Crkva Misericordia nalazi se u starogradskoj jezgri Pule, na raskrižju glavnih ulica iz rimskoga vremena, Decumanus Maximux, danas Ulica Sergijevaca i Cardus Maximus, danas Clerisseauova ulica, a ulaz u crkvu je s Trga Dante Alighieri.

Uvodnu riječ pozdrava okupljenima je uputio vlč. Rikard Lekaj, župnik katedralne župe Uznesenja Marijina kojoj crkva Misericordia pripada kao filijalna crkva.

U prigodi blagdana te crkve koja je posvećena Gospi od Milosrđa misu je predvodio župnik Buja vlč. Marcin Madej.

Na početku homilije, propovjednik je naglasio kako se „ovim obilježava 640. obljetnica ukazanja Majke Milosrđa na ovom mjestu te podsjetio na mnoge milosti koje su primljene po zagovoru Blažene Djevice Marije kojoj uvijek iznova dolazimo kao pravoj majci.“

Vjernike je pozvao na promišljanje o osobinama BDM, tj. o majčinstvu i milosrđu.

U tom je vidu uputio na misna čitanja koja govore o Isusovu posjetu kući Marte i Marije. Naglasio je da, iako se te dvije riječi izričito ne spominju u dnevnim čitanjima, one su ipak u dubini Božje riječi, osobito evanđelja.

„Vidimo Isusa koji biva primljen u kuću. Ovdje do izražaja dolaze lijepe kreposti, gesta gostoprimstva Marije i Marte. Isus se ovdje lijepo osjećao. To je poput našeg dolaska u obiteljsku kuću u kojoj nam je uvijek lijepo“, rekao je propovjednik, te nastavio: „Marta je, kako to bilježi evanđelist, počela posluživati. Lijepo je to ako znaš da radiš za nečije dobro, da netko bude sretan, no kao i u svakoj stvari postoji rizik da čovjek pretjera. Znamo da i majke mogu ponekad u dobroj mjeri htjeti više za svoje dijete, možda i ono što ono ne želi. Marta je u tom trenutku prešla granicu, ali nije toga bila svjesna, a to postaje jasno kad ona progovara.“

Propovjednik je istaknuo činjenicu, da se u razgovoru s Isusom ona počinje žaliti, počinje optuživati i tražiti u Isusu savjetnika. „Ovdje vidimo duboko razočarenje. No, majčinstvo ide korak dalje. To vidimo u Mariji koja je prava slika majčinstva, jer majka je ona koja sluša, ne bilo koga, već Gospodina. Za nju je to najvažnije i najkorisnije, jer bez toga zna da neće moći niti shvatiti svoju sestru“, rekao je propovjednik, te posvijestio kako je „važno slušati Gospodina, jer tek kad čovjek ima otvoreno uho za Njegovu volju, zna osluškivati, zna se poniziti, a to je stav majke koja nije nametljiva. Stoga, važno je naučiti slušati Gospodina, da bi mogao naučiti slušati druge. No, čuješ li svoju djecu, unuke, čuješ li njihove probleme, poteškoće, ili te to ne zanima?“. Vraćajući misao na Martu, podsjetio je kako ona na kraju priznaje najdublji oblik samoće kad kaže „Gospodine zar ne mariš što me sestra samu ostavi posluživati.“

„Koja kontradikcija: čovjek radi sve, trudi se, i na kraju ostane sam. Marta je bila previše zaokupljena posluživanjem, bila je puna aktivizma, nije mogla sjesti na trenutak, i u najdubljem smislu zaboravila je koga je primila u svoju kuću. To je najveća tragedija: primaš Isusa u svoj život, otvaraš svoju kuću, srce, no u jednom trenutku, zbog grijeha, zbog slabosti zaboravljaš tko je došao u tvoj život, tko te želi slušati, i tebi pomoći“, naglasio je propovjednik.

Govoreći o drugoj osobini BDM, milosrđu, propovjednik je uputio na Prvo čitanje. „Čuli smo: jedan čovjek, poslan od Boga ne čini to zbog sebe nego zbog ljubavi prema Bogu i bližnjima, poziva na nešto novo, da čovjek može izaći iz grijeha, iz situacije beznađa. Blažena Djevica Marija je bez grijeha, i nikad se nije pobunila prema Božjoj volji. Ona poziva ne samo danas, nego svaki put na obraćenje, na pouzdanje u Gospodina da čovjek može biti oslobođen od straha i ropstva smrti. Ona je u svom životu iskusila Božje milosrđe.“

Nadalje je propovjednik podsjetio kako BDM kroz povijest poziva na obraćenje, osobito u marijanskim svetištima. Posebno je naglasio „ona poziva, a ne upozorava. Poziva na promišljanje o odnosu prema Bogu i bližnjemu. Ona je tu da nam pomogne, da možemo vapiti s njom, da možemo tražiti njezin zagovor, da uvidimo da smo potrebni Božjega milosrđa, da je Gospodin jedini koji nas želi spasiti. On želi da i mi poput BDM jednoga dana svjesno i slobodno možemo izreći ono što je ona izrekla u Magnificat, jer ona je u svom životu osjetila milosrđe i u radosti i u trpljenju, i zato je prava milosrdna majka koja ne prigovora, koja se ne nameće, koja može razumjeti ono što Bog čini u životu djece. To je srž današnjeg blagdana.“

Nakon popričesne molitve vlč. Madej je u ime svih nazočnih pred kipom u svetištu izmolio Molitvu Majci Božjoj od Milosrđa, a nakon otpusnog blagoslova svi okupljeni imali su prigodu za ophod oko oltara Majke Božje. Mnoštvo ih se zaustavilo u dužoj molitvi, kako su to činile nebrojene generacije vjernika u toj crkvici koja se nalazi u samom srcu grada, ili, koja na neki način i je – samo „srce“ grada.

Župnik je u završnom obraćanju na poseban način zahvalio svima koji se redovito okupljaju u toj crkvi, gdje se mise slave svake večeri u 18 sati, u 19 ljeti, te, osim toga, nedjeljom i u 8 sati ujutro. Osim zahvale onima koji se brinu za otvaranje i uređenje crkve te predmoljenje krunice, zahvalu je uputio i skupini mladih koji već desetak godina redovito glazbeno animiraju misna slavlja, pod vodstvom Gorana Gabriela Brakovića.

Po izlasku iz crkve druženje na Danteovom trgu je nastavljeno uz domjenak kojim je počastio obližnji Old City bar.