domaćim župnikom Brunom Lovakovićem, župnikom u Generalskom Stolu i Brestu Mrežničnom te ogulinskim dekanom Marijem Kraljem te umirovljenim svećenikom Milom Pecićem. Potom je slavljena misa u župnoj crkvi.

Župnik Lovaković prenio je na početku zahvalu prvo domaćim Saborčanima, zatim ministru Medvedu koji s posebnim pijetetom obilazi mjesta natopljena krvlju, županicu Furdek Hajdin koja „dolaskom na ovakva mjesta pokazuje pravi primjer vjere“, domaćeg načelnika Marka Bičanića koji je tih dana bio maksimalno u funkciji dogovaranja proslave, mons. Peciću od kojeg se puno toga može naučiti, ogulinskom dekanu Kralju koji svećenike objedinjuje te predvoditelju slavlja preč. Šimatoviću koji ponajviše razmišlja o mučenicima.

„Danas smo se okupili u vjeri i odanosti koje nas ujedinjuju, u vjeri u uskrsnuće mrtvih koji su se žrtvovali za krst časni i slobodu slavnu te da postanu dionici nebeskog kraljevstva“, poručio je na početku propovjednik Šimatović. „Danas se spominjemo poginulih i nestalih branitelja, ali i onih koji su počinili suicid ili se bore s ovisnostima. Na ovom tlu nestali su mnogi mladi životi zalijevajući zemlju svojom krvlju. Svaki branitelj i mučenik je gubitnik jer je izgubio život, no on iskazuje neograničenu ljubav ugrađenu u sve nas danas. Najvažnije su ljubav i vjernost jer nitko ne voli nevjerne. Vjernost je uvijek na kušnji i treba ju uvijek potvrđivati te biti vjeran do kraja. Često smo svjedoci sebičnosti i trgovačkog mentaliteta kojem smo podložni. Ove komemoracije su mjesta iskazivanja pijeteta, ali ne samo jedan dan u godini jer je to inače trgovina razasutim kostima. Saborsko se razvija, no ima i mnogo domova bez dima. Hoće li sve kuće postati domovi? Uz materijalnu obnovu potrebna nam je i duhovna obnova“, dodao je.

Propovjednik je na koncu istaknuo potrebu oprosta i opraštanja jer to znači konačno se osloboditi, što je i Isusov zahtjev. „To je i spasonosno da nam kuće ponovo postanu domovi.“