Obilježena 98. obljetnica smrti sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića

Sve okupljene na početku je pozdravio biskup Petanjak. „Od studenog 2002. godine, od kada je tijelo biskupa Mahnića preneseno ovdje, neprekidno se njegov sveti lik stavlja pred nas kao uzor i zagovornik. Ovo je mjesto njegovog boravka, njegove službe, uz katedru i oltar s kojih je očinski vjernike naše biskupije učio, bodrio, pomagao i za njih euharistiju slavio. Stoga mi je drago da smo se i ove godine okupili i mi biskupi krčki i svećenici, redovnici i redovnice i bogoslovi kao i vi vjernici župe Krk i okolnih župa”, rekao je biskup. Posebno je zahvalio ljubljanskom nadbiskupu što je svojim dolaskom uzveličao ovu proslavu.

Nadbiskup Zore u homiliji je citirao riječi biskupa Mahnića, zapisane na spomen ploči u crkvi u Štanjelu: „Gdje je istina tamo je konačna pobjeda, i to je sigurno kao što je sigurno da je Bog na nebu!”. Mahnićevo zalaganje za istinu, za jasna kršćanska načela i borba protiv liberalizma, kazao je nadbiskup Zore, često su u povijesti negativno prikazivani kao uzrok razdiobama i kriticizam koji se protivio napretku i kulturološkom razvoju.

Oslanjajući se na doktorsku disertaciju prof. dr. Drage Klemenčiča, najvećeg poznavatelja lika i djela biskupa Mahniča u Sloveniji, nadbiskup navodi: „Mahnić je imao visoko filozofsko orijentirani duh, savršeno poštenje, pa je stoga, pod svaku cijenu, tražio ideološku jasnoću u svemu”. Mjera po kojoj je prosuđivao bila je tzv. metafizička trojka: istinito, dobro i lijepo. To je najviše došlo do izražaja kad se svojim pisanjem mladima borio za njih kako bi ih obranio od krivih, ne-kršćanskih utjecaja i očuvao njihova blaga srca koja počinju živjeti u svijetu podmetanja i nekršćanskih pogleda.

„Ono u čemu smo pozvani nasljedovati biskupa Mahnića jest gorljivost i hrabrost u borbi za ono što je Božje, što je istina i tako se suprotstaviti mlakosti i ravnodušnosti koja nam se nameće iz svijeta. Danas ljudi bolje žive nego nekad, ali žive kao da Boga ne trebaju ili čak kao da Boga nema. Kršćanin si mora posvjestiti da je Bog živ u nama i da naše riječi i djela trebaju biti njime nadahnute; da sve u našem životu dolazi iz dubine naše vjere i našeg opredjeljenja za Boga.”

Nadbiskup Zore posebno se obratio okupljenim svećenicima: „Za nas svećenike i biskupe nadasve je važan poticaj koji je Sluga Božji prigrlio s obje ruke, a to je svećeničko klanjanje pred Presvetim! Naše su ruke i dlanovi posvećeni i pomazani uljem svete krizme, kako bi bile vrijedne držati Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima, koji nam se daje u maloj hostiji. Ali nije dovoljno da ga, po Božjoj milosti, pozivamo u kruh i vino; nije nam dovoljno da ga blagujemo u Svetoj Žrtvi. (…) Sluga Božji se silno trudio da bi svećenici svoje svećeništvo živjeli u uskoj povezanosti s Gospodinom u adoraciji Presvetog sakramenta. Zbog toga se pridružio velikom papinom pozivu da se ustanove Svećenici klanjatelji, koje je povezivao list „Santissima Eucaristia”. Taj je list nadišao sve jezične i narodne granice te je povezao svećenike klanjatelje u Hrvatskoj i Sloveniji. Bio je svjestan da svećenik ne može ostati vjeran svojoj posvećenosti, ako nema vremena za adoraciju. Njegova širina pokazala se i u tome jer je pod istom željom povezao svećenike različitih nacionalnosti, čime je jačao svijest o sveopćoj svetosti Crkve.”

Biskup Mahnić uzor je i u prihvaćanju i nošenju križa: u svom radu, a pogotovo u posljednjem razdoblju svog života, kada je bio odveden u Italiju s obmanom i kada se vratio pritisnut bolestima. Ne samo da je prihvaćao nepravdu već je i opraštao svima onima koji su mu je nanosili. U križu je pronalazio snagu, istaknuo je nadbiskup Zore.

„Neka nam sluga Božji Anton Mahnič pomogne da postanemo muškarci i žene istine; neka nas njegovim zagovorom ispuni plamen gorljivosti za bližnje i za narod koji nam je povjeren, te da se po njegovu primjeru učimo štovati Presveti sakrament i u povezanosti s Gospodinom pronalaziti snagu za ljubav, čak i onda kad se nađemo u kušnji”, zaključio je nadbiskup.

Na kraju misnog slavlja, postulator mr. Saša Ilijić zahvalio se ljubljanskom nadbiskupu te rekao: „Raduje me što je i Slovenska biskupska konferencija od samoga početka pokazala veliku podršku i otvorenost da vjernici s prostora Slovenije organizirano hodočaste u Krčku katedralu te da prate sva događanja. Svjesni smo ipak da je povijest svijetli lik sluge Božjega nepravedno opteretila bojama koje u slovenskom narodu zamračuju njegovu veličini, a još više svetost. No, vjerujem da i ovaj vaš večerašnji dolazak kao i prije prisustvo Mahnićevog domaćeg biskupa mons. Jurija te mons. Piriha mogu pomoći da se ispravi nepravda. Slugu Božjega molimo da nam pomogne kako bi naši narodi prigrlili istinu i Isusa Krista kao jedino načelo života”. Nadbiskupu je zatim poklonio portret biskupa Mahnića.

Uslijedila je zajednička molitva Slugi Božjemu koju je na njegovom grobu, uz krčkog biskupa Petanjka i mr. Ilijića, predvodio nadbiskup Zore.